Svako malo u javnosti svjedočimo kako se, kada je riječ o ženama u politici, najčešće govori i piše o njihovoj odjeći i obući, torbicama, frizurama, šminki i nakitu nego o pravim temama i sadržaju onoga o čemu govore, kakve ideje zastupaju, za što se bore. Tu smo već dijelom i na terenu mizoginije, duboko ukorijenjenim predrasudama prema ženama koje još žive na našim prostorima.

Naime, mnogo je još onih koji ženu doživljavaju po onoj poznatoj rečenici što ju je u Saboru izrekao nekadašnji zastupnik, filozof i publicist Anto Kovačević kako "bog nije stvorio ženu za mudraca nego za madraca." A svaka je žena, naravno, ma što u životu radila, mnogo više od onoga kako izgleda i kako se nosi. No valja isto tako reći da ako je žena u fokusu javnosti, njezin će izgled često ipak biti prioritet, a takva objektivizacija žene u nas je danas možda jača nego ikad. Primjerice, nedavno je znanstvenica Sanja Musić Milanović, supruga predsjednika Milanovića, iznijela vrlo zabrinjavajuće podatke istraživanja o pretilosti djece, a onda je uglavnom čitala o tome kakvu je nosila torbicu. Slučaj pak zastupnice Katarine Peović, koja se pojavila u Saboru u pozamašnoj minici, danima je zaokupljao javnost, pa su pokrenute i mnoge rasprave o tome što se u određenim institucijama smije, a što ne smije nositi, što je dolično, a što nedolično i kako bi zapravo trebao izgledati dress code u parlamentu i drugim državnim institucijama, pa i tvrtkama s određenim renomeom. Naravno, opet su u središtu žene, jer muškarci sve lakše odrađuju u odijelima s kravatom i kožnatim cipelama. A mogu li možda žene po onoj poznatoj izreci filmske dive Sophie Loren: "Haljina bi trebala biti poput ograde od bodljikave žice, da služi svojoj svrsi, ali da ne ometa pogled"?No kako bi zapravo trebao izgledati dress code u parlamentu i sličnim institucijama, što je dopušteno, a što nije? Zašto stručnjaci kažu kako svaki dress code ima svoje i pozitivne i negativne strane? Nije li u vrijeme kada se živi sve brže, kada jedva slijedimo tehnologiju i patimo od nedostatka vremena, onaj tradicionalni dress code ipak zastario? Što kaže struka, a što istraživanja o toj temi? Valja odmah reći kako dress code u našem Saboru nije propisan nikakvim pravilnikom ili nekim drugim dokumentom. Znači, ničim nije određeno koliko će biti dugačka i kako će izgledati nečija haljina. Uz to, svakim se danom pomiču modne granice, pa se bježi od klasične uniformiranosti. No stručnjaci će reći kako se odijevanjem pokazuje poštovanje prema instituciji u kojoj radite. Pa kad već nema pismenih odredbi, kodeks odijevanja u Saboru podrazumijeva primjerenost. To bi značilo da minica u Saboru nije zabranjena, ali nije ni primjerena. Zato bi, tvrde znalci, trebalo posegnuti za tradicionalnim poslovnim izgledom. Za žene suknja i sako ili hlače, poslovna košulja ili majica, cipele s malom petom, nikako ne sandale s otvorenim prstima. Šminka, parfem i nakit moraju biti suptilni, nenapadni. A kad je riječ o haljinama, najmanja dužina je do pola koljena, tzv. Chanel dužina, a stručnjaci kažu kako je bolje da se prekrije koljeno. Za muškarce su tu odijelo, kravata, košulja, kožne cipele. Modni dodatci su aktovke i rokovnici. Satovi i parfemi moraju biti suptilni. Oni koji se bave tom tematikom reći će i kako ljudi o nama stječu dojam u prvih 20-ak sekundi susreta, kao i da govor tijela čini više od 50 posto komunikacije i drugi nas najprije vide pa tek onda čuju. I zato nije točna ona koja se često čuje kako odijelo ne čini čovjeka.Znači, treba voditi računa o načinu odijevanja. Zato i mnoge svjetske, ali i neke naše, ugledne tvrtke imaju i svoj dress code. Posebno zato što su sva istraživanja pokazala da će zaposlenici što je dress code formalniji ostavljati profesionalniji dojam i ozbiljnije shvaćati svoj posao. No istraživanja u SAD-u su pokazala i da uobičajeni dress code ide sve više prema manje formalnim, pa 50 posto senior-menadžera vjeruje da je odjeća njihovih zaposlenika manje formalna od one koju su nosili prije samo pet godina, a 47 posto kaže da njihovi zaposlenici imaju casual stil odijevanja, što bi značilo - opušteni. Jedna je anketa pak pokazala kako 61 posto ispitanika vjeruje da njihov postojeći dress code nema pozitivan učinak na njihovu produktivnost, dok ih čak 45 posto vjeruje da bi bili najproduktivniji kada bi nosili odjeću u kojoj se osjećaju udobno. Zbog dress codea bi napustilo posao 12 posto ispitanika, što također dokazuje koliko je zaposlenicima bitno kako se odijevaju.Stručnjaci pak kažu kako ne postoji pravi ili pogrešan dress code, jer svaki od njih ima i pozitivne i negativne strane. Nove promjene unose mlađi ljudi koji ne žele biti u tradicionalnim okovima, koji se bore za nove standarde. Zato je i u Bruxellesu, u EU parlamentu, koji se često uzima za uzor, moguće sve češće vidjeti zastupnice i zastupnike u opuštenom izdanju, u majicama kratkih rukava, kraćim haljinama, u tenisicama, a vidjeli smo i da su zastupnice bose. Možda bi zbog svega žene, koje su češće u fokusu od muškaraca, trebale poslušati američku dizajnericu Edith Head s čak osam nagrada Akademije za najbolju kostimografiju, koja je rekla: “Vaše haljine trebaju biti dovoljno uske da pokažu da ste žena i dovoljno široke da pokažu da ste dama.”