Čovjek, prirodno, stalno živi u nekom strahu, a uvijek je najveći, složili su se i znanstvenici koji se bave tim područjem, strah od nepoznatog, strah od onog sutra, o budućnosti, prema onoj staroj "što će biti ako će biti". A na ovom planetu ne treba strahovati kako strahova nema i kako ih neće biti, jer oni se, kao prema nekom dirigiranom sustavu, neprestano javljaju i množe. Pumpaju ih iz raznih izvora, a sada je opet u modi strah čovječanstva od čipiranja.

Hoće li nas, kada i kako čipirati i hoće li nam tako oduzeti posve i zauvijek slobodu? Je li zadatak čipiranja potpuna kontrola nad čovjekom? Koje su i kakve ideje o čipiranju ljudi i koja je uloga u svemu Billa Gatesa, kojeg se optužuje da baš on vodi propagandu čipiranja ljudi? Hoće li pobijediti čip u obliku tetovaže u boji koja je vidljiva samo pod UV svjetlom? Zašto su neki već pristali na čipiranje? I je li uopće opravdan strah od čipiranja i zašto? Naravno, još je mnogo pitanja koja potiču ljudsku znatiželju i maštu, ali i ono najvažnije - što je istina. A prije no što pokušamo odgovoriti na ta pitanja i ubijemo veliki strah, podsjetimo se starog dobrog ruskog književnika Fjodora Dostojevskog, koji reče: "Prava istina se uvijek čini nevjerojatna. Da bi istina ispala vjerojatnija, treba joj svakako dodati malko laži. Ljudi tako uvijek i rade."Evo i primjera kako je strah proizveo novi strah. U jeku svjetske bitke protiv pandemije koronavirusa mnogi su znanstvenici i svjetski laboratoriji krenuli u utrku s vremenom ne bi li što prije pronašli cjepivo protiv opasnog COVID-19. A oni poput Billa Gatesa, poznatog filantropa i drugog čovjeka po bogatstvu u svijetu, odlučili su pomoći novcem. Gates je za borbu protiv koronavirusa i pronalazak cjepiva uložio čak 300 milijuna dolara i odmah su se pojavile teorije kako se baš on zauzima za obvezno cijepljenje ljudi protiv COVID-19 kako bi im se moglo ugraditi mikročipove i potom ih pratiti. Sumnju na to pojačao je nakon izjave kako će u dogledno vrijeme ljudi imati digitalne certifikate koji će pokazati tko se oporavio od virusa, tko se testirao, a kada cjepivo bude izumljeno, tko ga je primio. Bilo je to dovoljno da svijet istrese brdo optužbi na njegov račun tvrdeći da je time definitivno otkrio svoj plan da se ljude prati nakon čipiranja. Naravno, bilo je i onih koji su stali u njegovu obranu upozoravajući na besmisao i suludost takvih zaključaka, poput našeg poznatog znanstvenika Gordana Lauca, koji je rekao: "Ponekad se zapitam što smo to kao vrsta krivo napravili kada je tako velik broj ljudi moguće uvjeriti u nešto tako apsurdno i sumanuto kao što su čipovi u cjepivima kojima Bill Gates želi pratiti ljude…" Lauc je dodao podatak prema kojem samo četvrtina građana kojima su glavni izvor vijesti Fox Newsa, ili su glasali za Donalda Trumpa na prošlim izborima, misli da je to neistina. Svemu tome valja dodati kako, unatoč tome što postoji znatan broj znanstvenika koji se bave temom čipiranja, nema znanstvenih radova, članaka i dokaza koji su predstavili bilo kakvu tehnologiju mikročipova. Nema ni neke prezentirane i dokazane metode cijepljenja kojom bi se mikročipovi mogli ugrađivati u tijelo, k tomu neprimjetno. Mikročipovi se posljednjih godina spominju jedino kao tzv. navođeni lijekovi, uređaji za doziranje lijekova i monitori zdravlja.Kada je riječ o mikročipiranju, u znanosti se uglavnom govori o tri vrste čipa - GPS čipu, radioferkvencijskom i nanočipu. Zbog zadiranja u privatnost ljudi se najviše plaše GPS čipa, ali valja znati kako je on još uvijek velik, pa ne može biti "nevidljiv", i da mu je potrebno napajanje. Radiofrekvencijski je čip moguće ugraditi u tijelo onako kako se to radi s kućnim ljubimcima. Nanočip pak funkcionira s pomoću nanotehnologije, tzv. kvantne točke - tetovaže u boji koja je vidljiva samo pod UV svjetlom. Znanstvenici su suglasni u ocjeni da se ljudi s pravom boje čipiranja, ali također valja reći kako se najave čipiranja, pa i prijetnje da će se čipiranjem ostvariti proročanstva Biblije o tzv. žigu zvijeri, koje je dio najave skorog kraja svijeta, slušaju negdje od 2007. godine, ali, osim nekih eksperimenata, nema nekih ozbiljnih najava kako bi se masovno čipiranje trebalo dogoditi. Švedska je, primjerice, zakonom regulirala čipiranje pa je nekoliko tisuća građana pristalo na nevidljivi biočip veličine riže između palca i kažiprsta. U njem se ne nalazi GPS pa nije moguće praćenje osobe, a radi samo na nekoliko centimetara od čitača, pa ne može biti zlouporabe. Čip omogućava plaćanje javnog prijevoza, otvaranje vrata na dodir, podsjeća vlasnika kada treba popiti lijek, a služi i kao elektronički novčanik, pa se umjesto karticom plaća dodirom. Može biti i senzor za ulazak u zgradu, otključavanje automobila…Znanstvenici kažu kako valja otkloniti strah od čipiranja, posebno kada se ljudi boje praćenja, jer je to već moguće preko mobitela, GPS-a u autu, pametnih televizora… A možda bi cijelu priču o čipiranju valjalo zaključiti riječima poznatog francuskog književnika Voltairea: “Ima istina koje nisu za sve ljude, niti za sva vremena.”