Svijet je pred još jednim velikim i značajnim problemom, naime, znanstvenici uglas tvrde da nas ima - previše! Ima nas negdje oko 7,7 milijardi, a projekcija Ujedinjenih naroda kaže da će svjetska populacija 2030. imati 8,5, a 2100. čak 11,2 milijarde stanovnika. Koliko je to velika brojka vidi se iz još nekoliko podataka. Svjetsku populaciju prije 2000 godina činilo je samo 170 milijuna ljudi, a početkom 19. stoljeća na Zemlji je živjelo samo milijardu ljudi.

Potom je došlo do snažne eksplozije ljudske rase, pa se rađa oko 200 tisuća ljudi na dan, ili 80 milijuna godišnje. Tako je planetom počelo haračiti nekoliko milijardi beskompromisnih i sebičnih ljudskih bića koja su od majke prirode otimali, i još uvijek otimaju, sve što vide, pa makar im to i ne trebalo. I onda nije čudno što se sve više čuju alarmantne vijesti kako zapravo idemo prema katastrofi biblijskih razmjera, jer broj ljudi koji silno raste Zemlja jednostavno ne može izdržati, točnije uzdržavati. I nije riječ o nikakvoj teoriji zavjere, jer je svojevremeno čak 11 tisuća znanstvenika iz 153 zemlje cijeloga svijeta stavilo svoj potpis na otvoreno pismo u kojem stoji: "Previše nas ima, živimo bahato, raskalašeno i pohlepno! Ako ovako nastavimo, nećemo još dugo živjeti. Moramo limitirati ljudsku populaciju!". Otvorilo je to mnoge rasprave, silna pitanja, ali i strahove. Koliko nas uopće može stati, ili opstati na Zemlji. Možemo li se "stisnuti"? Hoćemo li se svi moći prehraniti, ili već čovječanstvo putuje prema paklu koji si je samo pripremilo? Gdje je i u čemu spas, ako ga ima?U tom luckastom svijetu već su se javili i neki pokreti žena koje odbijaju rađati, i to ne zbog karijere, financija, ili nečeg trećeg, nego za sebe tvrde kako žele spasiti planet svojom malom žrtvom. Uvjerene su kako nije u redu stvarati nove ljude kada ih je već ionako previše, i koji uz to uništavaju sve više. Članice pokreta, kao ni mnogi drugi, ne haju za onu Alberta Einsteina: "Danas više no ikad sudbina čovječanstva ovisi o tome kakve je moralne snage sposobno stvoriti". I baš je pomanjkanje tih moralnih vrijednosti često uzrok mnogih problema s kojima se suočava čovječanstvo. Eto, neki već plaše svijet činjenicom što će, nastave li se ovi trendovi, Crni Kontinent preuzeti rast broja ljudi. Prema demografskim prognozama UN-a, do 2100. godine svaki treći čovjek na Zemlji živjet će u Africi. Od preostale dvojice, jedan bi živio u Aziji, a jedan u ostatku svijeta. U razvijenim zemljama populacija neće rasti, pa će mnoge zemlje doživjeti još veći pad broja novorođenih, a Hrvatska je među njima. Planetom hoda sve više starih ljudi, u EU-u je starijih od 65 oko 19 posto, a do 2100. bit će čak 14,6 posto starijih od 80 godina. Istovremeno, u Nigeru, koji ima 22 milijuna stanovnika, čak 60 posto ih je mlađih od 18 godina, a do kraja stoljeća imat će 127 milijuna stanovnika, što je rast od 600 posto. Na kraju stoljeća najmnogoljudnija zemlja svijeta bit će Indija, a procjenjuje se da će u njoj živjeti 1,66 milijardi stanovnika. Valja reći da su u svijetu i resursi neravnomjerno raspoređeni u odnosu na broj ljudi, teritorij na kojem žive, prirodna bogatstva kojima raspolažu... U šest zemalja svijeta - Kini, Indiji, Pakistanu, Brazilu, SAD-u, Indoneziji - živi gotovo pola stanovnika svijeta. Na vrhu je Kina s oko 1,42 i Indija s oko 1,35 milijuna ljudi. Dok na kvadratnom kilometru živi samo pet Mongolaca, Makao je najgušće naseljen na svijetu - čak 18.568 ljudi na kvadratnom kilometru.Bit će nas previše, jer nas više i ne stane zbog ovako organiziranog života na Zemlji, kažu pesimisti, slijedeći zaključke brojnih znanstvenika. No, taj pesimizam postojao je još davno, u 17. stoljeću prije Krista, kada su babilonski bogovi smatrali da je svijet prenatrpan, a bavili su se tom temom i Konfucije, Platon... Suvremena zabrinutost zbog prenapučenosti ide pak od toga da su ljudi premašili Zemljine granice održivosti, pa da ona neće moći izdržati više od osam milijardi ljudi, dok najgore procjene kažu kako će na planetu moći preživjeti samo milijarda ljudi. A u čemu svi vide spas? Najprije u dubokim promjenama svijesti i načina života svakog čovjeka. Politika planiranja obitelji mora biti dostupna svima. A kod toga važno je postići i punu ravnopravnost spolova, uključujući i obrazovanje. Zaštititi i obnoviti prirodne ekosisteme - šume, pašnjake, močvare i ostale divljine koje hvataju i zadržavaju ugljik. Ljudi jedu previše mesa, pa to valja limitirati i prebaciti se na biljnu prehranu. Previše se komotno putuje i troše fosilna goriva za transport, a tako se uništavaju važni prirodni resursi. Treba obuzdati zagađivače, smanjiti emisiju metana, čađenje…Zaustaviti utrku za povećanjem BDP-a, jer se zbog toga prekomjerno troše resursi kojih je sve manje. Pozornost valja usmjeriti na osnovne potrebe i raditi na smanjenju nejednakosti u svijetu. Bogati i bogate zemlje troše pretjerano, pa i emitiraju najviše stakleničkih plinova, izazivajući klimatsku krizu koja je opet opasnost za cijelo čovječanstvo. Znači, na potezu je čovjek, jer on može spasiti sebe ili čovječanstvo. I to vrlo jednostavno, prema receptu starog, dobrog Cicerona: “Ako slijedimo prirodu kao vođu, nikad nećemo zalutati”.