Živjeti znači biti stalno u opasnosti, reče davno Friedrich Wilhelm Nietzsche, njemački filozof i jedan od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća. A biti u opasnosti znači i na neki način biti u strahu. Ljudi su u strahu od mraka, visine, od smrti voljene osobe, vlastite smrti, pa i od samoga sebe, ali prema mnogim istraživanjima najveći je strah od bolesti.

Stoga nije nimalo čudno što se čovječanstvo nakon smrtonosnog pohoda virusa COVID-19 u strahu pita kako ćemo živjeti nakon pandemije i kakve nas sve promjene očekuju. Je li svijet naučio nešto iz pandemije koronavirusa i jesmo li bar na začetku jedne globalne obrane od sličnih pojava u budućnosti? To više što je sve veći broj uglednih svjetskih virusologa i drugih znanstvenika koji smjerno tvrde kako ovo nije kraj pojavnosti opasnih pandemija smrti. Koronavirus je, prema njihovu mišljenju, samo jedno veliko upozorenje da, kada virus krene, ne mogu ga zaustaviti nikakve granice ni barijere. Da sve zvuči još zastrašujuće, neki virolozi, poput Amerikanca Nathana Wolfea, tvrde kako COVID-19 nije posljednja pandemija koja nas je snašla, a nije ni najgora. Po njemu čovječanstvo je sada pred važnom odlukom, jer postoje samo dva puta. Jedan je da se pravimo kao da se ništa nije i neće dogoditi, kao što je svijet uglavnom činio do sada, a drugi da konačno krenemo činiti sve kako bismo se od budućih pandemija zaštitili.Valja pojačati traganje za žarištima, u čemu su posebno glasni znanstvenici koji studiraju zoonotske bolesti koje prelaze sa životinja na ljude. Opasnost izgleda kao u horor-filmovima jer se procjenjuje da divlje životinje nose oko 750.000 virusa koji mogu prijeći sa životinja na ljude. Oko 70 posto novih zaraznih bolesti kod ljudi imaju zoonotsko podrijetlo, a znanstvenici procjenjuju da u prirodi postoji čak 1,7 milijuna neotkrivenih virusa. Svi znanstvenici od imena u svijetu tvrde kako je pandemija započela kao i druge prije nje unutar životinje. Domaćin koronavirusa bio je šišmiš, te podsjećaju da je tako bilo i s drugim virusima poput SARS-a, ebole, MERS-a… Prije više od sto godina HIV je na ljude prešao s čimpanze, s divljih je ptica skočila influenza A, najprije na svinje, pa potom na ljude… Šišmiši i majmuni mogu prenijeti virus na ljude izravnim kontaktom ili ako ljudi jedu njihovo meso. Relevantni podaci kažu da 60 posto poznatih zaraznih bolesti i 75 posto novih zaraznih bolesti čine upravo zoonoze - bolesti koje prelaze sa životinja na ljude. No nisu problem životinje, nego ljudi. Cvjeta globalna legalna i ilegalna trgovina divljim životinjama u kojoj se vrte milijarde dolara. Razmjeri te trgovine sve su veći. Više od 5500 vrsta ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova predmet je trgovine na tržištu divljim životinjama, što je otprilike 50 posto više nego što se ranije pretpostavljalo. Istraživanje znanstvenika sa sveučilišta na Floridi i s britanskog sveučilišta u Sheffieldu pokazalo je da su ugrožene vrste u tome nerazmjerno zastupljene. Uništavaju se šume, šire poljoprivredna dobra, a divlja i urbanizacija svom silinom, pa su životinje sve bliže čovjeku. A kroz tijelo životinja cirkuliraju virusi i vrebaju svoju priliku, a njih je sve više. Kad jednom krene, patogen se može prenijeti s jednog kraja na drugi kraj svijeta u samo nekoliko sati.Svijet je valjda sada shvatio kako pandemija donosi sa sobom ekonomsku, zdravstvenu, socijalnu i svaku drugu krizu, velike gubitke na svim područjima, a znanstvenici koji čine sve kako bi se istraživačkim radom pronašlo rješenje za blokadu budućih virusa i pandemija, kažu kako je mnogo jeftinije ulagati na vrijeme u prevenciju. Treba odmah zaustaviti trgovinu divljim životinjama i tako smanjiti povezanost između divljeg životinjskog svijeta i prenapučenih gradova. Ubrzano tragati za virusima koji bi mogli donijeti sljedeću pandemiju. Tražiti tamo gdje živi mnogo ljudi, gdje ima mnogo životinja i gdje se naočigled mijenja okoliš. Štakori i šišmiši najčešći su dom zoonotskim domaćinima. U tropskim regijama šišmiši čine 50 posto svih sisavaca i veliki su nositelji virusa. Iako životinje nose oko 750.000 virusa koji mogu prijeći na ljude, pilot-programi su pokazali da je moguće sastaviti popis svih prenosivih virusa, što bi značilo i detaljno znanje o virusima koji će izazvati sljedeće pandemije. Naravno, sve to stoji milijarde, ali novac zaustavlja i pandemije. Već postoji Koalicija za inovacije o spremnosti za epidemiju gdje se prikupljaju sredstva, a uz onaj fenomenalni popis virusa mogao bi se spriječiti njihov razvoj i prije nego što bi nastala nova pandemija, a osiguralo bi se i vrijeme za razvoj novog cjepiva.Svijet se mora hitno mijenjati. Kao što postoje planovi kako se osigurati od poplava, potresa, požara i drugih nedaća, u budućnosti će morati postojati i briga za zaštitu od pandemije na način da će i tvrtke zapošljavati službenike koji će se baviti tom vrstom zaštite, a igru će morati prihvatiti i osiguravajuća društva. Možda će tada i strah stanovnika svijeta biti manji jer, kako reče škotski književnik Thomas Carlyle: “Prava dužnost čovjeka je pokoriti strah!”