U brzom suvremenom ritmu čovjek živi i u sve većem strahu od stalnih prijetnji u obliku klime, raznih nepogoda, gladi, ali i opasnih epidemija koje se toliko šire da postaju i globalne. No o “kocki” i klađenju, epidemiji koja već dugo prijeti nekim zemljama svijeta, a uvelike je i pogubno zahvatila Hrvatsku, malo se govori. U Hrvatskoj se malo ili gotovo ništa ne vjeruje velikom genijalcu Albertu Einsteinu, koji je rekao: “Na ruletu možete dobiti jedino ako ga opljačkate.” Jer, da ima vjere, ne bi bilo oko 100.000 Hrvata koji su ovisni o kockanju i igrama na sreću.

A tim zlom ne uništavaju samo sebe nego, kako kažu stručnjaci, bar još četiri do osam osoba u svojoj okolini. Dok srećom broj ovisnika o heroinu stagnira, broj alkoholičara i dalje raste, kao i ovisnika o kocki, koje među ostalim proizvodi i tržište. A kocka i posebno kladionice veliki su globalni biznis u kojem se, prema procjenama svjetskih stručnjaka, samo prihodi kriminalaca iz ilegalnih kladionica u svijetu penju na oko 270 milijardi eura! Koliko pak Hrvati hrane kladionice, one legalne i one ilegalne, najbolje pokazuje podatak da je 2019. godine do kraja studenoga u sportskim kladionicama uplaćeno čak 5,141 milijarda kuna, ili, ako ćemo gledati mjesečne uplate, u prosjeku 467,4 milijuna kuna. Uz to, prema procjenama, Hrvati uplate ilegalnim online kladionicama između 3,2 i 3,5 milijardi kuna. Pametnom dosta za niz pitanja, među kojima i ono zašto država dopušta sve brojnija mjesta za razne kocke i klađenja, zašto dopušta da na ilegalnim kladionicama gubi oko milijardu kuna svake godine i, ono najvažnije - čini li i što kako bi obuzdala epidemiju “kocke” i klađenja?Na opću tišinu kada je riječ o epidemiji “kocke” i klađenja nedavno je s govornice u Saboru progovorio čelnik Mosta i psihijatar Božo Petrov. “Pune se stupci o koronavirusu, egzotičnom virusu iz daleke Kine. O onoj epidemiji koja danas vlada u Hrvatskoj vlada gotovo pa ‘omerta’, tišina”, kazao je Petrov, upozorivši kako se u nas kladionice i kasina lako otvaraju, ima ih na svakom koraku, pa tako i tik do škola. O tome najbolje svjedoče podaci Državnog zavoda za statistiku koji kažu kako je 90-ih u Hrvatskoj bilo registrirano oko 350 mjesta za priređivanje i prodaju igara na sreću, već 2009. više od 1600, a danas je u Hrvatskoj više od 4000 uplatnih mjesta za priređivanje igara klađenja, više od 7500 automata, 234 automat-kluba i 15 kasina. A i stručnjaci kažu kako je Hrvatska “otvoren sustav za igre na sreću”. Drugim riječima, hrvatski je sustav prema kockanju i priređivanju igara na sreću jako otvoren i liberalan. Možda su i baš zato, kako pokazuju istraživanja, Hrvati ovisniji o kocki negoli ostali Europljani. U Hrvatskoj je oko 2,2 posto ovisnika, a u EU-u od pola posto do najviše dva posto. Još je zastrašujuće kada prof. dr. Zoran Zoričić, vodeći naš stručnjak u liječenju ovisnika o kockanju, kaže kako u Hrvatskoj ima oko 50 tisuća patoloških kockara, kao i da svaki drugi Hrvat povremeno kocka. Istraživanja govore i da se čak 40 posto maloljetnika redovito tjedno kladi, iako je to zakonom zabranjeno, a njih 13 posto ima ozbiljnih psihosocijalnih problema vezanih uz kockanje.Hrvatski ovisnici o kockanju u pravilu su muškarci, mlađe životne dobi od 20 do 40 godina. Višegodišnji su ovisnici, najčešće o sportskom klađenju, a potom o aparatima za kockanje. Te dobne skupine idu u red onih s najvišom stopom kockanjem izazvanih poremećaja. Dob u kojoj se najviše kocka je adolescencija i mlađa zrela životna dob, koja se proteže od kasnih tinejdžerskih do kraja dvadesetih godina. A empirijski utemeljeno stoji zakonitost: tko ranije počne kockati, veća je vjerojatnost da će se kasnije tijekom života prokockati. Kockanje i klađenje, kada prijeđu u ovisnost, izazivaju financijske, psihološke i emocionalne posljedice, kao i bračne i obiteljske probleme. Epidemija kockanja i klađenja izjeda društvo i državu na razne načine, a patološko kockanje usko je vezano uz poremećaj osobnosti, zlouporabu alkohola i droga, ali i kaznena djela. No valja reći kako je ovdje veliki ovisnik i država jer u njoj kockanje i klađenje više nisu percipirani kao društveno devijantne pojave.Ono što je bilo moralno izopačeno postalo je ozakonjeno i široko prihvaćeno jer država - ovisnik od svega i najviše zarađuje, a onaj koji se kladi najmanje. Jest da se od tog novca ponajviše financira vrhunski sport, svi nacionalni savezi, njih 84, plus olimpijski odbor, i da je to glavni izvor financiranja sporta u Hrvata, ali i najbolji sportski rezultati ne mogu opravdati sve one strahote koje prolaze kockarski i kladioničarski patološki ovisnici, jer riječ je o desecima tisuća uništenih ljudskih života. Država ne zna ni tko su ti njezini građani, ne radi na prevenciji, osobito kod mladih, ni na edukaciji nastavnika, a nacionalna strategija za borbu protiv ovisnosti napisana je prije tri godine, ali se još “hladi” u nečijoj ladici u ministarstvu. Oni, pak, koji opijeni klađenjem i kockom čekaju pomoć države neka se pokušaju otrijezniti uz misao Wilsona Miznera, američkog pisca, koji reče: “Kockanje je siguran način da dobijete ništa za nešto!”