Kad se spomene riječ korupcija u Hrvatskoj su odjednom svi pametni, svi o njoj sve znaju, nabacuju se blatom uvijek na vladajuće oni koji su u oporbi, i svi se pritom kunu da su najpošteniji i najveći “borci” protiv tog zla, bez obzira na to drže li se desnicom za srce ili ne.

Naravno, ne pada nam na pamet reći kako korupcija i sve loše što ona sa sobom donosi nije problem u Hrvatskoj i da zemlja na raznim međunarodnim tablicama i listama na tom planu izgleda dobro. Ipak, lošiji su od nas Grčka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, susjedi Srbija, BiH… No, posve je vidljivo da i oni najveći bukači i najveći gromoglasni borci protiv korupcije zapravo malo znaju kako je korupcija široko rasprostranjena i prisutna u gotovo svim zemljama svijeta. Baš kao i u nas pojavljuje se u gotovo svim područjima društva - institucijama države, politici, lokalnoj samoupravi, gospodarstvu…, i to u bezbroj lica. Najčešće se javlja u obliku mita, nepotizma, iznuda, trgovanja utjecajem, klijentelizma, sukoba interesa… A ukupno se definira kao svaki onaj oblik zlouporabe danih ovlasti u javnom ili privatnom sektoru zbog stjecanja osobne ili grupne koristi. Koliko je jaka mračna sila korupcije u svijetu najbolje pokazuju podaci UN-a kako korupcija košta svjetsku ekonomiju čak 2600 milijardi dolara svake godine! A to predstavlja više od pet posto ukupnog svjetskog BDP-a.Podatci UN-a govore kako se čak milijarda dolara godišnje u korupciji uzima u obliku mita. Podaci pak Globalnog korupcijskog barometra pokazuju da je prošle godine negdje oko četvrtine svjetske populacije platila mito samo zato da bi se pokušali domoći raznih javnih usluga na koje inače imaju pravo. Zbog tih zastrašujućih podataka UN upozorava kako je korupcija ozbiljno kazneno djelo koje podriva društveni i ekonomski razvoj u svim društvima i da nema zemlje, regije ili zajednice koja je na nju imuna. Ni u Europi nije blistava slika, jer korupcija udara na BDP s oko 904 milijarde eura gubitka. A tome valja dodati i neizravne učinke korupcije, kao što su primjerice gubitak poreznih prihoda, kao i smanjena strana ulaganja. Zanimljiv je i podatak o percepciji korupcije u EU-u gdje u pola država članica čak 80 posto građana smatra da je korupcija prisutna i raširena u njihovim zemljama. A korupciju prijavljuje samo petina građana, koji najviše vjeruju policiji, njih 60 posto, a EU institucijama jedva četiri posto. Probleme s korupcijom najbolje oslikavaju brojke prema kojima u korupcijski čistoj Nizozemskoj novčana šteta za BDP prouzročena korupcijom iznosi 0,76 posto, ili oko 4,4 milijarde eura, dok je u Rumunjskoj ona 15 posto ili 38,6 milijardi, kako je u jednoj analizi iznio naš bivši europarlamentarac Davor Škrlec. Iznio je i simpatičan podatak da kada bi se novac izgubljen u korupciji godišnje raspodijelio građanima Europe svatko bi dobio 1770 eura. U Hrvatskoj je trošak korupcije 13,5 posto BDP-a ili 8,5 milijuna eura, a kad korupcije ne bi bilo svaki bi građanin bio bogatiji godišnje za 2023 eura. Kako zemlje s niskim postotkom korupcije poput Nizozemske, gledaju na korupciju dokaz je i što je Nizozemska protiv ulaska Hrvatske u Schengen.Gdje je i zašto korupcija najjača? Analitičari kažu da cvjeta tamo gdje su slabe demokratske osnove, ali i u zemljama u kojoj vladaju populistički političari. S jedne strane korupcija olakšava kriminal i terorizam, ali i podriva ekonomski rast, vladavinu prava i demokraciju, a u konačnici ugrožava i nacionalnu sigurnost. Na koruptivnom su vrhu zemlje poput Somalije, Sirije, Jemena, Sjeverne Koreje, Sudana… Korupcija najbolje cvjeta u državama s visokom stopom siromaštva te slabim pravnim i političkim sustavom. Zato je zanimljivo pogledati gdje je Korupcija najrasprostranjenija u razvijenom svijetu, jer su ondje lideri korupcije političari. S obzirom na korupcijske afere među političarima na toj se listi spominju Japan, Španjolska, Portugal, Izrael, Italija… Za korupciju su krivi i političari populisti, tvrde analitičari koji se bave korupcijom. Hranu za široke mase nalaze suprotstavljajući se, kako kažu, pokvarenim političkim elitama u tobožnjem interesu nevinih i poštenih građana, a glavno im je oružje antisustavno ponašanje. Stručnjaci kažu kako je s dolaskom Trumpa na čelo SAD-a, zbog populizma i ta zemlja uronila dublje u korupciju. Više nije među 20 zemalja u kojima je najmanje korupcije.A nema je u Singapuru, jer tamo vladaju visoki standardi u svim sferama javnog života. U javnoj službi su najsposobniji, a dužnosnici su najbolje plaćeni. S plaćom od otprilike 2,2 milijuna dolara godišnje, singapurski premijer je najplaćeniji svjetski lider. Od 16 ministara, u vladi je u jednom trenutku sjedilo njih šest koji su studirali na Cambridgeu, jedan na Imperial Collegeu u Londonu, dvoje na London School of Economics, petero je imalo magisterije Harvarda, jedan MIT-a te jedan doktorat Stanforda. Takvu ekipu ima malo koja vlada na svijetu. Kompetentne i nepotkupljive državne institucije u kombinaciji s gotovo isključivim fokusom na ekonomski rast, gdje se korupcija tretira kao najveće zlo i kažnjava drakonskim kaznama, pretvorile su Singapur u očima svijeta u atraktivnu i sigurnu oazu za izravna svjetska ulaganja.