Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta - zborio je Fjodor Dostojevski, veliki ruski književnik, i samo možemo nagađati što bi rekao danas, kada milijuni djece u svijetu plaču svaki dan, svaki sat, svake minute. Jer, iako se iskorištavanje djece za rad danas smatra zločinom nad djecom i krši se UN-ova konvencija o zaštićenim pravima djece, UNICEF i međunarodna organizacija Save the Children upozoravaju kako još uvijek u svijetu, u današnje vrijeme tehnologije i komunikacija, ima oko 152 milijuna djece i adolescenata, u dobi između 5 i 17 godina, koji su žrtve iskorištavanja u svrhu rada na sve moguće načine, pa i kao robovi.

To znači da je u svijetu prisiljeno raditi svako deseto dijete, a u Africi čak i svako peto. A 85 milijuna radi na poslovima izrazito opasnima za fizičko i mentalno zdravlje. Oko 64 milijuna djevojčica i 88 milijuna dječaka lišeno je djetinjstva, škole i skrbi. Prisiljeni su na rad i 12 sati na dan u strašnim i neljudskim uvjetima, na studeni ili vrućini, s opasnim kemikalijama, u rudnicima, kamenolomima, ribareći, na nepreglednim plantažama kakaa, pamuka… Ti teški poslovi imaju strašne posljedice na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. K tomu je oko 1,2 milijuna djece žrtva prodaje, a oko 300 tisuća djece prisiljeno je da budu vojnici. Čovjek danas, u stalnoj utrci, u sve većem otuđenju, teško da i pomisli, dok pije svoju kavu, kako mu je taj užitak omogućilo tamo neko dijete iz Kenije ili Gvatemale, koje crnči na poljima kave. Ili, dok se njegovo dijete sladi čokoladom, nema pred očima mališana koji prisilno radi na plantažama kakaa u Obali Bjelokosti. A dok kupuje nogometnu loptu svom sinčiću, ne vidi sliku na kojoj ju šiva četverogodišnja djevojčica sa svojom majkom i tri sestrice za plaću od 75 centi na dan!Iskorištavanje djece nije mimoišlo ni Europu, na čijem jugu još uvijek radi znatan broj djece, osobito u sezonskim poslovima – u poljoprivredi i u malim zanatskim radionicama. I u velesili poput SAD-a nije ni izbliza iskorijenjen rad djece, pa se govori o čak 5,5 milijuna radnika dječje dobi. Problem su i svjetski giganti - tvrtke koje zatvaraju oči pred istinom da i one profitiraju od dječjeg rada u siromašnim zemljama. Tako je Zara, poznata modna tvrtka, u posljednjih pet godina čak tri puta osuđivana zbog iskorištavanja djece. Sony, Samsung i Apple nekoliko su puta osuđivani zbog tjeranja i iskorištavanja maloljetnih radnika da traže kobalt za baterije njihovih proizvoda. A SAD-u je aktualna tužba koju je podigla odvjetnička tvrtka Hagens Berman, koja se bavi pravima potrošača, protiv kompanija Nestle, Hershey i Mars, a tužbu temelje na prijevari, jer te kompanije ne navode na svojim proizvodima da koriste sirovinu od dobavljača koji iskorištavaju rad djece. Te tri korporacije redovito uvoze zrna kakaa od dobavljača koji iskokorištavaju rad djece, uključujući i prisilni rad na plantažama u Obali Bjelokosti. Također navode da time krše kalifornijski zakon, jer ne prikazuju te činjenice i nastavljaju profitirati od dječjeg rada. I, naravno, sve su tri korporacije odgovorile na tužbu da nisu krive, iako je već više od desetljeća poznato da bar 70 posto izvora kakaa na svijetu iskorištava rad djece, a problem je što ta pojava raste umjesto da se smanjuje. K tomu, podatci Svjetske kakao zaklade govore kako 47 posto ukupnog uvoza kakaa u SAD dolazi upravo s plantaža Obale Bjelokosti. A duhan, riža, pamuk, dječje igračke, umjetno cvijeće, čak i zlato iz rudnika Gane, stvaraju u nekoj fazi nejake dječje ruke diljem, uglavnom siromašnijeg, svijeta. Stoga se i nameće pitanje kako dolazi do toga da milijuni djece postaju radna snaga.Djecu se može slabije plaćati, ona su poslušnija i prilagodljivija, pa će učiniti sve što im se naloži i neće postavljati pitanja. Neće organizirati pobunu i neće uzvratiti kada ih se fizički kažnjava. Neće postavljati pitanje nadnice, ali ni uvjeta rada. U kenijskim rudnicima kobalta spavat će na radnom mjestu pod zemljom. Tijekom radnog dana radeći s duhanom udisat će nikotin kao da popuše 50 cigareta dnevno. Usto, mnoga djeca rade pod prisilom jer otplaćuju dugove svojih roditelja. Da bi preživjeli, oni su od vlasnika uzimali male pozajmice, a u zalog su davali svoju djecu. A djeca potom rade cijeli život i ne uspiju vratiti dug. Djeca su i robovi i rade za gospodare robova. Trgovci ljudima kupuju djecu od roditelja za 250 dolara, što je, primjerice, u Gani pravo bogatstvo, jer za to mogu kupiti kravu. Međunarodna organizacija rada tvrdi da je na umjetnom jezeru Volta, najvećem na svijetu, čak 20 tisuća djece-robova, gdje cijeli dan ribare. Rijetke se uspije izbaviti iz ropstva. Tako je većina djece koja teško rade osuđena doživotno na siromaštvo, bijedu, nepismenost i razne bolesti. Agenda za održivi razvoj UN-a pred sebe je stavila velik cilj - do 2025. iskorijeniti sve oblike dječjeg rada!Ali bez obzira na Konvenciju o pravima djeteta, koju su usvojile 193 zemlje još 1990., borba protiv iskorištavanja djece ide teško. Jer, da bi se stvari ubrzale, Međunarodna organizacija rada procjenjuje da bi svjetska zajednica u to morala uložiti golemih 760 milijardi dolara, što je više nego nerealno. Može li nas na akciju potaknuti misao velikog Maksima Gorkog, ruskog pripovjedača, koji je rekao: “Djeca - to su naši sutrašnji suci!”