Datum objave: 8. lipnja, 2019.
Još je davno američki filozof, esejist i pjesnik Ralph Waldo Emerson rekao: "Uzalud je vjerovati da su bogati i siromašni jednaki pred smrću. Oni su jednaki tek poslije smrti." I nikad nisu vjerodostojnije zvučale te riječi negoli danas kada je u svijetu sve veći jaz između siromašnih i bogatih i kada među njima prijeti globalni i svaki drugi rat.
Koncentracija svjetskog bogatstva svakim je danom u rukama sve manjeg broja bogataša pa danas već 26 najbogatijih na svijetu ima toliko koliko i pola ostatka svijeta, točnije toliko koliko i 3,8 milijardi ljudi koji čine najsiromašniju polovinu populacije Zemlje. A 2017. godine takvo su bogatstvo posjedovale 43 osobe. K tome još i najbrže u svijetu raste bogatstvo milijardera, sada već 12 posto godišnje, ili 2,5 milijardi dolara u 2018. svakoga dana! U toj se godini bogatstvo više od 2200 milijardera diljem svijeta povećalo za čak 900 milijardi dolara. Nasuprot porastu bogatstva najbogatijih nalazi se pad imovine najsiromašnije polovine svjetske populacije od 11 posto. Još je strašniji podatak kako jedan posto bogataša drži više cjelokupnog imetka svijeta od ostalih 99 posto ljudi ili kako svakoga dana nastaje jedan novi milijarder! Uočen je i trend porasta nejednakosti u posljednjih 10 godina. Svjetska banka iznosi podatak kako u zemljama s nižim srednjim dohotkom granicu siromaštva čini preživljavanje s manje od 3,20 američkih dolara na dan dok je u zemljama s višim dohotkom to 5,50 dolara. Posljednji relevantni podatci kažu da je 2015. više od 1,9 milijardi ljudi ili 26,2 posto svjetskog stanovništva preživljavalo s manje od 3,20 dolara na dan. Gotovo 46 posto svjetskog stanovništva preživljavalo je s manje od 5,50 dolara na dan.
UTAJILI MILIJARDE
Međutim, na svijetu žive i oni supersiromašni u tzv. krajnjem siromaštvu, koje se određuje prema kriterijima preživljavanja s manje od 1,90 dolara na dan, a svijet se bori kako bi se to krajnje siromaštvo iskorijenilo do 2030. godine. No iako se osjećaju pozitivni gospodarski pomaci diljem svijeta, veliki udar na siromaštvo prouzročile su i klimatske promjene jer temperature rastu globalno, ali su stradali opet siromašniji. Klimatske su promjene povećale nejednakost među zemljama i usporile rast najsiromašnijih zemalja, a dale vjetar u leđa najrazvijenijima. Prema istraživanju Sveučilišta Stanford u Kaliforniji, jaz između najsiromašnijih i najbogatijih zemalja svijeta danas je čak 25 posto veći nego što bi bio bez globalnog zatopljenja. Afričke su zemlje u tropskim geografskim širinama najteže pogođene pa je na primjer BDP po glavi stanovnika Mauritanije i Nigera bio za 40 posto niži nego što bi bio bez povećanja temperature. Zanimljiv je i primjer Indije za koju MMF predviđa da će ove godine postati peta najveća svjetska ekonomija, a zbog globalnog zatopljenja imala je 2010. BDP po glavi stanovnika niži čak 31 posto. Nažalost, još je mnogo nedaća koje pritišću siromašne, pa borba protiv nejednakosti postaje jedan od najvećih izazova današnjice. Jer, gladni su spremni na sve u potrazi za preživljavanjem. Zato je u svijetu danas najaktualnije pitanje - može li se smanjiti jaz bogatih i siromašnih i kako? U odgovoru na to pitanje prednjače oni koji u mnogim zemljama prozivaju vlasti kako moraju učiniti bitne promjene sustava u kojemu se nedovoljno oporezuju bogati, pa valja povećati poreze na korporacije i imovinu i zaustaviti pod svaku cijenu utaje poreza. Podatci su zastrašujući i kažu kako su najbogatiji ljudi na svijetu od nadležnih državnih institucija utajili oko 7,6 milijardi dolara, a korporacije su veliku količinu imovine skrile na računima u poreznom raju. Takvo stanje državama u tranziciji iz džepa izbija oko 170 milijardi dolara godišnje.Najbogatiji i korporacije oporezuju se po stopama koje su niže negoli u posljednjim desetljećima, pa od prihoda od poreza od svakog dolara dolaze samo četiri centa! Tako je u bogatim zemljama prosječna stopa poreza na osobni dohodak sedamdesetih iznosila 62 posto, a 2013. godine 38 posto, a u državama u tranziciji ta stopa je 28 posto. U nekim zemljama poput Brazila i Velike Britanije događa se i to da najsiromašnijih 10 posto plaća veći iznos poreza na osobni dohodak nego najbogatijih 10 posto! Zbog takvih pokazatelja jasno je kako nejednakost nije neizbježna nego je ona stvar političkog izbora, pa bi oni koji vode države trebali donijeti takve zakone i regulativu prema kojima bi valjalo što više sredstava uzimati najbogatijim građanima.
BOGATIJI OD ŽENA
Kada bi oni najbogatiji platili samo dodatnih 0,5 posto poreza na svoju imovinu, tim bi se novcem moglo pokriti na primjer školovanje čak 262 milijuna djece koja u svijetu ne pohađaju školu. Uz to, od tog bi se novca mogla osigurati i potrebna zdravstvena njega za spašavanje oko 3,3 milijuna ljudskih života. Jer imućni imaju pristup i dobroj zdravstvenoj skrbi i obrazovanju dok milijuni ljudi nemaju pristup osnovnim uslugama ili ih zbog siromaštva ne mogu plaćati.A nejednaka društva podložna su višoj razini stresa, manjem indeksu sreće i češćem obolijevanju od duševnih bolesti. Ona su kriva i za nejednakost žena i muškaraca, pa su u svijetu žene siromašnije i zarađuju 23 posto manje od muškaraca, koji pak posjeduju 50 posto više od žena. Općenito, siromašniji su još uvijek tiši, pa je tu primjenjiva ona Franklina Roosevelta: “Zveckanje punog džepa glasnije je od kruljenja praznog želudca.”