Loše vijesti za dobru staru Europu, bar kada je o kršćanstvu riječ. Svi pokazatelji govore o tome kako kršćanska Europa već dugo polako umire, a sada je već i na samrtnoj postelji. Iako je kršćanstvo globalno u svijetu dominantna religija, jer na Zemlji živi oko 2,3 milijarde kršćana, podatci za Europu pokazuju kako je to jedina regija u svijetu u kojoj se broj kršćana kontinuirano smanjuje, i to sve više.

Danas još toj vjeri pripada oko 31 posto svjetske populacije, ali vjernici u Europi, koja je uvijek bila središtem kršćanstva, nestaju mnogo brže no što se novi rađaju. Samo je u Njemačkoj umrlo 1,4 milijuna vjernika više no što ih je potencijalnih rođeno, a demografska slika nije bolja ni u drugim razvijenim europskim zemljama. K tome valja dodati i one koji se u sve većem broju odlučuju za ateiste i agnostike. Ljudi se sve češće odriču Crkve, a na taj način bježe i dalje od vjere, pa podatci za Njemačku kažu da je 2017. Katoličku Crkvu napustilo 167 tisuća ljudi, pet tisuća više negoli godinu prije. Najnovija studija pokazala je kako će se broj vjernika Katoličke i Luteranske Crkve u Njemačkoj prepoloviti već do 2060. godine. A istraživanja su pak pokazala da je u pet godina broj umrlih vjernika nadjačao broj rođenih, koji su potencijalni vjernici, za blizu šest milijuna, što je prema broju stanovnika nešto kao Hrvatska i Slovenija zajedno. Svi ti podatci nameću mnoga pitanja, a među njima i ono najvažnije – pred čim sve to uzmiče kršćanstvo, koje je bilo prevladavajuća religija dulje od milenija, i može li se i kako europsko kršćanstvo izbaviti iz samrtne postelje?Mnogo je toga u što se upire prstom kada se traže razlozi i krivci zbog čega je uzdrmano europsko kršćanstvo. Tu su problemi nataliteta i loša demografska slika u mnogim zemljama Europe, kao i velike promjene u procesu emancipacije žena koje više ne žive po receptima tradicionalizma - žena i majka, a ruši se i tradicionalni pojam obitelji. Tu su i političke i društvene promjene, politika sekularizma i antikršćanska propaganda, kao i problemi ekonomske naravi. Uz sve to ljudi se mijenjaju, određuju sebi nove prioritete i usvajaju nove vrijednosne sudove, pa gube vjeru u institucionaliziranu crkvu koja se sporo rješava svojih dogmatskih okova. Naravno, upire se prstom i u najezdu migranata i muslimana. Zato posegnimo za još nekim brojkama. Muslimani su, dokazuju svjetski znanstvenici, vjerska skupina koja najbrže raste u svijetu, čak i dvostruko brže no populacija ostatka svijeta. U sljedećim godinama broj ljudi na Zemlji povećat će se za 32 posto, dok će broj muslimana narasti za 70 posto ili, preciznije, do 2060. s 1,8 milijardi na 3,2 milijarde. Dok sada čine 24,1 posto svjetske populacije, skočit će na 31,1 posto. Ako se vratimo u Europu, za pet je godina priraštaj kršćanske populacije opao dok je broj muslimana i onih bez religijskog identiteta u Europi porastao za 2,3 odnosno 1,4 milijuna. U prosjeku muslimanke rađaju više djece od kršćanki, a to je dovelo i do toga da su muslimani u prosjeku najmlađa religija. Prosječni musliman ima 24, a nemusliman 32 godine! Uza sve to, za razliku od kršćana, muslimani ne mijenjaju olako vjeru, a analitičari predviđaju kako će baš mijenjanje vjere još više ugroziti kršćanstvo, točnije usporiti rast za čak 72 milijuna do 2060. godine. Rast će i broj onih koji se ne povezuju ni sa jednom religijom s 1,17 na 1,2 milijarde do 2060. A znanstvenici kažu kako će se muslimanski udio u Europi i dalje povećavati, unatoč svim bodljikavim žicama, sa sadašnjih 4,9 na 7,4 posto do 2050. godine.Valja reći kako muslimani već tridesetak godina utječu na demografsku sliku Europe, koja je počela gubiti djecu još šezdesetih, otkako stopa plodnosti pada s 2,6 na 1,6 djece u 2016. godini. Šezdesetih je prosječni godišnji prirast bio oko 3,3 milijuna ljudi na godinu, a od 2005. do 2018. jedva 1,4 milijuna, tako da od 1992. stanovništvo u Europi raste isključivo zahvaljujući migrantima, koji donose svoju kulturu i svoju religiju. S druge pak strane istraživanja pokazuju kako u zapadnoj Europi ljudi napuštaju kršćanski identitet iako su odgojeni u kršćanskoj tradiciji. U Belgiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Španjolskoj, Švedskoj čak 22 do 28 posto građana napušta kršćanski identitet. I u Hrvatskoj je sve veći broj onih koji su kršćani i krštenjem članovi Crkve, no sve je manji broj onih koji svake nedjelje idu u crkvu, pa čak i onih koji to ne čine ni mjesečno. Uz to što opada participacija vjernika, raste kritičnost prema Crkvi, a opada i povjerenje u Crkvu. Istraživanja pokazuju da su građani jako kritični prema političkom angažmanu Crkve jer očekuju od nje angažman u svezi sa socijalnim i etičkim pitanjima.Zbog toga se u nekom trenutku ljudi odriču kršćanskog identiteta i napuštaju organiziranu vjeru. Baš kao da su se poveli za izrekom poznatog svećenika Johna Wesleyja: "Istinska religija nije vanjski događaj, nego je to život Boga u duši čovjeka." Tako se događa da imamo visoku razinu religije kao općeg simboličko-identifikacijskog okvira vjernika nasuprot religiji kao svjetonazorskom okviru. Bar je tako u Europi, jer za kršćanstvo u svijetu nema straha. U Africi, Aziji, Latinskoj Americi raste i već kažu da novo lice kršćanina više neće biti bijelo, već afričko, azijatsko, latinoameričko.