Datum objave: 12. siječnja, 2019.
Glad je najbolji kuhar. Koliko samo simbolike ima u te četiri riječi koje je davno izrekao Ksenofont, grčki filozof, književnik i povjesničar. Glad koja danas kuha u svom loncu uglavnom nelijepu i apokaliptičnu budućnost čovječanstva, stravičan je kuhar, jer najpoznatiji znanstvenici, istina punih trbuha, dokazuju i tvrde kako će baš glad uništiti svijet!
Podaci koji dolaze sa svih strana - od Svjetske zdravstvene organizacije, pa do UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu, navode zabrinjavajuće brojke da je u svijetu više od 820 milijuna ljudi koji umiru od gladi. Ili, brojčano još upečatljivije - jedna gladna osoba na njih devet. Umjesto da se brojka gladnih smanjuje, ona je tu negdje kao u devedesetima, kada je svake minute u svijetu umiralo 25 ljudi. A prognoze do 2030. kažu kako će biti još 122 milijuna gladnih. K tome pribli\no 100 milijuna ljudi zbog gladi dobiva nekakvu humanitarnu pomoć. U najmanje 33 države već sad vlada glad, a u tri godine cijene su hrane u njima porasle 83 posto! Ne zvuči nimalo optimistično ni podatak prema kojemu je broj gladnih u svijetu porastao već treću godinu zaredom. Čak je 98 posto gladnih u zemljama u razvoju, a glad najviše raste u gotovo svim zemljama Afrike i Južne Amerike.
UN JE NEMOĆAN
Podaci o gladi sve su strašniji, a posebno oni koji se odnose na djecu. UNICEF tako kaže kako je oko 1,4 milijuna djece u stalnom riziku da umru od gladi, posebno u Jemenu, Somaliji, Nigeriji i Južnom Sudanu. Izaziva i strahotu podatak kako u UN-ovom izvješću stoji kako zbog nedostatka hrane oko 151 milijun djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju. U zemljama u razvoju zbog nedostatka hrane pothranjeno je svako četvrto dijete. A k tome ljudska se populacija ne smanjuje, nego neprekidno raste, pa će do sredine ovoga stoljeća, prema procjenama stručnjaka, živjeti čak 9,1 milijarda ljudi. To izaziva novi strah od još veće gladi, jer fascinira spoznaja kako čovječanstvo mora u ovom stoljeću proizvesti toliko hrane koliko je proizvedeno u 8000 godina svjetske povijesti, tvrdi naš stručnjak, akademik Ferdo Bašić. I to ne da sve bude bolje, nego da se održi postojeće stanje. Dodamo li tome i podatak UN-a kako nedostatak hrane ubija više ljudi nego tuberkuloza, AIDS i malarija zajedno, možemo još slikovitije pokazati gdje je danas čovječanstvo kada je riječ o problemu gladi. Uz sve to i klimatske promjene koje postaju gotovo nerješive, prijete svijetu, pa bi baš one mogle biti taj cunami koji će do kraja 2030. dovesti u siromaštvo i glad novih 112 milijuna ljudi. A koliko je problem velik i sve teže rješiv pokazuju i navodi iz najnovijeg UN-ovog izvješća u kojemu se poziva na UN-ove ciljeve održivog razvoja koje su usvojile zemlje članice u 2015. godini: "Bez povećanih napora, postoji rizik od nepostizanja cilja iskorjenjivanja gladi do 2030. godine". Znači, izravno priznanje kako se svijet i ne može nositi s problemom narastajuće gladi i da je posve ugrožen globalni cilj UN-a o suzbijanje gladi do 2030. A zašto je tomu tako? Kako je sve to nemoguće kada je sada na planetu negdje oko 7,6 milijardi ljudi, a proizvede se hrane koja bi mogla prehraniti oko 20 milijardi ljudi? Odgovor prije svega leži u svijetu velike nejednakosti, u svijetu koji je podijeljen na one koji žive u izobilju i bacaju godišnje 1,3 milijarde tona hrane, dok drugi gladuju i umiru. S jedne je strane u svijetu koji živi oko 1,6 milijarde onih koji imaju prekomjernu težinu i 666 milijuna bolesno pretilih, a s druge strane je oko 820 milijuna onih koji umiru od gladi. Uz to, oni koji imaju guraju one gladne i u neimaštini u ratove i sukobe kako bi ih tlačili i iskorištavali da bi postali još više gladni i prije svega mrtvi. Oni koji imaju, ti bogatiji, krivi su i što čine mnoge nedaće prirodi, što izazivaju još gore klimatske promjene i time opet više otežavaju onima koji su gladni negoli sitima. Jer stručnjaci jasno kažu kako će topliji svijet biti i gladniji svijet. A već sada više neuhranjenih ljudi ima u dijelovima svijeta koji su više izloženi ekstremnoj klimi. U zadnjih pet godina toplotni su udari sve češći, a u nekim dijelovima svijeta mijenjaju se i kišna razdoblja u godini.
BOGATI vs. SIROMAŠNI
U velikoj opasnosti od ekstremne klime važni su usjevi za preživljavanje poput pšenice, kukuruza i riže. Mali poljoprivredni proizvođači u Aziji i Africi u najvećoj su opasnosti, jer će baš oni doživjeti najveći pad proizvodnje zbog klimatskih promjena. No, stručnjaci upozoravaju kako bi se nestabilno stanje s hranom moglo proširiti i u regije u kojima sada vlada neka sigurnost, a posebno se to odnosi na one čiji životni opstanak ovisi o poljoprivredi. Zato nije nimalo čudno što znanost kaže kako se valja oduprijeti klimatskim promjenama većom suradnjom i disciplinom među zemljama i narodima, jer je to tako jak globalni problem koji nas može sve sunovratiti u pakao gladi. Uz to čovječanstvo se može spasiti ako se pomogne razvoju zemalja koje imaju potencijal da proizvode hranu za vlastite potrebe, razvijajući svoje prirodne resurse. Jer, kako navodi naš akademik Bašić, s jednim hektarom krumpira može se hraniti 30 osoba. A treba znati i kako u proizvodnju kilograma junetine ide sedam kilograma krme, a u proizvodnju kilograma mesa peradi samo dva kilograma krme.