Riječ velike političarke Angele Merkel u Europi bila je uvijek zadnja, kada je valjalo rješavati bilo kakvu krizu, posebno u EU. Osamnaest je godina u vrhu političke scene u Njemačkoj, gdje je još 2006. proglašena "majkom nacije", kao dominantna i nedodirljiva politička figura koja je imponirala i mladima, a sada odrađuje posljednji mandat njemačke kancelarke, jer je je najavila da 2021. ide u političku mirovinu, a do kraja ove godine odlazi i s čelnog mjesta u svojoj demokršćanskoj stranci.

Znači, sama je odredila kraj ere Angele Merkel, sasvim dovoljno da to bude tema za mnoge analitičare, koji pokušavaju odgovoriti na niz pitanja koja se nameću. Prije svega, što je zapravo to što ju je "došlo glave"? Po čemu ćemo ju pamtiti, koje su joj zasluge za napredak i održanje EU-a i može li i kako EU bez Angele Merkel? Što će biti s europskim projektima ako Merkel bude oslabljena jer više neće biti predsjednica CDU-a? Hoće li Merkel potpuno nestati sa široke europske političke scene, i što se tada može dogoditi? Ili se možda može i vratiti? Merkel su, to je posve jasno, srušili migranti, točnije njezina politika otvorenih vrata, jer je kurs na kojem je inzistirala u izbjegličkoj politici 2015. probudio populiste i desničare u mnogim zemljama, gdje su oni počeli doživljavati uspon. Da je ozbiljno uzdrmana moglo se vidjeti još ovoga ljeta nakon neuspjelog summita o EU izbjeglicama. Merkel tada nije uspjela ostvariti realizaciju svojih zamisli - solidarnost u migracionoj politici i obvezujući dogovor o raspodjeli izbjeglica. Konsenzusa oko izbjegličke politike nije bilo. Ali je to bio izravni signal za njezine kritičare koji su je otvoreno počeli optuživati da dijeli Europu. A na svoje su došli i oni koji su ju već prije žestoko napadali zbog njezine politike štednje. Konačno, kada si, kao Angela Merkel, uvijek, i to godinama, u ulozi vođe, jasno je da postoje i zemlje i vlade koje će reći da nisu zadovoljne tvojim radom.Već se otvoreno govori kako Mađarska, Poljska i Italija neće plakati za Angelom Merkel, koja ih je i prošli mjesec u Strasbourgu, možda u svom posljednjem velikom govoru pred demokratskim predstavnicima 500 milijuna građana Europske unije, opomenula da se moraju držati pravila i zakona. Neće biti tuge ni među političarima iz zemalja u kojima se odvijala ili je još uvijek prisutna financijska kriza. U Grčkoj, Portugalu, Cipru… ne vole Merkel jer smatraju kako je bila previše rigidna sa svojim stalnim zahtjevima da štede. Ali u većini zemalja EU-a Angelu Merkel ne samo da cijene nego se plaše kako će sve ići bez nje. Merkel je prije svega šefica vlade s najdužim stažem i ima najveće iskustvo u Europi. Unija se mnogo promijenila otkako je Merkel na čelu njemačke vlade i u tim je promjenama imala ključnu ulogu. EU ima danas vrlo stabilan gospodarski rast, ni jedna država nije u prekomjernom deficitu, nezaposlenost je na najnižim razinama. Osjeća se snažna stabilnost, što je velika vrijednost u vremenima opće nesigurnosti. A sigurnost daje i mogućnost za dobru europsku perspektivu. Zato i ne čudi što Bruxelles želi da Merkel bude još tri godine kancelarka, jer bi i njezino djelomično povlačenje bilo ravno proglašenju slabljenja moći najutjecajnije šefice vlade u EU. A oslabljena bi kancelarka mogla postati i problem za EU jer Merkel je uvijek imala posebni autoritet, njezina se riječ uvijek slušala. Kad god je nešto negdje u EU-u zapelo, bilo da je riječ o proračunu, procesu proširenja, dubljim integracijama, Schengenu ili nečem drugome, čekalo se što će reći Merkel.Ona i sada, u vrlo osjetljivoj fazi politike EU-a, pridonosi stabilnosti. Jer, kada je riječ o politici, onoj zajedničkoj, EU ne stoji dobro. Udarac koji se zove Brexit je bolan, jer EU koji se do tada širio, sada se prvi put sužava. Produbljuju se opasne podjele, a sve je niža i razina solidarnosti među državama članicama. A ti su problemi doveli u pitanje i sam opstanak EU-a. Uloga Angele Merkel u Europskoj uniji tako je važna da je bilo teško zamisliti Uniju bez nje. Čak i kad je njezina popularnost u Njemačkoj počela padati, njezina moć u EU bila je neupitna. Međutim, naravno da je EU moguć i bez Angele Merkel, jer Njemačka ostaje i dalje najveća i financijski najsnažnija članica EU-a. No, što će i kako biti pitaju se i ostale zemlje članice - njih 28, koje imaju svoje interese. Ipak, procjena je kako bi s Merkel bilo lakše nastaviti gurati reforme i planove EU-a, posebno sada kada ih London više neće moći kočiti.Riječ je o stvaranju vojske EU-a, bankovnoj uniji koja bi trebala štititi ulagače od rizika, proračunu koji predviđa investicije u zoni eura, ukidanje prava veta u nekim pitanjima vanjske politike i poreza, solidarnost u politici migracija i azila… Zatim provođenje vizije o produbljenju europske integracije u vanjskoj politici, obrani, monetarnoj i gospodarskoj polici. U Europskoj uniji uvijek je bilo najvažnije naći kompromis, a to je bila ta snaga koju ima Angela Merkel, koja je vjerovala u projekt ujedinjenja Europe kao projekt mira. Kod nje nije bilo šansi na kompromise s populistima i ekstremnom desnicom. Kada je bila sigurna u ispravnost svojih stavova, ustrajala je na njima čak i pod cijenu da sve to samo njoj dođe na naplatu u smanjenju potpore javnosti. A za jačanje EU-a trebaju baš takvi lideri koji su spremni gurati i ono što nije popularno, ali je potrebno. Ne bude li ih, i EU može doći u pitanje.