Može li Hrvatska i što sve naučiti iz posljednje stravične nesreće u kojoj je mladić, star 20 godina, a već savjetnik, pripadnik zlatne hrvatske mladeži, koji ima vozačku tek dvije godine, sjeo u letećeg uličnog bolida Mercedes C63 AMG - s 510 konjskih snaga, koji do stotke stigne za 3,9 sekundi, gotovo kao Formula 1, vrijednog 850 tisuća kuna, vozi divlje i sumanuto te ubije dvije žene i teško unesreći muškarca koji se borio za život?

Tko može i čime izmjeriti tu količinu bahatosti, neodgovornosti, drskosti i bezobrazluka kada netko preleti brzinom mnogo većom od sto kilometara na sat, a dopušteno je 50, i k tome još ispred Ravnateljstva policije?! Da bude sve još morbidnije i licemjernije, sve je to učinio mladi Marin Kamenički, koji je još i pokretač manifestacije "Kec na desetku", kojoj je cilj okupljanje ljubitelja brzih i sportskih automobila i senzibilizirati mlade vozače o savjesnom ponašanju u prometu te brzoj, ali sigurnoj vožnji. Iako je zakon jasan što se tiče prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama i kaže kako, ako je riječ o obijesnoj vožnji, što podrazumijeva sudionika u prometu koji teško krši prometne propise, vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju, bilo zbog droga, alkohola, ili vozeći brzinom 50 km/h većom od dopuštene, kazna ide i do 12 godina zatvora, u javnosti se opet nameće teza kako za djecu bogatih, za tzv. pripadnike zlatne mladeži to ne vrijedi. Jer, o tome svjedoče događaji iz prošlosti kada su djeca onih koji imaju novca za posijanu smrt na cesti prošli s malim kaznama.


Ivan Primorac imao je 17 godina kada je vozio jurilicu BMW ZX3 Road Star cabriolet od 300 KS, koju mu je kupio na dar bogati otac Marijan, čije se bogatstvo procjenjivalo na pedeset milijuna eura. Bez vozačke dozvole on je 2002. na pješačkom prijelazu u Makarskoj u naletu velikom brzinom usmrtio dvije 16-godišnje djevojke - Katu Erceg i Anu Andrijašević. Prije toga već je pet puta bio sankcioniran zbog vožnje bez vozačke dozvole. Za užas koji je prouzročio dobio je samo dvije i pol godine zatvora, a sud mu je još i smanjio kaznu jer, kako su obrazložili, "potječe iz obitelji društveno prihvatljivog položaja, koja je prema njemu iskazala osobitu brigu i omogućila mu uspješno studiranje u inozemstvu". Oni koji svojem djetetu nemaju ni za kruh, a kamoli za studiranje u inozemstvu, očito nisu iz "obitelji društveno prihvatljivog položaja"! No, i to je Hrvatska. Da čovjek ne povjeruje, ali mora, jer podsjećamo i na slučaj tada 22-godišnjeg Hrvoja Žužića, sina vlasnika centra Solidum Željka Žužića. On je s 2,15 promila alkohola jurio BMW-om 111 km/h 2007. u pet ujutro Velikom Goricom. Udario je u Opel Corsu koju je vozila 19-godišnja Ružica Pavić, a uz nju je bio i njezin dečko Hrvoje Matijašić. Ružica je na mjestu preminula, a Hrvoje je prošao s teškim ozljedama. Iako je i prije nesreće skupio čak 19 prometnih prekršaja, Žužić je osuđen na pet godina zatvora, a pušten je nakon nešto više od tri godine jer su psihijatri zaključili da zatvor jako loše utječe na njegovu psihu. I mogli bismo nizati primjere unedogled u kojima na razne načine divljaju oni koji su odgajani spavajući na novcu i koji nikada nisu čuli za američkog književnika Henryja Davida Thoreaua, a kamoli za njegovu: "Jedino bogatstvo je život." Rastući pod staklenim zvonom bogatstva, ta je mladež, koju čudom zovu zlatna, nametnula nove standarde u svemu, a oni prije svega znače nejednakost u svemu prema drugima. Nisu naučili ni što je život, ni kako cijeniti svoj, a kamoli tuđi. U njihovu svijetu bahatosti, gramzivosti, oholosti, divljih automobila, dugonogih sponzoruša, najskupljih markica, gurua svih struka, svakovrsnih klateža, teško je pronaći samoodricanje, empatiju, poštovanje, ljubav.


No neodgovorna, bahata i razvratna mladež, koja se klanja novom božanstvu – novcu, nije samo hrvatska specijalnost. Na društvenim mrežama u mnogim zemljama starih ili novokomponiranih bogataša zlatna je mladež otvorila mnoge profile na kojima objavljuju slike svoga života, zapravo bogataškog ludovanja. Tu su najskuplji automobili, helikopteri, privatni zrakoplovi, megajahte, šampanjac od 32 tisuće eura… I nema tu etike, morala. Jednaki su i Amerikanci, i Rusi, ali i oni iz Zimbabvea, države u kojoj čak 93 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva. Naučili su da su u svijetu zapanjujuće nejednakosti oni gore, a svi drugi dolje. Da ako ne pripadaju svijetu u kojem je ostvaren opipljiv uspjeh u obliku materijalnog bogatstva, jednostavno ne vrijede. Njima mora biti, jer im može biti. Bogati ljudi često uspiju toliko razmaziti svoju djecu da im ostave trajne negativne posljedice na karakter. A kad je o prometu riječ, istraživanje je u SAD-u pokazalo da mladi u skupim markama autića češće prolaze kroz crveno, triput više viču na pješake i četiri puta više presijecaju put jeftinim vozilima nego mladi u skromnijim vozilima.

U društvu u kojem građani ne vjeruju javnim institucijama, političarima, a ni jedni drugima, nije naravno ništa bolje. Jer nije problem u zlatnoj ili srebrnoj mladeži, sumanutim divljacima i suludoj vožnji, već u sustavu koji to dopušta. Vratiti zakon da mladi ne smiju voziti jake automobile, izravne zatvorske kazne za vožnju bez dozvole, primjena zakona koji za obijesnu vožnju sa smrtnim posljedicama određuje i 12 godina zatvora, ali i za "tatine sinove", nešto bi promijenilo.