Svijet može zadovoljiti svačije potrebe, ali ne i svačiju pohlepu, rekao je jednom Mahatma Gandhi i možda baš u toj misli leže mnogi problemi današnjeg svijeta, pa i najnovija opasnost za svijet na koju upozoravaju stručnjaci - bit će nas, ljudi, previše. I to vrlo brzo. I što onda? Kamo i kuda?

Prema projekciji UN-a, do 2100. godine bit će na planetu 11,2 milijarde ljudi! A neki znanstvenici tvrde da nas je već danas, kada nas je oko 7,7 milijardi, previše i ako ne nađemo mjesto za život izvan planeta, morat ćemo se malo "stisnuti". Brojke su neumoljive i one najbolje kažu kakvim se tempom razvijao svijet kada su u pitanju ljudi. Oko 8000 godina prije Krista pa do 1750. za udvostručenje broja stanovnika Zemlje trebalo je između 3000 i 1400 godina. A onda, s pojavom globalne poljoprivrede, od 1750. do 1945., broj ljudi na svijetu udvostručio se svakih 100 godina. Kada je u zemljama tzv. trećeg svijeta uveden program javnog zdravstva, već za 36 godina stanovništvo se udvostručilo. Milijun je godina trebalo da dosegnemo milijardu ljudi, pa potom 123 godine da dođemo do dvije milijarde, 33 do treće, 14 do četvrte, 13 do pete i 11 godina do šeste milijarde. Ljudi se množe geometrijskom progresijom i sve ih je više, posebno u nekim dijelovima svijeta. Podatci UN-a kažu kako najveći rast populacije od sredine pa do kraja 21. stoljeća ima Afrika, a u njoj će i dalje rasti broj ljudi. U isto vrijeme razvijene će zemlje usporiti rast populacije, pa imati i znatni pad, kao što će to biti s Hrvatskom. Predviđa se da će u EU-u do 2100. broj stanovnika pasti za 20 posto, ali će drugdje rasti. I kako onda protiv prenapučenosti, koja se među znanstvenicima spominje kao jedna od najvećih prijetnji plenatu Zemlji? Gdje će se i zašto javiti najveći problemi?


U projekciji UN-a među narodima kojih će biti najviše na svijetu nema ni jednog europskog, čak ni Rusa. Bit će najviše Indijaca - 1,66 milijardi, pa Kineza milijarda, Nigerijaca 752 milijuna, Amerikanaca 450 milijuna, Kongoanaca 389 milijuna… Bit će i sve veći broj starih ljudi što će stvoriti svijetu nove probleme, oko uzdržavanja starih i nedostatka radne snage, što već danas osjećaju neke zemlje. Stručnjaci upozoravaju kako su ljudi premašili Zemljine granice održivosti. Budući da stanovništvo najviše raste u industrijski najmanje razvijenim zemljama, njihov utjecaj na Zemljine resurse i ne može biti velik, jer troše manje od razvijenih. Ali, kada bi se razina potrošnje kakva je u bogatim zemljama prenijela i na taj siromašniji dio svijeta, teško bi bilo očekivati da ćemo uopće imati više što trošiti. Znanstvenici zato traže odgovore na pitanja koliko nas uopće stane na planet, koliko ljudi Zemlja uopće može prehraniti i je li možda i ovaj broj stanovnika prevelik za resurse kojima se još raspolaže? Znanstvenici nude različite odgovore, a političari već drhte kada se spomene riječ prenapučenost. Čovječanstvo nikada prije nije bilo u takvoj situaciji, pa znanje kojim znanost raspolaže ne dopušta točan odgovor na to hoće li tako velika populacija koja se najavljuje biti održiva. Neki će stoga reći kako nije problem broj ljudi na planetu, nego broj potrošača i visoka razina njihove potrošnje. Raste populacija, ali još brže raste globalna potrošnja i konzumerizam, koji k tome i nisu ravnomjerno raspoređeni.


Koja su rješenja? Što nude oni koji se bave problematikom opstanka ljudi? Gotovo svi će reći uglas da ako svijet želi održati na životu golemu, ali i sve veću, ljudsku populaciju, tada ljudi koji žive u zemljama s visokim prinosima, koji su bogatiji, moraju biti spremni usvojiti životni stil niske emisije ugljika, kako bismo smanjiti pritisak na globalnu klimu, resurse i probleme s otpadom. Ili još jednostavnije, Zemlja može podržati veću ljudsku populaciju ako se dogovorimo da, ne žrtvujući osobnu udobnost, konzumiramo manje. A budemo li pohlepni i trošimo li mnogo resursa, broj održive ljudske populacije, koju naš planet može prehraniti i podnijeti, bit će mnogo manji. Naravno, sve to vrijedi ako uzmemo da nam je Zemlja jedini dom i da tu tražimo rješenja za opstanak. Budući da Zemlja nije neiscrpna, a bude li nas previše, oni će razvijeniji i bogatiji uvijek pokušati silom obraniti svoj opstanak, izazvati ratove i nastojati istrijebiti one druge, slabije, siromašnije i tehnološki nerazvijene. No, postoje i teze kako se jednom i unatoč svim dogovorima nećemo moći održati na planetu. Najpoznatiji svjetski astrofizičar Stephen Hawking rekao je kako će ljudi morati napustiti Zemlju za 200, a najkasnije za 500 godina! Naveo je kako su ljudi Zemlji oteli resurse i uništili je klimatskim promjenama. Po njemu Zemlji prijete i udari asteroida, crne rupe, supernove i sunčeve radijacije.

Zato, ako želimo postojati bar sljedećih milijun godina, moramo ići brzo i hrabro tamo kamo još nitko prije nas nije otišao. Trebamo napustiti Zemlju i kolonizirati Mjesec i Mars. Znači, s pomoću tehnologije, koja se vrlo brzo razvija, određeni bi dio populacije mogao u budućnosti živjeti i izvan Zemlje, pa bi i život na Zemlji bio tada održiv. Ili se možda pojave mali zeleni, izvanzemaljci, i počaste nas nebeskim letjelicama koje lako i brzo osvajaju svemir. n