Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Milijuni gladnih umiru, a bacaju se milijarde tona hrane
Datum objave: 14. srpnja, 2018.

Čovjeku praznoga želuca hrana je Bog, reče jednom čuveni Mahatma Gandhi, a papa Ivan Pavao II. poručio je: "Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom". No, oni koji kroje sudbinu svijeta kao da nikada nisu čuli te poruke, jer svakoga je dana sve više gladnih, sada čak oko 815 milijuna ljudi.

Užasno je saynanje da 20.000 ljudi od gladi umire svakoga dana. Od toga ih je 98 posto u zemljama u razvoju. Zastrašuju podaci UNICEF-a kako je gotovo 1.4 milijuna djece u iyravnom riziku da umru od gladi, posebno u Somaliji, Nigeriji, Južnom Sudanu i Jemenu. U osam najgladnijih zemalja svijeta svaka četvrta osoba nema dovoljno hrane, ističu dvije agencije UN-a u izvješćima Vijeću sigurnosti UN-a. Glad u svijetu pogoršavaju sve veće i opasnije klimatske promjene, posebice ratovi i sukobi. U ratnim zonama diljem svijeta, kažu procjene UN-a, gotovo 500 milijuna ljudi pati od gladi. Zato pozivaju na još snažnije napore u postizanju mira kako bi se ti ljudi zaštitili. Sve više stručnjaka koji se bave problemima nestanka hrane ističu da bez uspostave mira nema ama baš nikakvih izgleda da bi se iskorijenila glad, bez obzira na sve druge napore koji se čine. A svijet si je zadao zadaću dogovorom još 2015. da je jedan od ukupno 17 glavnih globalnih ciljeva iskorjenjivanje gladi i pothranjenosti do 2030. godine. Prema svemu sudeći - nedostižan cilj, jer umjesto da broj gladnih pada, za godinu dana narastao je za 38 milijuna, pa danas iznosi 11 posto svjetske populacije. Broj gladnih počeo je rasti 2014., ali to je prvi put u više od deset godina da su se povećali razmjeri globalne gladi. Zapravo, ništa nije krenulo većim koracima nabolje, pa se situacija nije bitno promijenila s početka 90-ih, kada je svake minute od gladi u svijetu umiralo 25 osoba. Zato sada i UN i Svjetska zdravstvena organizacija i druge značajne institucije tvrde – glad neće biti zaustavljena 2030.! Posebno kada se zna kako je cilj iskorjenjivanja gladi u svijetu postavljen još 1996., na rimskom Svjetskom summitu o hrani.

SMRT SVAKIH DESET SEKUNDI

Kako bi se još drastičnije ukazalo na strahote gladi u svijetu iznose se i drugi jezivi podaci nad kojima se treba zamisliti svaki normalan čovjek. Tako od gladi i neuhranjenosti u svijetu godišnje umire više osoba nego od malarije, AIDS-a i tuberkuloze zajedno. Svakih deset sekundi u svijetu umire jedno dijete zbog posljedica bolesti vezanih uz neuhranjenost i glad, a tisuću na dan zbog nedostatka pitke vode i bolesti vezanih uz zagađenu vodu. Čak 50 posto djece mlađe od pet godina umire zbog pothranjenosti, a svako šesto novorođenče u zemljama u razvoju rađa se s nedovoljnom težinom. Općenito, svako četvrto dijete u zemljama u razvoju pothranjeno je zbog nedostatka hrane, a više od šest milijuna umire svake godine u svijetu od bolesti koje su proizvod neuhranjenosti i gladi. Ili da izgleda sve još mučnije - čak 12.000 djece umire svaki dan zbog siromaštva, znači i gladi. Oni koji pak uspiju preživjeti unatoč gladi i neuhranjenosti zaostaju u tjelesnom i mentalnom razvoju. Danas je oko 155 milijuna takve djece. Valja reći i kako 50 posto gladnih u svijetu dolazi iz ruralnih područja i žive od agrikulture, dok 75 posto najsiromašnijih obitelji u svijetu ne kupuje hranu nego ju sami proizvode.

PROIZVODIMO DOVOLJNO HRANE

Naravno, oni koji žele pravedniji svijet u kojem imaju svi podjednaka prava na kruh svjesni su da je teško mijenjati stanje u kojem negdje oko 896 milijuna ljudi u zemljama u razvoju preživljava s 13 i manje kuna na dan. Silne su i gotovo nepremostive razlike između bogatih i siromašnih, gladnih i sitih. Jednima su nove tehnologije omogućile da žive sve bolje, zdravije i sve duže, da budu obrazovaniji, vladaju informatikom i informacijama, pa i da vrše nasilje nad onima koji nemaju ni za osnovni životni minimum. Jedni žive u izobilju, a drugi umiru od gladi u svijetu u kojem se, prema svim podacima, proizvodi dovoljno hrane za svih nešto više od sedam milijardi stanovnika, ali se jedna trećina hrane nekontrolirano baca. Zastrašujuća je brojka od čak 1,3 milijarde tona hrane koja se godišnje baci, od čega samo u SAD-u 222 milijuna tona, čija je vrijednost 50 milijardi dolara. Zanimljive su i procjene stručnjaka, među kojima i našeg akademija Ferde Bašića, kako se glad u svijetu, a primarno u državama afričkog kontinenta, može riješiti godišnjim ulaganjem od 83 milijarde dolara, i to u razvoj poljoprivrede u tim državama za prehranu koja jamči i opstanak. Iznos je to koji je tek 1,5 puta veći od recimo cijene programa za mršavljenje u SAD-u. Zamislite tek cijenu mršavljenja u cijelom svijetu u kojem živi oko 1,6 milijarde ljudi s prekomjernom težinom, a k tome je i 666 milijuna ljudi bolesno pretilo.

Naravno, sve je to slika suvremenog razjedinjenog svijeta u kojem se potiču sukobi i ratovi, tlače i iskorištavaju slabiji i siromašniji, pa je, nažalost, lakše baciti 1,3 milijarde tona hrane, negoli ju prebaciti u podsaharsku Afriku i druge "gladne" regije. Umjesto da se djeluje, čeka se da i zbog gladi rijeka izbjeglica krene prema Europi. Jer, reče Johann Wolfgang Goethe: "Ah, najjača kušnja je bijeda. I najmudrije ribe glad tjera na udicu".