Čovjek je oduvijek bio u strahu od bolesti, a ona se kroz povijest uglavnom ponašala po mudroj izreci velikog Ive Andrića: “Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna”. Jer kad se pojavi ne štedi nikog, posebice ako je riječ o epidemijama. O tome svjedoči i jedan od zapisa starih Grka kada je još u 5. stoljeću prije Krista tzv. atenska kuga, neki oblik tifusa, odnijela oko 100.000 života, kako siromašnih tako i bogatih ljudi. Iako bi se moglo reći kako smo u 21. stoljeću lišeni tog straha od zaraznih bolesti, jer cjepiva i antibiotici toliko štite ljude da se naša populacija s oko 1,5 milijardi početkom 20. stoljeća povećala na 7,5 milijardi početkom 21. stoljeća.

Razlog - čovjek je naučio kako spriječiti i liječiti zarazne bolesti. No, prijetnje ipak postoje. Dovoljno je reći – ospice, za koje će stručnjaci reći kako su najzaraznija bolest koja je ikada otkrivena, a od nje i danas na dan u svijetu umire oko 400 djece. U ne tako dalekoj Rumunjskoj lani se dogodila velika epidemija ospica u kojoj je registrirano oko 3400 oboljelih. Zabilježeno je kako je na stotine djece imalo teške posljedice od kojih mogu biti invalidi ili kronični bolesnici, a 17 ih je umrlo. I ono najvažnije - ni jedna žrtva nije bila cijepljena! I u bližem susjedstvu, u Srbiji, epidemija ospica odnijela je 15-ak života, a posljednja je žrtva 11-mjesečna beba. Zabilježeni su i slučajevi u BiH i Sloveniji, pa na kraju i kod nas. Zbog toga se nameće pitanje koliko smo zapravo sigurni dok znamo za podatak da je u Hrvatskoj 2017. godine rođeno 40.026 djece, a čak oko 4400 beba nije cijepljeno protiv ospica. Može li nas i koliko koštati nebriga i u krajnjoj liniji neprovođenje zakona? Jer, iako su roditelji ili skrbnici obvezni cijepiti djecu, kako to da je sanitarna inspekcija u cijeloj 2017. i 2018. uspjela pronaći samo 19 obitelji koje nisu cijepile djecu?! Može li neodgovornost i uspavanost sustava dovesti do toga da u Hrvatskoj izbije i epidemija ospica?

Kako je moguće da sada izlaze podaci kako čak 60 posto djece samo u Dubrovniku nije bilo cijepljeno prošle godine, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji njih 45 posto, da je Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva ove godine provela nadzor u 22 ordinacije, lani u 76 ordinacija, a rezultati inspekcije pokazali da je samo 19 roditelja odbilo cijepiti svoje dijete te da je samo protiv njih 18 podnesen obvezni prekršajni nalog i kaznili ih novčanom kaznom od 2000 kuna?! Koliko ta individualna neodgovorna manjina, a potom i neodgovornost službi mogu naštetiti društvu u cjelini, najbolje pokazuje podatak kako je prije 1968. godine, dok cijepljenje nije bilo obvezno, u nas godišnje obolijevalo čak 15.000 djece, petero ih je umiralo, a 10 do 15 postali su trajni invalidi. Nakon obvezatnog cijepljenja brojke su pale na minimum, pa je u prosjeku obolijevalo 20-ak djece, osim 2015. kada se pojavila miniepidemija u kojoj je oboljelo oko 200 djece. Međutim, rasla je i neodgovornost roditelja o kojoj svjedoči podatak Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kako u posljednjih pet generacija djece predškolske dobi, od 2012. do 2017. godine, protiv ospica, rubeole i zaušnjaka nije cijepljeno čak 15.881 dijete. Oni koji djecu ne cijepe pod utjecajem raznih populista i antiznanstvenih teoretičara zavjere, moraju znati da prihvaćaju i rizik da djevojčica kao žena dobije rubeolu i da može roditi malformirani plod, dok dječaci zbog zaušnjaka mogu ostati sterilni.

Moraju znati da je svijet otrovao sumnjom u cijepljenje 1998. liječnik i znanstvenik dr. Andrew Wakefield, objavivši članak s tvrdnjama da cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole izaziva kronične crijevne bolesti i autizam, ali mu je zbog prijevare čak i oduzeta liječnička licenca. Mnogi na toj prijevari grade svoje istine o cijepljenju koje u nas nailaze na plodno tlo, jer je već praksa da se brkaju svjetonazorska, ideološka i stručna pitanja prema receptu svi sve znaju, pa se dijele lekcije čak i struci. Razni “specijalisti” šire strah od cijepljenja zbog kojekakve, često i bizarne vlastite koristi. Ti “geniji”, koji imaju malo znanja, koji su neuki, samoljubivi i koji se u svojoj bahatosti vole natjecati i s pravim znalcima, plasiraju razne dezinformacije, a narod, kojem su dostupni svi mogući mediji, sklon je gutati sve te priče. Potom se događa i stanje prema onoj Charlesa Darwina: “Neznanje češće rađa sigurnost nego znanje”. Tada i obični ljudi, roditelji, pomisle da su pametniji i od liječnika. Znači, porast broja necijepljene djece leži u sve većem nepovjerenju roditelja prema cjepivima, jer ih dezinformacijama uvjeravaju kako cjepiva ostavljaju posljedice na zdravlje djece. Zaslijepljeni raznim propagatorima i samozvanim stručnjacima roditelji sve manje vjeruju liječnicima i struci. Tome pomažu i neodgovorni liječnici koji također podupiru necijepljenje i podgrijavaju atmosferu neznanja i nepovjerenja. Naravno, nije normalno nigdje u svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj, da liječnik koji je završio medicinu o njoj govori antiznanstveno.