Ono što čovjeka obilježava za cijeli život je njegovo ime, pa nije ni čudno što su još stari Latini govorili Nomen est omen, ili Ime je znamen. Zato se davanju imena djeci poklanja znatna pozornost, posebno u današnje doba globalizacije, kada se ime nasljednika ne traži samo u tradicionalnom domaćem miljeu već se poseže i za novim, tzv. modernim, svjetskim ili internacionalnim imenima.

Naravno, život često i sam ispiše priču o nekom imenu kao što je to bilo i s našom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, koja je napisala u biografiji da je ime dobila po tada popularnoj pjesmi “Kolinda”. Njezin otac očekivao je sina, pa nije ni razmišljao o ženskom imenu, a onda je na potezu bila majka, koja joj je iz inata dala ime Kolinda po pjesmi koju je otac pjevušio dok ju je vozio u bolnicu. Kad je o imenima po pjesmama riječ, sjetimo se glasovite “Marine” i Rocca Granate iz 1959. godine. Nakon hita kojim je osvojio svijet, rođeno je na tisuće Marina diljem svijeta. No, čime se zapravo vode Hrvati kada tragaju za imenima koja će dati svojoj djeci? Koliko su skloni pomodarskom ludilu i ekstremima? Koliko hvatamo svjetske trendove i koliko im se predajemo? Po čemu se razlikujemo?

Postojala je u nas dugo i tradicija po kojoj su djeca dobivala imena i po djedu ili baki, pa čak i po očevima i majkama, ali se ona napušta. Traga se za pomodarskim imenima koja zvuče “otmjeno i strano”, ali su još u većini oni koji ne zaboravljaju kako su i imena vrlo značajan dio nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, kao i njegove vrlo bogate jezične riznice. O tome najbolje svjedoče podaci Državnog zavoda za statistiku koji se odnose na posljednjih osamdesetak godina. Po njima najučestalija imena koja su roditelji davali djeci su Marija i Ivan, a odmah potom Josip i Marko te Ana i Ivana. Uz to, od dvadesetih godina naovamo Ivan je najčešće prvo ime među deset imena, dok se Ana među deset nije pojavila samo tijekom šezdesetih. Posljednji podaci kažu kako su u trendu Mia, Lucija, Ema, Petra, te Luka, David, Ivan, Jakov… Trend vraćanja tradiciji je u porastu, pa se dobro drže tradicionalna biblijska imena, zatim imena važnih velikana, kraljeva, junaka iz povijesnih predaja... Zapaža se da su poželjna sve kraća imena, da budu zvučna, da se brzo pamte. Otud i sve popularnija imena poput Li, Lu, Bo.

Javljaju se i stručnjaci koji kažu kako uz dugačka prezimena idu kratka imena i obrnuto. Savjetuju i da roditelji trebaju pogledati što neko ime znači, jer im se možda baš značenje neće svidjeti. Valja izbjegavati rimu, ali i da ime završava istim slovom kojim počinje prezime. Čak je i papa Franjo apelirao na pučanstvo da se imena djeci ne daju po celebritijima, markama automobila i drugim ludostima, već onima iz katoličkog kalendara. Ali, neki Hrvati nisu odoljeli, pa im se dječaci zovu po nogometašima - Pepe, Pedro, Bastian, a djevojčice La Aurora, Indijana, Esmeralda... A neki su hrvatski roditelji dali i mašti na volju, pa se djevojčica zove Čupić, dječak Zeus, ili još zanimljivije dječak - Ana, koji će možda stalno morati dokazivati da je muško.

Inače, u svijetu koliko zemalja toliko i različitosti u zakonima kada je riječ o imenima. U Hrvatskoj Zakon o osobnom imenu kaže da nisu dopuštena imena kojima se ugrožavaju prava i slobode drugih ljudi, pravni poredak i javni moral. Uvredljivo ili vulgarno ime ne prolazi, ali se ne možete zvati ni po povijesnim ličnostima, kao Josip Broz Tito ili Dido Kvaternik, kao što se poželio zvati jedan naš građanin. Neke zemlje poput Njemačke, Danske, Švicarske... imaju liste imena. Ako željeno ime nije na listi, ide na odobrenje prema posebnoj proceduri. Tako Adolf Hitler ili Osama bin Laden ne prolaze u Njemačkoj, gdje ime djeteta ne može biti naziv proizvoda ili nekog brenda, te nije dopušteno da na negativan način utječe na dijete. U Švedskoj ne prolaze Metallica, Superman kao ni Ikea, a 1982. donesen je zakon da bi se spriječilo da oni koji nisu plemićke loze daju svojoj djeci plemićka imena. Zabranjena su imena koja mogu izazvati nelagodu ili uvredu. U znak prosvjeda protiv zakona o imenima u Švedskoj roditelji su odabrali ime BRFXXCCXXMNPCCCCLLMMNPRXVCLMNKSSQLBB1116, koje se navodno izgovara “Albin”! A da ljudi luduju s imenima svjedoči i primjer iz Novog Zelanda, gdje se lista zabranjenih imena dopunjava, a od 2011. je zabranjeno djeci dati ime Lucifer, nakon što su to čak tri para roditelja zatražila. Valja reći i to da u svijetu, kao i sve češće u nas, roditelji pribjegavaju i još jednoj modi. Da bi bili i tradicionalni i moderni, nastoje pomiriti ta dva trenda na način da djetetu daju dva imena. Mašta neprestano radi, tako da se trendovski možda vratimo i u pretkršćansko doba, kada su stari Hrvati i Slaveni prvo dobivali privremeno ime koje su nosili do sedme godine. Trajno bi ime dobili nakon tzv. obreda prvog šišanja, koji se u nas dugo zadržao. Onaj tko bi dijete prvi put ošišao zvao se nastrižni kum. I eto uz krsnog kuma još jednog razloga za slavlje.