Datum objave: 24. ožujka, 2018.
Svjedoci smo kako se Europa posljednjih nekoliko godina silno teško nosila s pravom plimom izbjeglica i migranata koji su bježali uglavnom od ratova i gladi i činili sve da se domognu svijeta mira, slobodnih radnih mjesta i stola na kojem se nalazi topli i sigurni obrok. Bila je to vojska od približno dva milijuna ljudi, sasvim dovoljno da u mnogim europskim zemljama nastane kaos, da se podižu ograde, postavlja bodljikava žica, porastu nesnošljivost i mržnja, da se prosvjeduje protiv pridošlica koji sa sobom donose razne običaje i razne kulture, ali i da se u svojim foteljama zaljuljaju europski državnici koji su bili prema izbjeglicama blagonakloni.
I dok se cijela bura oko izbjeglica i migranata koji su okupirali Europu nije stišala, sve se češće počelo govoriti kako svijetu prijete tzv. klimatske izbjeglice. Jer, osim što ljudi - migranti - napuštaju svoje domove zbog toga što im je ugrožen život, jer u svojoj domovini žive u strahu zbog rata, rasnih, vjerskih, političkih i drugih progona, sve je više onih koji su izbjeglice zbog poremećaja u prirodi, i ne samo zbog globalnog zatopljenja. O tome šalju jasne poruke stručnjaci za klimu, ali i dokumenti UN-a koji predviđaju već do 2050. godine čak milijardu ljudi koji će biti svrstani u klimatske izbjeglice. Poplave, požari, uragani, suše, visoke temperature i porast razine mora, samo su neke prirodne katastrofe kojima već svjedočimo, a rezultat su klimatskih promjena za koje je kriv najveći štetnik na planetu - čovjek. Naravno, pravi cunami klimatskih izbjeglica, upozoravaju stručnjaci, mogao bi dovesti do nepredvidivog geopolitičkog kaosa, ratova, pa čak i do urušavanja civilizacije.
SELI SE 26 MILIJUNA LJUDI
Istraživanja su pokazala kako je pojam klimatskih izbjeglica već rabljen u povijesti te je dokazano kako vremenski šokovi potiču ljude da kreću prema Europi. Tako su vremenske neprilike u 103 zemlje izravno utjecale na dolazak izbjeglica u Europu. Podaci UN-a kažu kako je od 2008. do 2015. godine u prosjeku svake godine zbog katastrofa povezanih s klimom raseljeno oko 26,4 milijuna ljudi. Najpoznatiji stručnjaci kažu kako će se do 2100. godine razina mora povećati i za 90 centimetara, što bi moglo potopiti naseljene otoke i obalna područja. Navodi se kako je u opasnosti čak oko 400 gradova, među kojima su i Hamburg, Lisabon, Amsterdam... Ugrožene su i takve prirodne ljepote kao što je država Maldivi, koju sačinjava 1200 otoka u Indijskom oceanu. Čak 80 posto otoka na manje je od jednoga metra nadmorske visine, dok je najviša točka brežuljak visok 2,40 metara. Kad bi se razina mora podigla samo za pedesetak centimetara bili bi potopljeni mnogi od 200 naseljenih otoka, a već se razgovaralo da se 350 tisuća osoba preseli u Australiju. Malo je znano kako je još 2007. u Africi počelo formiranje Velikog zelenog zida dugačkog 8000 kilometara kroz 11 zemalja, od Senegala do Džibutija. Zid od akacija, koje su otporne na sušu, treba spriječiti širenje pustinje. Na žalost, neće biti dovršen do 2030. godine do kada je trebalo obnoviti 50 milijuna hektara zemljišta i osigurati opskrbu hranom za desetke milijuna ljudi. Ali, zasađeno je 11 milijuna stabala, uspjesi se vide, jer mnogi su tu našli posao, osigurali egzistenciju, osnovali obitelji, slali djecu u škole i zaustavili odlazak.
Pitanja su, naravno, što svijet još može učiniti, i je li i koliko spreman za milijune novih izbjeglica, onih okolišnih ili klimatskih, koje će potjerati poplave, suše, uragani, požari..? Valja odmah reći kako svijet za to nije pripravan. Države nemaju nikakvu strategiju. Do danas klimatske izbjeglice nisu priznati i na neki su način izvan međunarodnih zakona, jer pravno nisu izbjeglice! Pravno su izbjeglice oni koji bježe od rata ili progona. Zato klimatske izbjeglice ne uživaju nikakvu zaštitu kao izbjeglice. Naprosto ne postoje globalni ugovori kojima bi se obvezivalo pomoći takvim izbjeglicama. Klimatska i ekološka pitanja naprosto nisu definirana UN-ovom Konvencijom o izbjeglicama iz 1951. godine. Ni Pariški klimatski sporazum iz 2015. ne spominje klimatske izbjeglice. Bilo je nekih inicijativa da bi valjalo imati UN-ovog izvjestitelja o ljudskim pravima i klimatskim promjenama, kao i ustanovu za koordinaciju i razmještanje klimatskih izbjeglica. No, na tom planu još ništa ne postoji. Zato bi UN morali hitno osmisliti neki pravni status za klimatske izbjeglice čiji bi im pravni okvir pružio i određenu zaštitu.
IZBJEGLICE NISU IZBJEGLICE
Odgovornost je svakako na zemljama, poput SAD-a i Kine, koji su najveći zagađivači i najveći krivci za klimatske promjene. Dokaz je i najnovije istraživanje koje kaže kako će i unatoč tome da se globalno zagrijavanje ograniči na dva stupnja, što je dogovoreno Pariškim sporazumom, a koje bi se moglo dogoditi između 2052. i 2070. godine, čak 24 do 32 posto sveukupnog Zemljinog tla postati suho. Neki se zalažu kako bi onda zemlje koje najviše zagađuju trebale podnijeti i najveći teret u zbrinjavanju ekoloških ili klimatskih izbjeglica - ili u zbrinjavanju, ili pak najvećim davanjima u fond koji bi za to valjalo osnovati. Naravno, uz onu glavnu zadaću da se emisija stakleničkih plinova i onečišćivači ugljikovodicima svedu na najmanju moguću mjeru.