Blagdansko raspoloženje, sreća, radost, blagostanje, opuštenost, bezbrižnost, blagovanje za stolom, svetkovina mira i spokoja, i sve naj od onoga što određuje dobro, nekako su uvriježeni opisi stanja u kojemu se nalazimo u vrijeme poduljih božićnih i novogodišnjih praznika. U to vrijeme iskačemo iz svojih kalupa i plovimo u neki naoko drukčiji svijet, u ponekad pretjerano blagdansko veselje, iako se baš nigdje u kršćanskoj tradiciji to ne spominje, već nas se upućuje u pronalaženje mira i dobrote.

Suprotno tome potrošačko je društvo nametnulo blagdane kao vrijeme kada svi moraju biti u blagostanju i radosti, svi moraju trgovati, trošiti... I baš je takva pretjerana komercijalizacija blagdana, nerealno i nerazumno trošenje, još više povećala broj onih koji za vrijeme blagdana osjećaju nemir, osamljenost, tjeskobu. Isforsirano slavljeničko ozračje oko njih stvara traume, anksioznost, čak i veliku depresiju. Posebice kod onih koji su izgubili nekoga od voljenih. Sociolozi, psiholozi i drugi stručnjaci krive i političare i druge društvene čimbenike, kao i medije koji stvaraju idilične, često i nametnute savršene slike obitelji, a zaboravljaju da u mnogim obiteljima zbog siromaštva i drugih nedaća idile nema, kao i da mnoge obitelji i nemaju dovoljno. Zaboravlja se da mnogi u Hrvatskoj ne žive onako kako se to prikazuje iz raznih interesnih sfera u sveopćem vrtlogu konzumerizma s napadnim reklamama i medijskim najavama. I baš takva percepcija naše stvarnosti, koja u mnogim slučajevima nije radosna, vodi u neželjeno stanje koje u pojmovnom svakodnevnom smislu smatramo depresijom. Otud i niz pitanja, među kojima i ono glavno - može li se i kako promijeniti percepcija blagdana, a da se čovjek ne osjeća napušten, sam, jadan i bespomoćan, žalostan i depresivan?

Kad je riječ o blagdanskoj depresiji valja reći kako se kod toga uglavnom radi o predblagdanskim danima, razdoblju samih blagdana, kao i danima netom iza njih. Oni koji se nađu u tom stanju imaju slične simptome kliničkoj depresiji, samo što sve kraće traje. Blagdanska euforija je za osobe sklone depresiji toliko stresno razdoblje da im služi kao izgovor da se još više povuku u sebe. Osjećaj osamljenosti kod njih se pojačava, zatvaraju se i povlače u svoja četiri zida. Ubija ih osjećaj da nisu u mogućnosti ostvariti svoje ciljeve, čini im se da su svi oko njih sretni i zadovoljni pa mnogi zaključuju kako im je život besmislen, doživljavajući blagdane kao kraj svijeta i skloni su raznim autodestruktivnim reakcijama. U njih se javljaju suprotni osjećaji i stanja od očekivanih – od ljutnje, stresa, nezadovoljstva, do nesanice, općeg umora, praznine i osamljenosti. Ne čudi zato što se u dane blagdana bilježi pojačan broj psihijatrijskih intervencija, na žalost, i samoubojstava. A kad se povežu blagdanska depresija i osamljenost, učinci su dugoročno dramatični i za sam život. Istraživanja kažu da ljudi koji pate od osamljenosti imaju čak 50 posto veće šanse za preranu smrt. Naime, prema studijama u kojima je sudjelovalo više od 300.000 ispitanika dobra socijalna povezanost smanjuje rizik od prerane smrti za čak 50 posto. Istraživanja na 3,4 milijuna ljudi iz cijeloga svijeta kažu da osamljenički život povećava šanse za preranu smrt, kao i pretilost. Osamljenost je nezdrava kao 15 cigareta na dan ili alkoholizam. Mozak osamljenih ljudi, kad susretnu zadovoljna i sretna čovjeka, ne reagira s olakšanjem. Oni se jednostavno isključe. Njihov je mozak osjetljiviji na loše situacije i manje osjetljiv na ugodne. Zato i blagdane ne doživljavaju kao drugi ljudi.

Zašto je to tako? Krenimo od toga da su današnji odnosi najčešće ograničeni na način života u kojem se gotovo sve potvrđuje novcem, moći i položajem, odnosno beskrajnom potragom za stvarima izvan sebe. U vrijeme blagdana nameće se ljudima dodatni teret da su na neki način u to vrijeme dužni biti sretni, što posebice teško pada osobama koje su inače sklone depresiji. Zato ljudima često mogu nedostajati smisleni odnosi. Tako u depresivno raspoloženje padaju osobe koje svoje slobodno vrijeme nemaju s kime podijeliti, ili ga ne mogu kvalitetno ispuniti. I nije riječ samo o starijima, jer istraživanje je pokazalo da jedna od 10 osoba u dobi od 25 do 34 godine nema s kim provesti blagdane, dok se 11% samaca tijekom blagdana javlja svojim bivšima. Stručnjaci kažu i kako je kod onih sklonih blagdanskoj depresiji upravo sam doček Nove godine zadnji pokušaj da se euforijom odupru depresiji. Ali, već s prvim danima nove godine raspoloženje opada. Mnogi se nalaze pred istinom da su potrošili više nego što su trebali, a zimski su dani s manje svjetla i sunca i inače depresivniji. Te spoznaje potvrdilo je i istraživanje - vrhunac postblagdanske depresije javlja se u trećem tjednu siječnja, pa se tako kao najdepresivniji dan često navodi 21. siječnja. I što reći? Možda podsjetiti na anonimnog autora: “Ljudi brinu što će jesti za Božić i Novu godinu, a pametnije bi im bilo da vode računa što će jesti između ta dva blagdana”, i na Benjamina Franklina: “Budite u ratu sa svojim porocima, a u miru sa svojim susjedima i imat ćete najljepši doček Nove godine”.