Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Siromašna Hrvatska
Datum objave: 21. listopada, 2017.

Od najvišeg vrha vlasti pa prema dolje svi naši političari mahom bježe i žmire kada je riječ o temi siromaštva naših građana, koja prema mnogim istraživanjima poprima sve veće razmjere. Kao da hrvatski politički ešalon, koji se prema siromaštvu i ljudima koji su se tu našli najčešće ne svojom krivnjom, negdje u sebi ipak nosi onu poruku velikog Mahatme Gandhija: “Siromaštvo je najgora forma nasilja!” Jer, valjda svjesni da i oni svojim nedjelovanjem da hrvatski čovjek ne bude siromašan i sve češće gladan, znaju da nad njim baš oni vrše nasilje.

Licemjerno je i kukavički kako mnogi od onih koji su izabrani od tog naroda da vode zemlju, da rješavaju glavne egzistencijalne probleme i narastajuće siromaštvo, nemaju nimalo empatije, jedne od najljepših ljudskih osobina, za običnog čovjeka, zahvaljujući čijim su glasovima sjeli u dobro plaćene fotelje. Eto, i nakon godinu dana Vlade premijer Plenković nas je izvijestio da nam je bolje gospodarski, da su rasle minimalne plaće, ali nije rekao kome je to gospodarski bolje i koliko su rasle one najveće plaće i mirovine. I reče premijer kako je temelj politike njegove vlade - čovjek! Pa da vidimo što je s tim čovjekom, onim u siromaštvu, koji pripada najugroženijim članovima hrvatskog društva.

Podaci zastrašuju - čak 30 posto populacije u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, to je milijun ljudi, a svakim danom ih je sve više. A to su oni koji se nalaze u najmanje jednoj od sljedeće tri situacije: bili su u opasnosti od siromaštva nakon socijalnih transfera, što se ocjenjuje kao dohodovno siromaštvo, ozbiljno su materijalno ugroženi ili žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada. Procjena je i da gotovo 1,5 milijuna ljudi nema dovoljno sredstava ni za osnovne potrebe, a kamoli za bilo koji iskorak prema kulturi, zabavi, sportu, razonodi. Budući da im prihodi u kućanstvu nisu dovoljni, 66 posto siromašnih kućanstava nije na vrijeme platilo režije za tri ili više mjeseci u posljednjih godinu dana, 63 posto smanjilo je korištenje komunalija, a 25 posto je kućanstava kojima su isključene komunalije - najčešće struja, telefon i voda. I još strašnije od siromaštva - glad, pa tako prema istraživanju gladno na spavanje ide oko 21 posto članova kućanstava, a 43,5 posto roditelja ponekad je gladno radi zadovoljavanja potreba djece. Oko 14 posto Hrvata ne može si priuštiti meso ili ribu na stolu svaki drugi dan, a deset posto ljudi ne može si priuštiti grijanje u najhladnijim mjesecima. A ono što je strašnije od strašnog je podatak kako u Hrvatskoj, gdje se stalno s političkog vrha govori o demografskoj obnovi, neprestano raste stopa relativnog siromaštva djece, koja je za oko sedam posto veća od prosjeka EU, a lošiji od nas su samo Bugarska i Rumunjska.

Naravno da se siromaštvo dodatno generira kroz nezaposlene, kroz one koji rade a ne primaju plaću, blokirane, one sa sramotno niskim mirovinama, ali i kroz cijelu vojsku od oko 300 tisuća onih radnika koji rade za minimalac od tek 2621 kunu, što nas svrstava među najniže minimalce u EU. Dodamo li tome invalide, čiji je prag siromaštva još i veći nego kod ostalih dijelova populacije, situacija je toliko strašna da bi vlast koja i u tragovima brine o čovjeku morala rješavanje tog problema staviti kao “nulti prioritet”. To više što se u takvom egoističkom i materijalističkom svijetu, lišenom svake empatije, ljude tjera da žive život nedostojan čovjeka i da se od njih stvaraju suvremeni robovi. A nema ni jednog objektivnog razloga da u Hrvatskoj postoje ekstremni oblici siromaštva i da se ljude pretvara u kontejneraše, jer svima mora biti jasno da je rješavanje siromaštva pitanje političke odluke - je li to netko želi ili ne želi. Jer, novca ima, ali ga valja pravedno raspodijeliti. Vlast koja podiže prava, plaće, mirovine i povlastice onima koji već imaju, čini se da to ne želi. Vlast koja kupuje borbene zrakoplove, a ne daje kruh gladnima igra opasnu igru. A daleka im je i ona Johna Kennedyja: “Ako društvo nije u mogućnosti pomoći brojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše.” Ni sebe, naravno.

Milivoj Pašiček - arhiva

18.11.2017.

Nasilnici oko nas

11.11.2017.

Robotizacija

4.11.2017.

Nagrade sportašima

28.10.2017.

Najniže plaće

21.10.2017.

Siromašna Hrvatska

14.10.2017.

Bluz za umiranje

7.10.2017.

Početak kraja

30.9.2017.

U glibu nekulture

23.9.2017.

SDP na aparatima

16.9.2017.

Čestitkom protiv mržnje