Župani, gradonačelnici i načelnici, od kojih neki godinama sjede u svojim udobnim foteljama i drmaju svom imovinom, pa i ljudima koji su pod njihovom dirigentskom palicom, a ponekad i batinom, najvjerojatnije će i dalje biti maksimalno zaštićeni i nedodirljivi. Sve one priče, koje na žalost nisu samo priče, o lokalnim šerifima koji mogu sve, pa čak se poigravati ljudskim sudbinama, kao da su odjednom zaboravljene. Ishlapjelo je iz sjećanja i ono što je na nekim primjerima bjelodano dokazano, a što je u veljači 2014. izgovorio Dinko Cvitan, bivši ravnatelj USKOK-a i sadašnji glavni državni odvjetnik, da su “lokalni šerifi u korupciji daleko opasniji nego što izgleda.” Potvrđeno je to s nekoliko optužnica čelnicima Zadra, Zagreba, Vukovara, Dubrovnika, Varaždina, Sisačko-moslavačke županije...

Zanimljivo je u Hrvatskoj i to kako glasači, koji u pravilu ne vole korupciju i nad njom se zgražaju, na lokalnoj razini daju glas i onim lokalnim šerifima koji su optuženi ili na neki način osumnjičeni za neke nepoćudne radnje, što je svakako još jedan u nizu hrvatskih specijaliteta. Takvim svojim ponašanjem birači na kraju ne kažnjavaju koruptivno ponašanje, iako im je koruptivno ponašanje neprihvatljivo. Takvim svojim neshvatljivim ponašanjem drže u sedlu i one na čiji račun imaju mnoge najrazličitije kritike i primjedbe. Možda se osluškivalo baš to i takvo “bilo naroda” kada će se, koliko se može doznati, i u promjene Zakona o lokalnoj samoupravi, kolokvijalno nazvanog “lex šerif”, poći sa stajališta kako šerife, ili čelnike, ne treba dirati. Valja reći kako je zakon prozvan “lex šerif” jer se konačno raspravljalo i o ograničavanju broja mandata gradonačelnika, načelnika i župana, o čemu se dugo šuškalo. Ali, od toga se, čini se, odustalo. Po onom što se doznaje, Vlada i Ministarstvo uprave će još i dodatno osigurati fotelje načelnika, gradonačelnika i župana. Jer, Zakon o lokalnoj upravi mijenjat će se u njihovu korist po scenariju da ako ne dođe do izglasavanja proračuna u predstavničkim tijelima lokalnih jedinica, ide se na nove izbore. Ali, građani će birati članove predstavničkog tijela u 556 lokalnih parlamenata, dok će čelnici - šerifi, opstati. Tako bi se spriječilo ucjene koje čelnici doživljavaju od vijećnika kada nemaju većinu za izglasavanje proračuna. Naime pojavom novih stranaka koje su ušle u političku arenu, došlo je do drugačijeg miješanja političkih karata. Zato se događa sve češće da su načelnici i gradonačelnici relativni pobjednici, ali nemaju dovoljno ruku za vijeće. A bez većine u lokalnom vijeću ni jedan čelnik ne može donositi mnoge važne odluke, a omča mu je oko vrata ako se u prosincu ne izglasa proračun. Poznati su i scenariji rušenja gradonačelnika, pa je vlada imenovala povjerenike. Novi “lex šerif”, koliko se može doznati, predvidio bi da ako nakon ponovljenih izbora ponovno padne proračun, tek tada padaju i vijeće i čelnik.

Tko i zašto kreira takve promjene zakona i što bi one trebale donijeti? Procjena je velikih, posebno vladajućeg HDZ-a, kako će se sve teže doći do nove većine i da će se češće rušiti gradonačelnici i načelnici. HDZ kaže kako je u lokalnoj sredini potrebna stabilnost kao i na državnoj. Loše je, tvrde, da se izravno izabran čelnik, koji ima najveći legitimitet, ruši neizglasavanjem proračuna. Osim nestabilnosti, zasićenosti građana izborima, spominje se i novi trošak. Tvrdilo se kako su čelnici imali preveliku moć, da su pravi terminatori, a sada tvrdnja kako tu preveliku moć imaju vijeća, kako su ona premoćna. Kako onda napraviti bolju ravnotežu između moći čelnika i vijeća? Ako HDZ ide u pravcu da su čelnici teže smjenjivi, može li to onda jamčiti ravnotežu? Postoji i prijedlog da se veći dio vijećnika bira na izborima, ali da se ostavi i svojevrsni bonus za izabranog čelnika od nekoliko vijećnika koje bi mogao birati sam. To ide u korist HDZ-a i SDP-a, znači velikih. Neki govore o zabrani predizbornih koalicija, pa o snižavanju praga za ulazak u vijeća. Očito, čekaju nas promjene u kojima će veliki nastojati najprije zaštititi svoje brojne čelnike, a drugima što ostane.