Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Ne vadimo se na piromane
Datum objave: 29. srpnja, 2017.

Ljeto, pasje vrućine i strašni požari. Gorjelo je, gori i na žalost gorjet će. A kad krene po zlu, svi su stručni, svi misle da znaju pokazati krivce. U Hrvatskoj je to već standardni folklor koji uvijek kreće orkestrirano sa svih strana. Krivi su piromani, kriva je vlada, vojska nije poslana na vrijeme, kriv je čak i Tito jer je godine 1954. donesen Zakon o zabrani držanja koza, pa više nije imao tko brstiti raslinje. I tko bi mogao slijediti tu maštu u kojoj se kreiraju krivci. I tko je onda na kraju kriv? Jesu li sporadična uhićenja nakon paklenih dana u Dalmaciji i Splitu bilo kakav trag da djeluju piromani ili da je na djelu terorizam? Ima li Hrvatska dovoljno vatrogasaca i kako su organizirani? Imamo li uopće sustav za prevenciju požara, ili zapravo ničega nema?

U Hrvatskoj je čovjek kriv za čak 90 posto svih požara u zemlji. U prvih šest mjeseci ove godine bila su čak 342 prekršaja prema Zakonu o zaštiti od požara, a lani dvostruko manje - 130. Podatci MUP-a kažu kako je 2015. bilo 89 požara u kojima su utvrđeni elementi kaznenog djela. Prošle godine bio je 61 takav slučaj, a u prvoj polovini ove godine njih 22. Godine 2015. razriješeno je najviše, oko 76 posto, kaznenih djela. Koliko je u svim tim nedjelima nemara, a koliko zle namjere, podataka nema. A moralo bi ih biti. Kako sustav baš ne funkcionira osvjedočili smo se i jer je gotovo nemoguće doći do nekih konkretnijih podataka. U MUP-u su škrti, a začudno, u Vatrogasnoj zajednici o tome ništa ne znaju. Valjda i zato što su mnogo putovali, jer je nalazom Državne revizije u prvoj polovini ove godine utvrđeno da su za putovanja netransparentno potrošene 263 tisuće kuna. Možda su tragali za uzrocima požara, iako tih podataka nemaju. Za to vrijeme policija i forenzičari istražuju i vještače ne bi li našli neki trag počinitelja, a na požarištu je to jako teško, jer dok se gasi uglavnom se unište i tragovi. Policija je izuzela i snimke iz kamera za nadzor šumskih požara. Iz DVD-a općine Gradac su pak objavili da su pronašli dokaz da se požari podmeću, jer su na mjestu koje je ostalo netaknuto vatrom pronašli zapaljene cigarete omotane šibicama. Nešto nalik tome može biti uzrok požara, ali piromani na vremenu dobiju tek kad šibice stave na dno cigarete, zapale je i pobjegnu.

Kad smo kod piromana, dvije su žene uhićene. Jesu li piromanke i kakve su kazne za piromane? Stručnjaci će reći kako je piromanija rijedak poremećaj, te da treba dokazati da je netko piroman, osoba kod koje požar izaziva ugodu, oslobađa napetosti i daje osjećaj zadovoljstva. No, postoje i oni zli koji namjerno podmeću požare, a namjerno potpaljivanje je teško kazneno djelo. Kazna je od 6 mjeseci do 5 godina, ali čak i više - od jedne do 10 godina, ako je velika šteta. Zanimljivo da kada bi u požaru netko smrtno stradao, piromanu se ne sudi za ubojstvo. Jer za ubojstvo je potrebno da je onaj koji je izazvao požar nekom i želio smrt. Ali piromani nisu među važnijim uzročnicima požara. Najveći problem je sustav za prevenciju požara, osobito šumskih, o kojem javnost ne zna ništa, neorganiziranost, loša opremljenost. Čak 95 posto vatrogasaca su dobrovoljci. Djeluje 1891 dobrovoljna vatrogasna postrojba s 57.138 vatrogasaca i 82 profesionalne vatrogasne postrojbe s 3525 ljudi. Tu su još 27.224 pripadnika mladeži te četiri intervencijske postrojbe s oko 100 profesionalnih vatrogasaca. Vidimo, mnogo sjajnih i hrabrih ljudi, ali malo dobro opremljenih profesionalaca. Događaji pokazuju da ne djeluje rana dojava požara, da ne funkcioniraju ili ne postoje 24-satne promatračnice, da su vatrogasni putovi nečisti, uski ili ne postoje, da je dug put od dojave do intervencije i da se reagira kada već naveliko gori. Znači, sustav ne funkcionira, ili ga uopće nema. A stručnjaci kažu da su požari u Dalmaciji tek uvod u ono što nas čeka. Klimatske promjene, koje donose više temperature i suše imat će izravan utjecaj na broj požara i njihovu žestinu. A prognoze su da će krenuti i u zaleđe, Liku i Slavoniju...