Datum objave: 6. svibnja, 2017.
Kada je za kandidata na predstojećim parlamentarnim izborima za njemačkog kancelara iz redova SPD-a (Sozialdemokratische Partei Deutschlands) izabran Martin Schulz, na njemačkoj se političkoj sceni dogodio lagani potres.
Naime, dosadašnja kancelarka Angela Merkel i njezina Unija (CDU/CSU) morali su se suočiti s političarom koji u Europskoj uniji ima respektabilan ranome. Martina Schulza mnogi su gledali kao najozbiljnijeg socijaldemokratskog “konkurenta” Angeli Merkel. Čini se da, kao i u športu, ne treba prerano finiširati, jer utrka dugo traje pa se može izgubiti. Schulz je krenuo vrlo ozbiljno, uz svesrdnu potporu svoje stranke. Oštro i aktivno kao da je posljednjih deset metara pred ciljem. Što se zapravo sada događa? Niz nepredviđenih zbivanja na njemačkoj političkoj sceni najednom je pokazao kako je Merkel još uvijek lider i kako njemačko izborno tijela reagira vrlo oprezno kada su u pitanju odluke komu prepustiti ili ostaviti vođenje države. Angelu su Merkel proteklih mjeseci napadali kao osobu koja je dovela prevelik broj izbjeglica u Njemačku te time ugrozila sigurnost njezinih građana. Djelomično su u tome u pravu svi oni koji, kao AfD (Alternative für Deutschland), zagovaraju pooštrenje ulaska imigranata, ali ne kao isključive opasnosti za sigurnost države. Otvarajući svoje granice europske su države suočene s priljevom i onih kojima ni Europa, ni njezin svjetonazor, ni otvorenost društva nisu po volji. Doduše, prije godinu-dvije u Europi smo imali “one naše spavače” kojima su su koristile terorističke organizacije za svoje ciljeve. S dolaskom većeg broja izbjeglica povećao se i broj “spavača”. Najnovije kontrole na međudržavnim graničnim prijelazima pokazale su slabost dosadašnjeg sigurnosnog sustava. To, ali i najnoviji događaji u njemačkoj saveznoj vojsci, pokazuje kako zapravo nitko i nigdje nije sto posto siguran. Kako bi se reklo, to je jedan par rukava. Onaj drugi par, kada govorimo o odnosima na političkoj sceni Njemačke, pokazuje kako se građani, iako ne potpuno zadovoljni politikom vlade Angele Merkel, u anketama ipak vraćaju njoj i njezinoj politici. Prema najnovijim anketama, dosadašnja velika koalicija nema alternative. SPD i dalje gubi postotke koje je dobio dolaskom Schulza na čelo stranke. Tako ankete pokazuju kako je SPD ponovno izgubio tri postotka i sada ga podržava 29 posto njemačkih birača. U isto vrijeme CDU/CSU ima 2 postotka više i danas ima 37 posto onih koji bi na izborima glasovali za Uniju. Ako se pogledaju odnosi s ostalim relevantnim strankama, onda bi Linke dobio 9 % (plus 1), Zeleni (Grüne) 8 % (također plus 1), FDP 6 % (plus 1), AfD gubi 1 % i ima 8 % potencijalnih birača. Gledajući te odnose, razvidno je kako je velika koalicija i dalje opcija, jer Grüne i FDP ili takozvani R-R-G ili jedna koalicija SPD-Zeleni-FDP ne može imati većinu. Ako se u tim postotcima gleda odnos Merkel i Schulza, onda se vidi kako je zapravo, možda, potonji prerano krenuo u tu ozbiljnu utrku za mjesto kancelara. Trenutačno je Angela Merkel na trećem mjestu liste najpozitivnijih političara u Njemačkoj, a Martin Schulz na petom mjestu. Iz svega se može zaključiti kako i unatoč “potresu” s izbjeglicama Angela Merkel ostaje dosljedna svojoj politici jačanja njemačkog gospodarstva, stabilnosti tržišta i vodećoj ulozi u očuvanju i jačanju tekovina Europske unije. Tako putujući na Crno more, u Soči, na susret s Vladimirom Putinom, Merkel nosi pregršt vrućih tema koje opterećuju ne samo njemačko-ruske odnose nego i odnose EU i Rusije. To su pitanje Ukrajine, Sirije, kao i dogovor uoči sastanka skupine G20 u Hamburgu u srpnju ove godine. Merkel nastoji odnose između Njemačke i Rusije vratiti na neke prijašnje, bolje i konstruktivnije, odnose. Samim time želi poboljšati zahlađene odnose Rusije i EU. Razgovori, ma koliko oni bili neugodni, jedino mogu donijeti neko smirivanje u odnosima među državama jer globalna situacija u svijetu nije baš bajna.
Za trenutak se iz sfere tih odnosa moram dotaknuti i nekih događaja vezanih uz hrvatsku, kako unutarnju tako i vanjsku, politiku. Možda će se nekome učiniti nerazmjerno događaje komparirati, ali vraćam se na razgovore. Svjedoci smo događaja na hrvatsko-slovenskoj granici nakon što je EU komisija postrožila kontrolu na graničnim prijelazima. Nakon razgovora i dogovora Plenkovića i Cerara s Jean-Claudeom Junckerom stanje se poboljšalo te se čekanje svelo na neku razumnu mjeru. S druge strane gledamo ponašanje i slušamo pravi “govor mržnje” među našim političarima. Toliko je ružnih riječi i podmetanja ne samo pozicijsko-stranački suprotstavljanih nego i dojučerašnjih partnera u Vladi. Zanimljivo je kako se brzo zaboravljaju neki događaji i vrijeme koje je im je odgovaralo dok su vladali. Pisao sam u svojim kolumnama o nespojivosti nespojivog i neprekidnog opozicionarskog ponašanja pokreta a ne stranke Most. Borili su se i izjavljivali kako im ne trebaju fotelje i pozicije. Danas tuku iz svih oružja kako je Plenković smijenio i njihovih desetak državnih tajnika, a, kao, još jučer njima te fotelje nisu trebale. Iskrenost i poštenje nisu baš odlika na našoj političkoj sceni. Ima li ili nema Plenković dovoljno ruku za “opstanak”, pokazat će vrijeme. Kažu kako nam ide bolje. Smanjuje se deficit, jača gospodarstvo. Pogledajte kako to cijene Nijemci. Razumno i odgovorno, za boljitak svih. Nažalost, u Hrvatskoj malo tko razmišlja o stabilnosti države, boljitku za njezine građane i ljudskom i kulturnom ophođenju u političkoj borbi.