Zastanimo svi na trenutak, prestanimo raditi to što radimo i procesuirajmo jednu groznu činjenicu: Nova TV trenutačno prikazuje TRI turske serije u svom večernjem terminu. Kad tome pribrojimo i jutarnje reprize tih istih triju serija, znači da je udio turskih serija tijekom 24 sata gotovo 30 posto (uzevši u obzir činjenicu da se program Nove TV ne emitira nekih pola sata, koliko traje pauza između završetka Astro savjetnika i početka reprize Dnevnika). Dakle, od ove me činjenice automatski zabolio želudac i idem si skoknuti do ljekarne po Gastal pa se vratim. Možda sretnem Pernara da mu objasnim kako sam dobio ovaj postotak, znam da ga muče takve stvari koje smo učili iz matematike u prvom srednje, ali on ne živi u Osijeku pa su šanse minimalne.

Pravit ćemo se da novi odlomak podrazumijeva da je prošlo neko vrijeme (jer ipak sam se po ovoj žegi šetao do ljekarne), pa shvatite ovo kao nekakav novi scenarij.

Zdravo još jednom! Ja sam preživio, a ti? Čestitam! Sad možemo dalje. Znam da trojka na prvi pogled ne zvuči kao strašna brojka, ali TRI. TURSKE. SAPUNICE. Šest ako računamo reprize. Ne znam jeste li čuli za pijanog divljaka iz Đakova koji je neki dan, tijekom Đakovačkih vezova, ušao među povorku i otrgnuo tursku zastavu, ali siguran sam da je uzrok toga zasićenost turskim serijama. Iako, mogao mu je netko blizak njemu reći kako u svakom trenutku može prebaciti na RTL i gledati Charlieje Sheena - u dvije serije.

U redu je da se televizije drže provjerenog formata kao pijan plota, ali različitost je važna. Lijepo bi bilo malo za promjenu riskirati, a ne igrati na sigurno kao kukavica. Znam da zarade brdo love od oglašavanja ako serija koju prikazuju ostvaruje odličnu gledanost, ali jedna epizoda neke turske serije danas, zbog izvoza u impresivan broj zemalja svijeta, stoji mnogo više od epizode neke američke serije. A što bi nedostajalo da malo uštede...

Ako pratite sve turske serije, nemojte lagati da su sve jedinstvene te da ne pobrkate likove, radnju i nazive tih serija. Ne znam ni sam koliko su već komada uspjeli prikazati u ovih sedam godina otkako je Šeherezada zaludjela Hrvatsku, ali znam da su sve na isti kalup, baš kao i meksičke. Svjestan sam da ih neki i brane, jer ono - zamisli, imaju tragičan kraj umjesto klasičnog hepienda. No, ako 9 od 10 serija ima tragičan kraj, tada jednostavno znaš što otprilike možeš očekivati, predvidivo je i na kraju se svodi na - isti kalup. Uostalom, pročitao sam nedavno najavu za medije jedne od tih triju serija i moram reći da je to klasična priča o siromašnom momku koji se zaljubi u bogatašicu. Otkud mi je to poznato? Ah, da, 100 od 100 meksičkih (i svih ostalih) sapunica je na tu temu.

Nego, volio bih da mi netko napiše esej od 500 riječi s argumentima zašto bismo svi mi koji zaziremo od turskih sapunica trebali pratiti baš njih. Točnije jednu od već spominjane TRI. NOVE. TURSKE. SAPUNICE (Bit ćeš moja, Neželjena snaha, Nauči me voljeti). Možda nisu baš velike šanse da bi mi to promijenilo mišljenje, ali spreman sam na izazov. Čekam te, imaš sedam dana fore.