Onomad davno, ili ne baš tako davno, narod i narodnosti bivše nam države za Dan republike, 29. studenoga, imali su nekoliko nezaobilaznih običaja, a meni, eto, prvo na pamet pada - kolinje. Na Dan republike prinosila se svinja pod nož, ne zbog nekog praznovjerja ili državnog rituala, čisto da se zimi ima što pregristi. Bilo je tu još tradicija do kojih se držalo, primjerice, pjesma, neradni dani, priredbe u čast Tita i utemeljenja Juge u Jajcu 1943., održavali su se važni sastanci važnih funkcionera, maltretirali su nas proglasima i veličanjem blagostanja u kojem živimo, a kako bi party bio potpun, kuće, zgrade, javne i privatne ustanove obvezno su se kitile zastavama. Nije da se nešto puno sjećam, ali pričaju stariji kako taj dan i ostali neradni oko 29. studenoga i nisu bili tako loši, ako ništa drugo onomad ljude nisu mučili sa "švicarcima", dapače, inflacija je jela kredite, stanovi se nisu kupovali na kredu, nego dobijali, a plaća, posao i mirovina bili su sigurni. Da vam pravo kažem, onako iz magle, u mom selu se baš i nije držalo do tih običaja, osim jednog. Mi smo za Dan republike uglavnom klali. Svinje, kokoši, pure, patke..., sve što bi došlo pod nož. Ni zastave nismo vješali, stari se susjedu iz godine u godinu pravdao kako je ovaj put baš htio okititi kuću, ali ne može naći zastavu na tavanu. Promijenila se država, ali to sa zastavama se zadržalo do današnjeg dana. Dan neovisnosti, Dan državnosti i još kojekakvi praznici i prigode, a samo gdjegod na kojoj kući trobojnica. A to je primijetila i osječka gradska vlast, a ono što ih je posebno zaboljelo je nedavni događaj kada su naši heroji, Ante Gotovina i Mladen Markač, napokon napustili Haag, ljudi su za taj veliki dan mogli i trebali izvjesiti zastave na prozore stanova, kuće, šupe..., a puno njih nije. Jednostavno, puno ljudi nema hrvatsku zastavu. A kako se to treba ispraviti, osječki Vodovod je krenuo u akciju kodnog imena "Barjak". Tko redovito plaća vodu, taj će na dar dobiti zastavu. Ne bilo kakvu, nego pravu našu trobojnicu. No, slavni pokušaj nagrađivanja redovitih platiša je propao. I najredovitiji ostaju bez obećanog dara. Do daljnjega. Jedan dio Hrvatske toj se akciji čudio, drugi smijao, a ona šačica koja redovito može i podmiruje svoje obveze, naravno, ostaje praznih ruku. Bar za sada. Problem je što zastave nisu ispravne, bar ne onakve kakve je propisao Sabor da trebaju biti. U ovoj državi ništa nije ispravno i kako treba, zašto se onda čuditi što nam i barjaci ne valjaju. Na zastavama koje su ponuđene osječkom Vodovodu kuna je u grbu Slavonije i Baranje navodno crno-bijele boje, dok bi po standardima trebala biti žuto-bijela. "Neispravan" je i grb Istre, na kojima koza ima crvene rogove i kopita, umjesto da je potpuno žuta. Jedna ponuda za zastavu je bila i iz Mađarske, eto Mađari izrađuju zastave sa šahovnicom, ili su Osječanima htjeli podvaliti - mađarske. Zastava ili ne, ali Vodovod bi kao nagradu mogao oprostiti jednu ratu vode. Naravno, toga neće biti, a ova država se ponovno pokazala kao jedan veliki cirkus u kojem se ništa, pa ni zastava, ne može napraviti ispravno.