Datum objave: 15. veljače, 2013.
Kažu da je rođen 1935. godine u Travniku, ali jesu li službeni podaci istiniti, ne smije se glasno pitati. Travnik nije upitan, ali godina jest. A o točnim brojkama kad je došao na svijet više je verzija. No, tko će se baktati s tim, nekoliko godina dolje ili gore, manje-više. Uostalom, tko i broji kad prođeš 75. I tako ima već nekoliko dana da je Miroslav Ćiro Blažević proslavio 78. rođendan. Ponovo napominjemo, valjda - 78. Postoji nekoliko informacija o tome kad je trener svih trenera rođen, ali on slavi ono što mu odgovara. I ima pravo, pa tko bi slavio 80. kad može 78. Kako mu je majka Kata odavno pokojna, a i ostali svjedoci su izumrli, vjerovat ćemo Ćiri na riječ. Ipak je on čovjek od povjerenja, u njegove “bisere” ne treba sumnjati. I tako je godinu po godinu u 2013. dogurao do 78. i ušao ravno u - mladost. Čestitari su se gurali, a Ćiro proklinjio sudbinu, zapomažući: “Tako sam mlad i vitalan, a ove barabe to ne shvaćaju. I pričaju o dubokoj starosti. Ma diš bolan starost, ja tek izašo iz puberteta”.
Čovjek rođen, navodno, 1935. baš je sad u naponu snage, ali, nažalost, njegovu nadahnotost, nogometnu lucidnost i mladenačku snagu nikako da (ponovo) spozna kum mu Zdravko Mamić. To ga boli, steže mu se oko srca, ali neće ga Maminjo blizu “Dinama”. Valjda u cijelom klubu, na onom raspadnutom stadionu i maksimirskoj šumi, nema dovoljno mjesta za dva lava. Zna se tko je gazda i Ćiro se morao “preseliti” u Kranjčevićevu ulicu, na kormilo kluba iz donjeg dijela tablice HNL-a, gdje vedri i oblači Dražen Medić i gdje plaća stiže sporije nego u nekadašnjem osječkom tekstilnom divu “Slavoniji”. A to je, vjerujte, vrlo, vrlo rijetko. Kad nema plaće Ćiro je nesretan, ali “Zagreb” mu je ionako prolazna stanica, “zagrijava” se on za nešto veće. Dok pokušava spasiti “Zagreb”, čeka isplatu i sluša razna muljanja Medića i gradonačelnika Milana Bandića, ne treba sumnjati da “kuje” opasan plan kako pobjeći iz ove okrutnosti i zavisti te sve nas zajedno uvjeriti da nije ni ostario ni ishlapio. Nije mu lako, teško je crvrkutat, a biti neshvaćen i nedoživljen. S druge strane, ma nema sekiracije, tek mu je 78., ima vremena za njega, doći će i veće stvari od “Zagreba”. I ozbiljniji ljudi od gospode “obećanković” koja daje sve samo keš ne, Medića i Bandića. Taj dvojac mu se u 78. opasno “igra” povišenim tlakom i čirom na želucu, ali što je to za našeg omiljenog “pedera”. Zeznuo je i veće mange od Medića i Bandića - iako je takvih, priznat ćete, malo - preživio zatvore, karcinome, rakove vanjske i unutrašnje, daleke putešestvije po Iranu i Kini, i uvijek se vratio još jači. I mlađi. Fenomenom Ćire trebali bi se baviti oni koji su za to učili, ali ovako narodski, obično, što više godina to čovjek stariji, ali kod Ćirokija obrnuto. Što više godina, sve mlađi. Možda će za desetak proslaviti 68. Ako doživimo, pričat ćemo. Metuzalem je, navodno, dosegao 969 godina, a ako ne bude tog često najavljivanog smaka svijeta i sudnjeg dana, Ćiro će ga možda i prešišati.
SULTANIJA
Kad smo već u slavljeničkom Ćiro raspoloženju, uvijek se sjetim jedne rečenice legendarnog trenera. Jednom prilikom, tijekom priče o supružnicama nogometaša, između ostalog i Nives Celzijus Zeljković Drpić, ravno u kamere je ispalio kako postoje žene koje ženiš i s kojima se zabavljaš. Nisu ga pitali jel Nives za zabavu ili ženidbu, ali nisu ni morali. No, bez obzira na to za što je Nives, za biznis svakako jest. Nakon što se ipak odlučila ne rastati od onog svog nogometaša gologuzana, poslala ga je ganjati loptu u Bruneje, a sad “leti” za njim u Aziju. Ne kako bi pokrivena od glave do pete hodala ulicama, kuvala mu, prala i peglala, Cica ima puno veći plan, ni manje ni više nego osvojiti sultana. Dosta joj je balkanštine, prebogati sultan Hassanal Bolkiah je njezina nova šansa. Još jedan spisateljski um ode preko grane, ništa zlobno, samo realno – može ona s Balkana, ali sumnjam da Balkan može iz nje. Bar nam to godinama i na razne načine dokazuje.