Nije lijepo ogovarati susjede, u ovom slučaju komšije, uopće se baviti njihovim životima i vraćati se na “druženje” devedesetih, ali eto proviriš u tuđe dvorište i shvatiš da ljudskoj gluposti ponekad nema kraja. Srpski mitovi, mitologija, neviđena junaštva i junaci ionako su slučaj za razmatranje, a po novom naše istočne košmije su došle do još jednog mitskog otkrića. I o njemu raspravljaju kao ozbiljnoj stvari. Nakon gotovo dvadeset godina pojavio se misteriozni svjedok i otkrio kako je kraljica sevdaha Hanka Paldum zapravo – koljačica. Zloglasnoj Bošnjakinji glavni posao tijekom prošlog rata nije bilo pjevanje, nego haranje BiH metropolom s nožem u ruci. Možda i s kalašnjikovim na ramenu, ali očevidac to nije spomenuo. Prema priči, naravno - “pouzdanog” svjedoka, Hanka je u sarajevskom logoru mučila Srbe. Da otkriće nije žalosno, bilo bi smiješno, ali naše komšije vjeruju da je baš tako. Netko je provalio, a znate već, imali smo iskustva, na njihovoj strani svi govore istinu i samo istinu o nesretnim devedesetima. Sjećam se jedne snimke ratnog Sarajeva, Hanka je u pregači i s kuhačom u ruci, prekinuta usred kuhanja ručka, tijekom granatiranja trčala iz stana u podrum i čudila se što se događa. Zabezeknuta nije mogla vjerovati da je netko u stanju ispaliti granatu na jednu Baščaršiju. Iskreno, žena mi nije sličila na koljačicu i zlostavljačicu, više na kućanicu. Vijest o “zloglasnoj” Hanki je naravno za “prijepodne” i oni s mrvu razuma uzet će je kao dobar vic, ali je žalosno što na ovom našem brdovitom Balkanu postoji poveća skupina ljudi koja slijepo vjeruje u gluposti. Navikli smo, jest da je 21. stoljeće, ali mi ionako živimo u prošlosti u kojoj je malo normalnosti i razuma.

Manjak razuma često se mogao primijetiti i kod našeg poznatog latinolovera Josipa Dikana Radeljaka. S kim god je taj “poslovo”, stvar se rješavala na sudu. Čak i s rođenim bratom. Zavodnik mladih, dobre udaje željnih Hrvatica, već duže vrijeme nije u žiži zanimanja javnosti, ali njegova sjenka visi nad glavom. Rat s njim vode susjedi, borbu za gaćice, grudnjake, bunde i obraz vodila je i Vlatkica Pokos, a novinarka Jasna Babić je zbog njega završila u pritvoru. Jer ga je onomad, navodno, oklevetala, a kad netko Dikana ružnom riječi, on odma na sud. Bogati, taj kao da je Zagorac, kad se ne sudi oko međe, uzurpiranja zajedničkih prostorija, bespravne nadogradnje, prisvajanja tuđeg stana pored živih srodnika, onda mora nešto smisliti kako bi se vucarao po sudnicama. A najlakše za to je – kleveta ili, kako se to voli reći, nanošenje duševnih boli. Babićka je bila nešto oplela po Dikanu, on je odmah tužio, žena nije dolazila na ročišta jer se nije željela baviti glupostima i završila je u pritvoru. Drago mi je što živim u državi, pravoj i poštenoj, gdje se svaki zakon provodi kako treba, pa se nedolazak na ročište zbog novinarske riječi odmah kažnjava pritvorom. Nek su nama lopuže, banditi, šverceri, otimači, dileri, ubojice... na slobodi.