Nije ništa novo da sve više opada sustav vrijednosti u svim aspektima društva i da je postalo normalno da nitko nikoga i ništa ne poštuje. Osim novca. Naime, u onim najmoćnijim, odnosno najbogatijim krugovima, danas se doista sve smije, bez straha od kazne, jer ona se uvijek nekako može zaobići. Svakodnevno čitam o slavnim osobama koje voze pijane i skrive niz nezgoda, bez ozbiljnijeg kažnjavanja. A nije bolje ni u medijima koji prenose vijesti s naših cesta. Užasavam se prometa još od kako sam šest godina u redakciji sjedila dva metra od kolega iz crne kronike i slušala o strašnim prometnim nesrećama. Prema mom mišljenju bi pijane vozače trebalo kažnjavati s desecima tisuća kuna kazni PLUS nekoliko mjeseci/godina zatvora, ovisno o težini prekršaja. Nakon što su našim autocestama ovog ljeta divljali pomahnitali vozači upitne savjesnosti, ovih dana sam čula kako je studija pokazala da su hrvatske ceste najopasnije u Europi. A kad tome pridodam neodgovorne vozače “s pedigreom” koji znaju da neće biti kažnjeni koliko god jurili i koliko god popili, a uz to voze i najjače automobile, dođe mi da nikad više ne sjednem u automobil. Popis poznatih osoba koje su uhićene zbog vožnje u pijanom stanju je nepregledan, no samo rijetki su za to i primjereno kažnjeni. Od Lindsay Lohan i Paris Hilton kojima je to hobi i zanimacija, preko Mela Gibsona i Mickeyja Rourkea, pa sve do Kiefera Sutherlanda, koji je, primjerice, čak i nakon četvrtog uhićenja zbog vožnje u pijanom stanju, imao pravo sam izraditi raspored svojeg društveno korisnog rada - kako ne bi kasnio na snimanje serije. Jake li kazne! Dobro, svi znamo da je američko zakonodavstvo totalni kaos, kao i njihovo školstvo koje od djece već desecima godina pravi male debile koji na karti svijeta jedva nalaze SAD. No, nije bolje ni u nas. Eto primjera: u jednoj jednosmjernoj osječkoj ulici u središtu grada, ljudi već godinama parkiraju automobile s obije strane ulice i nikom ništa. No, otkako nam se u grad vratio pauk, ta je ulica postala “zlatna žica” za dizanje auta. Tako je moja bolja polovica morao platiti kaznu i pauka zbog nepropisnog parkiranja, baš u toj ulici. Par dana kasnije mi se poznanica iz iste ulice (ali dosta južnijeg podrijetla, ako me kužite), pohvalila kako ona i njezin dečko (“Znaš, on je odvjetnik u Zagrebu!”), nisu niti namjeravali niti morali platiti kaznu za identičan prekršaj koji su počinili u istoj toj ulici, ali s merdžom (zapadnijih registracija, ako me kužite). I pogodite što: i nisu platili. Sustav vrijednosti ovdje pada na koljena, zajedno sa mnom koja sam u tom trenu u sebi zavapila za onih nekoliko stotina kuna kazne, koja se očito, u nekim dimenzijama “ne mora platiti”. Pitam se kako bi taj isti gospodin odvjetnik, ne dao bog, prošao u težim prekršajima, recimo pri vožnji u pijanom stanju? Jer ako može izbjeći kaznu, zašto ne bi vozio pijan?! Trebalo bi u auto-školama prikazivati filmiće o jedinom svijetlom primjeru na ovu temu u nas. Kad je Bandić 2002. vozio pijan i vrludao po cesti, okrznuo automobil drugog vozača i odvezao se s mjesta nesreće. Vozač ga je pratio, pozvao policiju, pa je Bandić opet pobjegao, pa ga je policija ganjala po autoputu, pa je odbijao alkotestiranje, a navodno se u jednom trenutku i rasplakao. Da, ostao je bez posla gradonačelnika. Ali da nije bio gradonačelnik u doba nesreće, žrtva ga ne bi prepoznala, pa bi on nastavio voziti toga dana i tko zna što bi se dogodilo. S tog uvrnutog aspekta je čak dobro da je nesavjesni vozač slavna osoba - bar ju je lakše uloviti. Ako ništa drugo.