Stephen Hawking vjeruje da ćemo moći putovati kroz vrijeme: čak i milijune godina moći ćemo, kaže, svladati bez problema. Uglednog pisca i astrofizičara očito nije briga hoće li mu se netko smijati zbog ovih tvrdnji. “Kada bih imao vremenski stroj, posjetio bih Marilyn Monroe u najboljim godinama njezina života ili bih svratio do Galilea u trenutku kada je okrenuo teleskop prema nebu”, piše Hawking (68) u eseju “Kako napraviti vremenski stroj” u Daily Mailu, kojim je najavio dokumentarni film “Svemir Stephena Hawkinga”, čije prikazivanje je počelo 9. svibnja na Discovery Channelu. Naravno da sam odmah pomislila kako moram otkriti taj recept da skoknem par dana u budućnost i pogledam koji su brojevi lota izvučeni. No, kad sam našla taj njegov recept, shvatila sam da ću teško doći do sastojaka, odnosno “crvotočine, velikog hadronskog sudarača (LHC) ili vrlo brze rakete”. Mislim da to ne drže u mojoj lokalnoj samoposluzi.
U biti, nisam sigurna da li imam bilo koju drugu ideju za putovanje kroz vrijeme, osim ove s lotom, jer kao strastvenom putniku (po Zemlji, onako normalno), nedostaje mi samo novca kako bih mogla obići sve željene destinacije. A loto bi mi donio željen novac, pa bi putovanje nastavila u realnom vremenu. Zanimljivo je da neke moje drugarice - koje očito imaju stabilniji kućni budžet ili pak drukčije prioritete - uopće nisu spominjale brojeve lota kad smo razglabale o putovanju kroz vrijeme. Njima je uglavnom na pameti bila prošlost, a ne budućnost. Mahom su poželjele da se mogu vratiti u prošlost i ispraviti neke nepravde, posebice romantične prirode. Znate ono: “Eee, da se bar mogu vratit' 10 godina unatrag, nikad ne bih bila s onim kretenom!” i sl. Istina, i ja bih to voljela, ali - ćorak! Kaže Hawking da je putovanje kroz vrijeme moguće samo unaprijed, dakle ništa od povratka u perfekt. Naime, “kretanje unatrag bi prekršilo osnovni zakon koji govori da uzrok dolazi prije posljedice”, objašnjava Hawking. Kad čujem ovakvu rečenicu, imam osjećaj da mi se mozak zavezao u čvor - nekako su mi te posljedice vremenskih putovanja puno jasnije u “Zvjezdanim stazama” nego u stvarnosti. Dok slušam rasprave na temu prostorno-vremenskih kontinuuma, otvorenih usta s telećim pogledom uperenim u prazno, sama sebi nalikujem na Avu Karabatić kad ju pitaju da li je Bambi lane. No, imala sam slobodnih par sati, pa sam nakon pomnog iščitavanja tih teorija, skontala smisao, ako ništa drugo, onda po svom nekom tumačenju.
Najgore je to što sam, po svojoj logici, skužila da bi vrlo vjerojatno i onaj moj potez s provjeravanjem brojeva lota u budućnosti također bio ćorak, jer bi (ako sam dobro shvatila znanstvena baljezganja po forumima) svojim putem u budućnost već izazvala promjene u kontinuumu pa bih svojim povratkom u sadašnjost utjecala na to koji će brojevi biti izvučeni u budućnosti. Ukratko: ne bih se obogatila i provela ostatak života putujući po svijetu. Kome onda može nešto značiti to što je putovanje kroz vrijeme moguće? Dobro je poznato da ljudska rasa sa svojih par posto iskorištene moždane funkcije usvaja samo ona saznanja koja može iskoristiti za vlastitu ugodu. Mislim da bih, radije nego vremenski stroj, od svih izuma iz “Zvjezdanih staza” željela imati samo dva: teleporter i replikator. Teleporter bi me prebacivao gdje god hoću, bez putnih troškova, a replikator bi uštedio vrijeme kad se zaželim domaćih lazanja. Di ćeš boljih izuma?