I ako se hrvatsko društvo posljednjih godina, kroz djelovanje pravobranitelja, kao i kroz poruke putem medija, intenzivno pokušava senzibilizirati na sve učestalije pojave nasilja, posebice među maloljetnicima, čini se da tu bitku zasad gubimo.
Gotovo svakodnevno u medijima osvane nova priča čije motive nije lako razumjeti, pa ni opravdati uzrastom i nezrelošću počinitelja. Opravdano snažan odjek koji je u javnosti dobila tragična smrt pretučenog Luke Ritza, pokazao se, nažalost, dugoročno nedovoljnim za zaustavljanje suludog trenda koji je među mladima uzeo maha. I brojni su slavonsko-baranjski gradovi već više puta suočeni s ekstremnim slučajevima nasilja - Osijek već nekoliko puta samo ove godine, Vinkovci sa svojim, također tragičnim slučajem s kraja 2008., đakovački primjer zlostavljanja otprije nekoliko dana... Iako će, primjerice, statistika u Osječko-baranjskoj županiji pokazati da je kaznenih djela među maloljetnicima manje nego godinu dana ranije, broj ozlijeđenih je veći, a i dojave su učestalije. Očito su primjeri sve ekstremniji i više je razloga za zabrinutost. I to posebice kad slučajevima fizičkog nasilja dodamo sve učestalije psihičko zlostavljanje pojedinaca koje je uzelo maha na Facebooku, gdje ni mnogi roditelji još ne znaju adekvatno reagirati.
Posljednji primjer iz Karlovca gdje je ogorčeni otac odlučio uzeti pravdu u svoje ruke i sam uzvratio (i zaradio uvjetnu zatvorsku kaznu) 17-godišnjem nasilniku koji je pretukao njegovog sina, svjedoči da smo kao društvo jako daleko od željenog. Kada se pojedinac svjesno odlučuje za drastičan odgovor na nasilje, znači da državu i nadležne službe doživljava kao apsolutno nesposobne da zaštite njegovo dijete. Sve dok je to tako, ne možemo ni očekivati da će primjera ponekad i posve nerazumljivog nasilja biti manje. Što je tvrdnja koja mora zgroziti svakog roditelja i ozbiljno uzdrmati sustav vrijednosti u kojemu želi i odgaja svoje dijete.