Kada je Mirela Holy nakon samo pola godine mandata nove vlade podnijela ostavku na mjestu ministrice zaštite okoliša, njezin tadašnji šef Zoran Milanović obznanio je visoko podignutu letvicu časti za obnašanje ministarskih dužnosti. Grijesi zbog kojih je Holy ekspresno izletjela iz Vlade bili su nedvojbeni, ali u kolopletu ovdašnje moralnopolitičke prakse ipak drugorazredni.

Jest, imenovala je ona na čelo Fonda za zaštitu okoliša osobu protiv koje se vodio sudski postupak, no to je imenovanje ubrzo poništeno. Neposredni povod njezinoj ostavci bio je, podsjetimo, e-mail koji je lakomisleno poslala čelniku HŽ Holdinga tražeći zaštitu od otkaza za suprugu svoga stranačkog kolege. Grijesi bivše ministrice i bivše članice SDP-a u ovdašnjim su koordinatama političkog nepotizma ucrtani nisko, ali joj je visoko podignuta Milanovićeva letvica ipak bila previsoka. Taj je skandal bio još jedan u nizu skandala koji su potvrdili da se svakom visokom dužnosniku može sastrugati bar malo putra s glave. Iza afere koja je Holyjevu koštala ministarskog mjesta u ovdašnjem je političkom imaginariju ostala istaknuta već spomenuta premijerova misao o visoko podignutoj letvici, ali više kao prigodna opaska negoli kao moralni kanon. Sam Milanović poslije je tvrdio da tu frazu nije ni izrekao, ali da su kriteriji svejedno visoko postavljeni i da zakoni moraju jednako vrijediti za sve. No čini se kako je letvica ipak dizana i spuštana ovisno o hirovitosti političkih zbivanja. Pa je, recimo, IDS-ov ministar turizma Veljko Ostojić također napustio Vladu zbog sumnji u makinacije zemljištem u Istri taman u vrijeme kulminacije sukoba Milanovića i Ivana Jakovčića. Bit će zanimljivo vidjeti na koju će visinu biti postavljena letvica ako Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ocijeni da je pomoćnik ministra financija, dužnosnik i poduzetnik Branko Šegon ipak prekršio zakon ili bar etičke kriterije kojima se Kukuriku koalicija toliko diči. Za Šegona su mnogi jedva čuli dok nije puknuo skandal u kojem je, kažu, njegova tvrtka, nad kojom je, doduše, vlasništvo prenio na odvjetnički ured odlazeći na visoku dužnost, dobila iznimno povoljan namjenski kredit od HBOR-a. Njime je, kažu opet, učinila ono što nije smjela – zatvorila stare kredite i pokrila dubioze. Šegon sam po sebi nije od velikog političkog značenja, makar ima iskaznicu SDP-a. U ovom slučaju važan je njegov nadređeni, Slavko Linić, koji u svemu zasad ne vidi Šegonov sukob interesa, a ni svoje pokroviteljstvo nad njim. Vidjet ćemo hoće li, ako se potvrde sumnje oko Šegona, Milanovićeva letvica ostati onako vioska kako je bila u mnogo benignijem pokroviteljskom slučaju žurno ražalovane Mirele Holy.