U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, održan je u petak, 1. prosinca, znanstveni skup pod nazivom "Kamo ide istočna Hrvatska? Demografsko stanje, prognoze i perspektive traženja izlaska iz krize Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema". Skup je na svojim plećima u ime spomenute institucije iznio (umirovljeni) profesor na KBF-u u Đakovu Pero Aračić, višegodišnji dekan istog fakulteta i osoba koja je sve svoje znanje i energiju uložila i kroz više desetljeća najzaslužnija da Nadbiskupija đakovačko-osječka, pa i istočna Hrvatska, ima ovakav (sređen) fakultet uz sve popratne zgrade i institucije. Nitko dobronamjeran ne može osporiti da je ova institucija, koja je odgojila i obrazovala generacije svećenika i vjeroučitelja, njegovo životno djelo. Zato, nadam se, prof. Aračić neće zamjeriti ako kažem da su i crkveni ljudi, svećenici, i građanski (političari), kao i vjernici laici, na njegov trud i urgentnu i aktualnu temu o demografskom, pa onda i svekolikom propadanju ovoga (izvanrednu situaciju, kako ju je okarakterizirala predsjednica RH), odgovorili neshvaćenim bojkotom, iz nemara ili indiferentnosti, kako god bilo. Ovaj znanstveni skup, iako odavno najavljen, i o vrlo urgentnoj temi, privukao je, uz eminentne stručnjake, znanstvenike, nekoliko desetaka ljudi. Posebno je zbunjujuće da ova tema u velikom broju uopće ne zanima aktivne svećenike, župnike, koji su se mogli nabrojiti na prste jedne ruke, ako niste radili u pilani.

Zapravo, dobro je da je bilo tako, da maske padnu, kao i višedesetljetno ignoriranje ove problematike od strane politike koju naši vrsni demografi, od akademkinje Wertheimer-Baletić, preko dr. Akrapa i dr. Šterca, iznose, doslovno, kao glas vapijućeg u pustinji, tako da je i ovaj skup koji je prof. Aračić brižno i iznimno kvalitetno pripremio tek nastavak "glasa vapijućeg u pustinji" s "glasnogovornikom" - Perom Pustinjakom. U tom smislu ovaj znanstveni skup zapravo je uspio jer je pokazao stvarno stanje – stanje indiferentnosti pokrivene medijskim i deklarativnim talambasanjem i političkom demagogijom. Izostanak političara iz ovoga kraja, župana, gradonačelnika i načelnika donekle je, kažu, bio prihvatljiv, jer je isti dan Vlada došla održati sjednicu u Osijeku i donijela dvije milijarde kuna pomoći, pa su, razumljivo, političari izabrali Osijek i Plenkovića, gdje se "dijele" pare, prije nego znanstveni skup i analize koje su demografi imali u Đakovu. Demografi su opet izgubili od političara. Ipak, te dvije milijarde kuna smatram političkim marketingom koji ima veoma malo veze s razvojem ovog kraja. Samo dva argumenta.

Prvi. Često se spominje kako nam Njemačka ovdje iz Slavonije ciljanom politikom useljavanja oduzima najbolje i najškolovanije kadrove. Na tu tvrdnju jedan vrstan demograf rekao je: "Prije nego što smo ušli u EU, isto to Slavoniji je napravio Zagreb, uzeo sve najbolje." Zaključujem, nije Plenković iz Zagreba ništa donio, već vratio ono što je Zagreb uzeo. Zagreb je za ostatak (nerazvijene) Hrvatske, pa i Osijek, isto ono što su Berlin ili Dublin danas.

Drugi. Vratih se iz jednog od najbogatijih gradova danas, iz kanadskog Vancouvera. Velik gotovo kao cijela RH. Njima je preskupo bilo graditi tramvajsku prugu pa se javni prijevoz odvija – trolejbusima. "Bogati" Osijek je najmanji grad na svijetu koji ima tramvajsku mrežu. I sada će Plenkovićeva vlada u taj "razvojni projekt" ulupati još više stotina milijuna kuna. Zašto?

Vjerojatno da se puno udobnije i brže stigne do prve pučke kuhinje, pa je stoga razumljivo i da ministrica Obuljen najavljuje potporu ponovnom otvaranja Arheološkog muzeja u Osijeku. Valjda da bi za par desetljeća imali gdje pohraniti prazne tramvaje. Dakako, pitanje je i koje će tvrtke, iz Osijeka ili Zagreba, one bliske HDZ-u (?), dobiti sve te poslove? Što još financira Vlada: Ulaganje u dezinsekciju komaraca u Kopačkom ritu, socijalne stanove, kružne tokove, podvožnjake... A radna mjesta? Malo je toga u rečenom razvojno.

Prekjučer sam telefonski razmijenio s jednim od predavača u Đakovu jednu "šalu", odakle početi rješavati demografski i razvojni problem istoka Hrvatske. Sadržan je u dvije riječi: bećar i nafaka. Na Zapadu se ljudi ne žene i ne prave djecu iako imaju i novca i krov nad glavom. To je mentalitet bećara, bonvivana, komotnosti. U Bosni naziv za bećara je ojebina, u prijevodu - društveno i obiteljski neodgovorna osoba. Među muslimanima pak kada se rodi dijete kažu da se rodila nafaka. Nafaka u prijevodu s arapskog znači – hrana, providnost. Hvala Vladi na milijardama, hvala na brizi za istočnu Hrvatsku, uz gornja dva "sitna" prigovora. Kako god bilo s ovim krajem, za početak novog razvoja Slavonije možda će dobro doći i ova "caka" – ojebina i nafaka!