S bogatim zastupničkim iskustvom u dosadašnjim sazivima Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, bivša HSS-ovka Marijana Petir, koja je kao nezavisna na listi HDZ-a ušla u novi, 11. saziv Sabora, po novi mandat za Europarlament ide također na listi HDZ-a, na posljednjem, 12. mjestu, što ima svoju simboliku, težinu i najbolja je provjera snage kandidata odnosno kandidatkinje. S Petir, duboko involviranom u poljoprivrednu problematiku na razini EU-a, kao i na nacionalnoj razini, razgovaramo o aktualnostima iz toga područja.

Podrazumijeva se da i RH mora primjenjivati odrednice Zajedničke poljoprivedne politike, no donose se i odluke koje u konačnici nisu u korist poljoprivrednicima poput najnovije odluke o pesticidima, a zbog preslabih pesticida već dugo se negoduje. Vuku li takve odluke pitanje ugroze i konkurentnosti proizvodnje jer ima odluka iz ekopodručja i sl. koje djeluju u neskladu sa stvarnim trenutkom?

- Klimatske promjene utjecale su i na promjene resursa za proizvodnju hrane, zbog toga se s europske razine odlučilo naglasak staviti na primjenu zelenih politika. No, problem je što se u provedbu tih politika krenulo jednoobrazno, ne prepoznajući pri tome startne pozicije država članica pred koje se stavilo jednake obveze, a to nije niti razumno niti pravedno. Hrvatska već sada ima gotovo 50 posto površine zaštićeno u različitim kategorijama zaštite prirode, a naši poljoprivrednici koriste manje pesticida, antimikrobnih sredstava i mineralnih gnojiva od EU prosjeka, pa bi dodatno smanjenje njihove uporabe, kako je to predvidjela Europska komisija, bilo pogubno za hrvatsku poljoprivredu, na što smo reagirali i taj je prijedlog Komisije za sada povučen.



Kako komentirate uvoz poljoprivrednih proizvoda iz trećih zemalja, što nameće pitanje nelojalne konkurencije jer se proizvode pod drukčijim uvjetima? Kako EU članice treba zaštititi od takvih proizvoda, a zbog čega su, uostalom, poljoprivrednici i prosvjedovali?

- EU treba revidirati trgovinske sporazume s trećim zemljama prema kojima njihovi poljoprivrednici ne moraju zadovoljiti stroge standarde zaštite okoliša i kvalitete poljoprivrednih proizvoda koje moraju zadovoljiti europski poljoprivrednici. Ako dodamo da poljoprivrednici u trećim zemljama ne poštuju ni druge okolišne aspekte, poput ograničavanja prekomjernog krčenja šuma u tim državama ili pak korištenja GMO-a i zaštitnih sredstva koja nisu dozvoljena u EU-u, onda je jasno da njihovi proizvodi dolaze na europsko tržište po nižim cijenama, da su nelojalna konkurencija našim poljoprivrednicima, ali da nisu dobri ni za potrošače. Podržavam naše kao i sve europske poljoprivrednike koji traže da se tome stane na kraj.

Kako riješiti problem ukrajinskog jeftinog žita i brašna, koji zadaju probleme domaćim proizvođačima i plasmanu roba?

- Dobru namjeru da se pomogne ukrajinskim poljoprivrednicima i da njihovo žito tranzitno prođe kroz zemlje Europske unije, do njihova krajnjeg odredišta, iskoristili su pojedinci za osobni profit, a na štetu naših poljoprivrednika. Dodatno, zbog niže cijene ukrajinskog žita, naši su ratari izgubili neka tržišta, poput Italije, a signalizirali su da se u nekim mlinovima u Hrvatskoj nalazi i brašno iz Ukrajine koje se na tržište stavlja kao hrvatsko brašno. Sve to bio je alarm za uzbunu te smo zatražili da reagiraju naše inspekcijske službe, ali i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi je na snazi, no uvozni proizvodi lošije kvalitete završavaju na našem tržištu, i to ne samo iz trećih zemalja, a cjenovno im se ne može konkurirati - proizvod je na polici ispod proizvođačke cijene. Kako u rješavanju toga ne narušiti zajedničko tržište, a istovremeno ići u korist naših poljoprivrednika, ali i potrošača?

- Predlagala sam da se prodaja poljoprivrednih proizvoda ispod proizvođačke cijene proizvoda okarakterizira kao nepoštena trgovačka praksa, što bi s našeg tržišta eliminiralo jedan dio proizvoda koji nam stvara nered na tržištu. Nakon prvotnog obrazloženja da to nije moguće provesti, taj su stav podržali i poljoprivrednici te vjerujem da će se sada ipak krenuti tražiti rješenja u tom smjeru. Predložila sam, što je podržao i Hrvatski sabor, da se propišu standardi kvalitete poljoprivrednih proizvoda u Republici Hrvatskoj, što nam je potrebno kako bismo zaštitili naše proizvođače i potrošače, jer ono čega se rješavaju druge države članice i nije dobro za njihove građane, ne može biti dobro ni za Hrvate.

Sve su češće kritike poljoprivrednika da ih se s EU razine pritišće sve većim administrativnim obvezama, da ne žele biti činovnici, nego poljoprivredni proizvođači. Kako to komentirate?

- Poljoprivrednici bi se trebali baviti proizvodnjom hrane, a ne administriranjem. Svake nove izmjene Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije stavljaju pred poljoprivrednike sve više administrativnih zahtjeva, umjesto da ih se od istih rasterećuje. Proizvodnja hrane je prevažna da bi se olako shvatilo nezadovoljstvo poljoprivrednika te je nužno učiniti sve što je potrebno kako bi oni i dalje za nas proizvodili kvalitetnu hranu po pristupačnim cijenama, a ne se gubili u bespućima papirologije. Smatram da su nužne izmjene zakonskog okvira Zajedničke poljoprivredne politike kojima bi se trebalo smanjiti administrativno opterećenje za poljoprivrednike i tijela država članica.



Kako poljoprivredu učiniti održivijom i otpornijom u "moru" EU zahtjeva da se poštuju ekološki standardi? Kako razgraničiti različite polazne osnove država članica, pritom zadržati poštovanje prema prirodi i okolišu, a da se proizvodnja unapređuje?

- Početna točka za kreiranje zelenih ambicija mora biti trenutačno stanje u svakoj od država članica EU-a! Republika Hrvatska bolje stoji po pitanju uporabe pesticida, antimikrobnih sredstava i mineralnih gnojiva od ostatka Europske unije, zemlja smo u kojoj je zabranjena sjetva GMO-a, imamo najveći potencijal za razvoj biogospodarstva u EU-u i najbolje očuvanu biološku raznolikost, no konkurentnost i produktivnost proizvodnje su nam manje, što je dijelom uvjetovano i činjenicom da smo najmlađa država članica, koja najkraće koristi europska sredstva. Ne može se od nas tražiti da ispunjavamo iste ciljeve kao i države članice koje su preopteretile svoje zemljište i okoliš te imaju deset puta veću produktivnost u poljoprivredi. To su svakako teme koje moramo staviti na stol kada se kreira europsko zakonodavstvo i u Bruxellesu se boriti za svoje interese.

Hrvatska se lani borila protiv afričke svinjske kuge, naišavši u toj borbi na prosvjede, oglušivanje dijela svinjogojaca na stroge biosigurnosne mjere, pa i prozivanja da se iza svega krije zabrana tradicije svinjokolja po dvorištima i ugroza domaće svinjogojske proizvodnje. Kako ocjenjujete borbu RH protiv ASK-a, bez čijeg je ijednog novog slučaja više od pet mjeseci?

- Ministarstvo poljoprivrede slijedilo je upute Europske komisije, no u samom tumačenju i provedbi naredbi na terenu bilo je problema, o čemu su nas obavijestili poljoprivrednici te smo kao saborski Odbor za poljoprivredu na to reagirali. Također smo smatrali da se mogu učiniti određeni iskoraci, te smo tražili da se zdrave svinje ne eutanaziraju, već da se razgovara s mesoprerađivačkom industrijom i klaonicama da te svinje otkupe, što je i prihvaćeno. Prihvaćen je i naš prijedlog da država pomogne poljoprivrednicima u podizanju biosigurnosti na njihovim gospodarstvima, a upozorili smo i na divlje svinje kao prijenosnike bolesti i potrebu nadzora i smanjenja njihove populacije. Vrijeme je pokazalo da nije ukinuta niti tradicija niti svinjokolja, ali su takve dezinformacije učinile veliku štetu i narušile povjerenje koje je jako bitno u borbi protiv ovakve opake bolesti za koju nema lijeka ni cjepiva, a poljoprivrednici u suzbijanju ASK-a moraju biti glavni partneri nadležnim službama. Vlada Republike Hrvatske osigurala je novac za odštetu poljoprivrednicima koji su pogođeni posljedicama ove bolesti, a iskreno se nadam da se bolest neće ponovno pojaviti i da će se naši svinjogojci u što kraćem roku moći vratiti obnovi matičnog stada i uzgoju svinja.

Kako pomoći domaćem sektoru mlijeka, čije brojke stalno padaju? Jer, od 2001. kada je bila 51.000 proizvođača, danas ih je samo pet posto od te brojke...

- Situacija u mljekarskom sektoru je teška, a kulminirala je prije desetak godina ukidanjem kvota za mlijeko na EU razini. Konkurencija je velika i na tržište se slijevaju viškovi mlijeka iz Europe koji se prodaju po cijenama nižim od proizvođačkih. Hrvatska nema dovoljno mlijeka iz domaće proizvodnje, naša je samodostatnost ispod 50 posto. Stočarstvo je novom Strategijom poljoprivrede i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu stavljeno na prioritetno mjesto, no svjesni smo svi da jednom kada se farma zatvori, teško da će se ponovno otvoriti. Vlada je zato pokrenula kampanju promocije Programa razvoja sektora mljekarstva do 2030. godine s planiranim sredstvima od 592 milijuna eura kojima se želi postići povećanje broja krava, ovaca i koza u proizvodnji mlijeka, povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka i osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta.

Kako stati na kraj skupoći hrane? U posljednje se vrijeme počesto čini da zelena ponuda postaje nedostupnija od npr. mesa?

- Rast cijena energenata i poljoprivrednih inputa utjecao je i na rast cijena hrane u cijeloj Europskoj uniji, pa tako i kod nas. Kada je Vlada smanjila PDV na hranu, trgovci nisu smanjili cijenu proizvoda, već su si zadržali razliku na štetu naših građana i zbog toga smo morali donijeti odluku o ograničavanju cijena osnovnih namirnica.

Kako pada stopa inflacije, padaju i cijene hrane, a osjetno su pale nabavne cijene mlijeka, sira, teletine, piletine, žitarica, jaja. No i dalje su visoke cijene voća i povrća. To ne treba čuditi jer klimatske promjene uzimaju danak, prinosi se smanjuju, a osim jabuka i mandarina, ničeg drugog ne proizvodimo dovoljno za vlastite potrebe. Hrvatska mora povećati svoju poljoprivrednu proizvodnju, koja će kao rezultat imati inovativne i konkurentne prehrambene proizvode veće dodane vrijednosti, a rast količine poljoprivredne proizvodnje radit će pritisak na smanjenje cijena i stvarati potencijal za izvoz. I naravno, kao što sam već rekla, potrebno je postrožiti odredbe Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi.

Dio je vašeg zastupničkog rada i zalaganje za mlade poljoprivrednike i položaj seoske žene. Koja je njihova perspektiva u Hrvatskoj?

- Naša sela nemaju perspektivu bez mladih poljoprivrednika i seoskih žena i zato posebnu pažnju posvećujem upravo njima, oni su nam ključni za očuvanje hrvatskog ruralnog prostora, biološke raznolikosti i naših vrijednosti, kao i za proizvodnju hrane. Hranu je teško proizvoditi bez poljoprivrednog zemljišta, zato smo Zakonom omogućili dodatno bodovanje pri ostvarenju prava na zakup državnog poljoprivrednog zemljišta za žene poljoprivrednice i za mlade poljoprivrednike te smo osigurali potpore za njihove inovativne, kreativne i održive projekte.