Osijek
FILIPINAC I TALIJAN DRUGI ŽIVOT S POGLEDOM NA DRAVU

Pizza-majstor i barist u Osijeku su našli više od posla i sigurne plaće
Objavljeno 7. veljače, 2024.
Jetlee Lasola s otoka je Mindanao, gdje su mu djeca; Giuseppe De Santis iz Napulja je došao s djevojkom

U vrijeme božićnih blagdana u posjet svom rodnom Osijeku došla je Mirjana, Osječanka koja u posljednje tri godine sa suprugom Davorom živi u Švedskoj. Ispričala nam je kako su je Šveđani dobro prihvatili, da je sustav integracije stranih radnika tamo prilično dobro uređen.



- U Švedsku sam otišla zato što nisam željela živjeti odvojeno od svog supruga. Njemu je ponuđen dobro plaćen posao u prometnom sektoru, a ja sam bila zadovoljna svojim poslom u Osijeku. Međutim, nakon nekoliko godina odvojenosti odlučila sam i ja otići u Švedsku. Po struci sam kozmetičarka, pa sam i ondje željela raditi taj posao. Uvjet je bio da naučim švedski jezik, jer kako bih razgovarala s klijentima u salonu ako ne znam jezik. To sam i učinila. Danas sam zadovoljna svojim poslom u Švedskoj, a moji klijenti u salonu zadovoljni su mnome. O povratku u Osijek još ne razmišljamo - rekla nam je ova Osječanka.

S druge strane ogledala


A kako to izgleda s druge strane ogledala, odnosno kako su strani radnici prihvaćeni u Osijeku? Ima ih sve više, dolaze najviše iz zemalja izvan Europske unije, primjerice iz Nepala, Indije, Pakistana, Filipina, a ima ih i iz zemalja u okruženju, kao i iz zemalja Europske unije.

Zanimalo nas je kakva su njihova iskustva, odakle su i zbog kojih razloga došli u naš grad, što ih je privuklo, planiraju li ostati duže ili im je Osijek tek usputna postaja.

Naši su sugovornici Filipinac Jetlee Lasola i Talijan Giuseppe De Santis. Jetlee radi kao barmen i barist, a Giuseppe kao pizza-majstor. Njihovo je radno mjesto Pepe pizza place, ugostiteljski objekt koji djeluje u sklopu Hotela Osijek.

Obojica su marljivi radnici, vrhunski profesionalci, u razgovoru srdačni, susretljivi i komunikativni, vrlo simpatični ljudi.

Prvo Katar, onda Osijek


- Zaposlenik sam Hotela Osijek gotovo dvije godine, no ovo nije prva zemlja, izvan moje domovine Filipina, u kojoj sam radio. Prije toga radio sam pet godina na Bliskom istoku, u Državi Katar. Kada sam saznao za mogućnost rada u Hrvatskoj, u početku nisam ni znao gdje je vaša zemlja. Malo sam istraživao i shvatio da je to Božji blagoslov, pa se nisam mnogo predomišljao, a čuo sam i za pozitivna iskustva drugih Filipinaca - kaže Jetlee.

Prvi mu je dojam o Osijeku bio pozitivan. Osvojila ga je ljepota grada, mnoštvo parkova, no prije svega ljubazni i gostoljubivi Osječani.

- Svi su me lijepo prihvatili, i kolege na poslu i gosti ugositeljskog objekta u kojem radim, i svi jako dobro govore engleski jezik, što je bitno, da se možemo sporazumjeti. Osim toga, vjernik sam, kršćanin, često idem u crkvu, pa nam je i to zajedničko - priča naš sugovornik.

Stoga ga se osobito dojmio poziv osječkog kolege i prijatelja da zajedno s njegovom obitelji proslavi Božić. "Ta me velika obitelj prigrlila kao svog, bio je to doista prekrasan doživljaj. Pun stol delicija, blagdansko ozračje, ne znam što bih više poželio", emotivno priča Jetlee.

Prije nego što je krenuo raditi u svijet, živio je na otoku Mindanao, drugom filipinskom otoku po veličini. Potječe iz brojne obitelji, dva su brata i četiri sestre, a ima dvoje djece, koja žive na Filipinima.

- Tužno je to što sam razdvojen od djece, no to je jedini način da joj osiguram pristojan život. Često razmišljam o tome. Ipak, volim raditi u Hrvatskoj, moj radni kolektiv i kolege u Osijeku su divni i nastojim na svom poslu dati maksimum. Sretan sam u Osijeku, a i vi ste me usrećili jer ste mi dali priliku da za novine govorim kako se osjećaju strani radnici u vašem gradu - kaže Jetlee.

S obzirom na to da radi kao barist, stručnjak za pripremu i posluživanje raznih vrsta kave, Jetlee nam na hrvatskom govori: kava s mlijekom, bijela kava, produžena kava, kava bez kofeina, te objašnjava da takve kave nije pripremao u Kataru, nego je to tek ovdje usavršio.

- Svjestan sam da sam došao u drugu kulturu, da se okusi i standardi diljem svijeta razlikuju, pa tako i u pijenju kave. Ipak, prošao sam trening kod hrvatskih barista i to mi mnogo znači - dodaje Jetlee.

Kada je došao u Hrvatsku, nije znao ni jednu našu riječ, ali neprekidno i svakodnevno uči, tako da sada razumje narudžbe gostiju, vrste kave, broji na hrvatskom. Priznaje da mu je hrvatski jezik težak, no svjestan je da je učenje stranog jezika dugotrajan proces. S druge pak strane u Hotelu Osijek radi nekoliko Filipinaca, a mogućnost razgovora na materinskom jeziku s njegovim sunarodnjacima mnogo mu znači. "Kada razgovaramo, osjećamo se kao da smo na Filipinima i da nismo tako daleko od svog doma", dodaje.

U slobodno vrijeme Jetlee, kao veliki nogometni fan, rekreativno igra nogomet s kolegama s posla i prijateljima. Razgovarali smo i o hrani. Naš simpatični sugovornik priznaje da se hrvatska gastronomija jako razlikuje od filipinske. Ipak, zavolio je neke naše specijalitete poput sarme, ćevapa i kobasice.

- Kao strani radnik u Osijeku osjećam se dobrodošlo. Zahvalan sam Hotelu Osijek, u kojem sam dobio priliku raditi, i volio bih tu ostati - zaključuje Jetlee.

Donio okuse Italije


Da mladi hrvatski kuhari odu raditi u Italiju, to nije ništa neobično. Ali kad vrhunski talijanski pizza-majstor dođe u Osijek, onda je to već priča za Glas Slavonije. Giuseppe De Santis u gradu na Dravi živi i radi već četrnaest mjeseci. I njegovo je radno mjesto Pepe pizza place.

- Kada sam dolazio, mislio sam da će tu ostati dva-tri mjeseca, naučiti osječke kolege kako se pravi prava pizza i vratiti se u Italiju. No odlučio sam ostati, i to prije svega zbog dobre atmosfere i dobrih uvjeta rada. Sviđa mi se raditi u Pepe pizza placeu, Hotel Osijek izvrstan je poslodavac i to su razlozi zbog kojih želim ostati u Osijeku - objašnjava Giuseppe.

Ovaj je mladi čovjek došao iz Napulja, no već ima bogatu inozemnu karijeru. Radio je u Australiji i Španjolskoj, zatim je došao u Hrvatsku, kratko je radio u Istri i potom došao u Osijek.

- Nigdje mi nije bilo lijepo kao u Osijeku - tvrdi Giuseppe. Radi kao pizza-majstor, odnosno ima titulu pizzaiolo primo, dakle, prvi pizza-majstor. Kao takvog pitamo ga kakva je za njega savršena pizza. "To je ona najjednostavnija, pizza margherita, ona jest siromašna, ali to je za mene prava pizza. Među mojim favoritima su i pizza bianca, no Osječani najviše vole pizzu mamma mia, koja sadržava mnogo luka, slanine, kulena, rajčice i sira", otkriva.

S posebnim zadovoljstvom priprema napoletanske pizze, jer ipak je on iz Napulja. "Te pizze nisu hrskave, a rub im je napuhan i mekan. Rajčice moraju biti San Marzano, a sir prava talijanska mozzarela", objašnjava Giuseppe.

Život u Osijeku i Napulju znatno se razlikuju. "Ovdje je život miran i tih, ljudi ne žive pod stresom. Osijek je malen grad u usporedbi s Napuljem. U Napulju je mnogo više ljudi, to je grad od tri milijuna stanovnika, vrlo kaotičan, ali ja ga, naravno, volim. No volim i Osijek, životni stil ovog grada, ljude koji se prijateljski odnose prema meni i ne tretiraju me kao stranca", dodaje.

Ističe kako su ga kolege na poslu lijepo prihvatili, ima mnogo prijatelja Osječana, a s njim u Osijeku živi i njegova djevojka, Talijanka, koja je također pronašla posao u našem gradu.

Bok. Kako si? Šta ima? dio je hrvatskih riječi koje je Giuseppe naučio u Osijeku, a zna i brojiti na našem jeziku. Kaže da mu je hrvatski jezik jako težak. "Problem je što ja sa svima razgovaram na engleskom, no trebao bih ići na tečaj hrvatskog i što više prakticirati vaš jezik. Zanimljivo mi je da velika većina Osječana, njih oko 90 posto, jako dobro govori engleski jezik, a poznajem i neke ljude koji govore talijanski. Među njima je moj kolega Damir, koji je radio u Italiji, jako dobro govori talijanski, tako da s njim mogu govoriti svojim materinskim jezikom", priča Giuseppe.

Kao svaki pravi Talijan, i on je veliki zaljubljenik u nogomet. Kad god može, ide na utakmice NK Osijek. U slobodno vrijeme šeće, ali i istražuje Hrvatsku i zemlje u okolici. "Volim otići u Zagreb, Pečuh, Budimpeštu, istražiti zanimljive destinacije u Hrvatskoj. Osim toga, dva puta godišnje idem u Napulj, svojoj obitelji. No i moja obitelj dolazi u Osijek, tako me nedavno posjetila sestra. Moja je obitelj sretna što radim u Osijeku i što sam ovdje zadovoljan, iako me majka često pita kad ću se vratiti kući. No svoju budućnost sada vidim u Osijeku", zaključuje Giuseppe.

Vesna Latinović
Svaki četvrti radnik u RH bit će stranac
Da priča o stranim radnicima i njihovu sve većem broju na hrvatskom tržištu rada nije prenapuhana, potvrđuju podatci koje je ovih dana objavila Hrvatska udruga poslodavaca (HUP). Očekuje se da će u ovoj godini u Hrvatskoj raditi više od 200.000 stranih radnika, a procjenjuje se da bi do 2030. godine svaki četvrti radnik u našoj zemlji mogao biti stranac, te da bi do tada njihov broj mogao dosegnuti pola milijuna. Sve veći priljev stranih radnika vidljiv je u brojnim sektorima, najviše ih ima u građevinskom te u turizmu i ugostiteljstvu. Prema službenim podatcima, u Hrvatskoj se u 2023. godini zaposlio 112.981 stranac. No to je tek vrh ledenog brijega, smatraju ekonomski analitičari. Naime, brojni strani radnici rade na crno. Moramo znati i to, ističu ekonomski stručnjaci, da bez strane radne snage hrvatsko gospodarstvo ne bi moglo funkcionirati. Također, upozoravaju analitičari, dio hrvatskih građana ne gleda naklono na strane radnike, posebice ako su druge rase, vjere, govore nekim njima nerazumljivim jezikom. Stoga valja mnogo raditi na integraciji.

Berbić Kolar: Omogućiti učenje hrvatskoga
“Imamo jako puno stranaca koji dolaze u Osijek iz različitih zemalja s apsolutnim nepoznavanjem hrvatskog jezika i koji rade na različitim radnim mjestima, od manualnih poslova (zidari, pomoćni radnici) pa do konobara, kuhara i drugih djelatnika u ugostiteljstvu te dostavljača. Očito je da postoji potreba na tržištu rada za radnom snagom, a bazen koji smo imali u Srbiji i Bosni i Hercegovini očito je iscrpljen, te su sada zemlje poput Nepala, Tajlanda i drugih nama egzotičnih zemalja postale privlačne”, smatra prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti. “Ti ljudi dolaze jer su im prilike u Hrvatskoj bolje, tu mogu zaraditi dovoljno da ovdje prežive, ali i da pošalju novac svojim obiteljima kako bi one mogle solidno živjeti. U tom bismo kontekstu trebali poduzeti mjere kako bi ti ljudi mogli svladati hrvatski jezik i bolje se uključiti na tržište rada”, dodaje naša sugovornica.

“Prvi je val krenuo s Ukrajincima, koji su u Hrvatsku došli zbog rata, no njima je bilo lakše, jer su Slaveni, te im je učiti drugi slavenski jezik mnogo lakše. No to je mnogo kompliciranije ljudima koji dolaze iz dalekih zemalja, posebice ako ne znaju ni engleski jezik, ali ako je čovjek motiviran, sve se može, pa i naučiti hrvatski. I nije Osijek jedini grad u koji dolaze strani radnici iz dalekih zemalja, sretala sam ih i u Vukovaru i u Slavonskom Brodu te manjim mjestima. Potrebe za stranim radnicima bit će sve veće, pogotovo ako se budu otvarale nove industrijske zone. To će zapošljavanje morati pratiti poučavanje hrvatskog jezika i kulture. Naime, bitno je da strani radnici svladaju bar A1 razinu jezika, ali profesor hrvatskog koji ih uči treba imati iskustva, znati kako poučavati nekog tko ne govori hrvatski jezik. To je izazov, posebice ako ta osoba ne govori ni engleski. Takav smo izazov imali kada smo u Turskoj pokretali Studij hrvatskog jezika, jer smo imali studenta koji je govorio isključivo turski. Koristili smo se računalnim aplikacijama i različitim metodama da bismo mu mogli uspješno pristupiti”, kaže Berbić Kolar.

Šehić Relić: Integracija je važna i nama i njima
Lejla Šehić Relić, osnivačica Volonterskog centra Osijek i izvršan direktorica DKolektiva, ističe problem nepoznavanja hrvatskog jezika kod stranih radnika i dodaje: “Koliko je meni poznato, strani radnici idu na pojedinačne tečajeve stranog jezika koje organiziraju ili njihovi poslodavci ili organizacije civilnog društva, kao što je bio naš slučaj 2020. godine, kada smo radili s nepalskim radnicima. Naime, kod nas uopće nema organiziranog sustava integracije za državljane iz trećih zemalja, a tu je riječ o ekonomskim migracijama. Oni su specifična skupina, za njih bi učenje hrvatskog jezika bilo iznimno važno, ali je važno i da imaju kontakt sa zajednicom, a tu udruge mogu odigrati veliku ulogu, kao i volonteri u zajednici. Mi imamo sjajan primjer - kada smo radili s nepalskim radnicima, organizirali smo kulturne večeri, kulinarske večeri i slično, oni su upoznali nove prijatelje i stekli nove veze. Nije humano da netko dođe raditi u našu zemlju ili grad i da mu se život svodi samo na posao i na vrlo uzak krug ljudi s kojima radi. Svakako ih je potrebno integrirati u društvo. Za pretpostaviti je da će neki od njih ostati u Osijeku i ovamo dovesti svoje obitelji, i mislim da je zbog brojnih razloga važno da živimo u zajednici u kojoj se uvažavamo i da se nitko ne osjeća isključen. Dakle, integracija tih ljudi trebala bi biti važna i nama, a ne samo njima. Nas nekoliko organizacija (Dkolektiv, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Breza i drugi) razgovaramo o tome, vidimo da je integracija stranih radnika u naše društvo velika potreba i smatramo da se tu trebaju uključiti i poslodavci, ali i lokalna samouprava. Kada smo radili na programima za nepalske radnike, imali smo veliku podršku Grada Osijeka. Vidjet ćemo kako će biti u budućnosti, no moramo znati da će naša zajednica u budućnosti biti sve raznolikija. Zato je tema integracije sve važnija.”

Možda ste propustili...

FAKULTET PRIMIJENJENE MATEMATIKE

Diploma koja jamči brz nalazak posla

KAD TI GLUTEN ZAGORČAVA ŽIVOT

Osam od deset oboljelih ne zna da ima celijakiju

PLANINARSKO DRUŠTVO ZANATLIJA

Ponovno na Podunavski pješački put u nedjelju

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

IN MEMORIAM: VERA ERL (1940. - 2024.)

Odlazak povjesničarke,
knjižničarke, sveučilišne
nastavnice i etnologinje

2

KAD TI GLUTEN ZAGORČAVA ŽIVOT

Osam od deset oboljelih ne zna da ima celijakiju

3

BAUMIT LIFECHALLENGE: KATEGORIJA “ZAPANJUJUĆA STRUKTURA”

Gospodarski centar nominiran za najljepšu fasadu u Europi