Kaže se kako je jutro pametnije od večeri. Međutim, jutro nakon derbija Osijeka i Dinama to nije bilo. Silan bijes koji se nakupio zbog sudačkog cirkusa  u završnici derbija postao je još samo veći kada su se kockice mozaika počele slagati u bujajućim impresijama doživljenog prethodne večeri na Opus Areni. Nitko i ništa me neće uvjeriti da Osijek u toj utakmici nije bio žrtva “plaćenih sudačkih ubojica”.

Ne samo onih koji su bili egzekutori, Marija Zebeca i Ivana Bebeka, nego i onih koji su ih izabrali - predsjednika Sudačke komisije HNS-a Brune Marića i povjerenika za delegiranje Ivana Novaka. Derbiju je prethodila farsa oko splitskog arbitra Duje Strukana, koji je trebao suditi taj susret, ali je naglo maknut i kažnjen jer je u Osijekovu susretu protiv Lokomotive prema mišljenju “objektivne” Sudačke komisije HNS-a pogriješio kada je dodijelio crveni karton Mateu Mariću nakon opasnog starta na Vedrana Jugovića. To je bio samo uvod u perfidnu igru koju su odigrali Marić i Novak. Dijeljenje pravde na derbiju dali su u ruke čovjeku koji godinu dana nije sudio zbog zdravstvenih problema, Mariju Zebecu. Ostao znate. Dva iznimno nategnuta kaznena udarca za preokret Dinama. Način na koji je odigran taj prljavi čin kod navijača, igrača i čelnika NK Osijek izazvao je očaj, konsternaciju i - suze. Da, dobro ste pročitali - suze. S time sam se susreo napuštajući Opus Arenu. Na putu sam susreo nekoliko uplakane djece kojoj su roditelji neuspješno pokušavali objasniti što se zapravo dogodilo te večeri na Opus Areni. Taj me prizor baš pogodio i dao mi dublji uvid u nepravdu koju trpimo desetljećima.

Neću se upuštati u rasprave o tome jesu li kazneni udarci postojali ili ne, nego ću samo postaviti pitanje njihova karaktera. Točnije, bi li se sve to provjeravalo i dosuđivalo da su se situacije događale na suprotnoj strani? Ponudit ću i odgovor. S gotovo 30 godina novinarskog života uz NK Osijek i HNL spreman bih bio ruku u vatru staviti da ni jedan od tih penala za Osijek ne bi bio dosuđen. I tu za mene završava cijela priča. Takvo ponašanje ima svoje ime - tendencioznost. I zato me ne zanimaju nikakva tumačenja Brune Marića o spornim situacijama jer to je najmanji problem koji hrvatski nogomet ima.

Onaj pravi leži u istini da je sudačka organizacija već desetljećima “siva eminencija” domaćeg nogometa, vladar “života i smrti”. Osijek će nakon tog cirkusa biti kažnjen na sto načina. Klub zbog baklji, neprihvatljivih povika ogorčenih navijača, Tomas i Kulešević zbog izjava o sudačkim nepravdama, a što će biti s onima koji su izravni krivci za sve to? Komu će odgovarati Marić i Novak zbog nesavjesnog obavljanja posla jer su za derbi delegirali suca koji nije bio dorastao izazovu? Ili, da ne budemo naivni, zapravo jest. “Poker asova” Marić, Novak, Zebec i Bebek. Da postoji nekakav nogometni sud pravde, njih četvorica bi kombinirano bila osuđena na 856 doživotnih robija zbog štete koje su kao suci ili dužnosnici nanijeli hrvatskom nogometu. No ti jahači apokalipse jašu dalje te pri tome siju suze i patnju. I sada treba reći - dosta je bilo. I boriti se svim mogućim sredstvima i ne odustajati dok ih se sve ne udalji iz hrvatskog nogometa. Zauvijek. To treba poručiti HNS-u jer on je sada “na štihu”.

Što ostaje nama i navijačima? Na pamet mi padne anegdota vezana uz legendarnog trenera i generalnog mendažera NBA momčadi Boston Celticsa Reda Auerbacha. Bio je pionir i vizionar, ali zbog toga i često na meti tvrdolinijaša. Bio je američki Židov, koji se susretao s antisemitizmom jer je bio sklon afroameričkim košarkašima što je u 50-im i 60-im godinama prošlog stoljeća u SAD-u bio strašan grijeh. Jednom prilikom legendarni tamnoputi centar, a poslije i trener Celtica Bill Russell, upitao ga je kako se nosio s mržnjom na koju je nailazio. Auerbach je ponudio briljantan odgovor: “Jednostavno sam nadživio gadove.” Zašto mi je to palo na pamet?

Pa zato što svima koji volimo Osijek ostaje samo jedno rješenje. Ujediniti se i prkostiti. Puniti Opus Arenu na svakoj utakmici, navijati kao nikad dosad, učiniti da se nitko iz Sudačke organizacije u Osijeku ne osjeća ugodno. I da, nadživjeti gadove...