Nakon samo nešto više od četiri mjeseca otkako je otvoreno, potpuno obnovljeno dječje igralište na Sjenjaku, uz Šetnicu Joze Petovića, postalo je pravi hit među osječkom djecom, koja u pratnji svojih roditelja, baka, djedova ili rodbine i prijatelja svakodnevno uživaju u prelijepim ljetnim danima (i večerima) igrajući se na novim modernim igralima i spravama. Na to igralište, koje je, u usporedbi sa starim, prošireno za 500 četvornih metara, ne dolaze samo djeca sa Sjenjaka i iz drugih dijelova gradske četvrti Novi grad nego i iz gotovo svih dijelova Osijeka, svih kvartova, gradskih četvrti i mjesnih odbora.
Nitko neće kući
Baka Mirka iz Lopoudske na Jugu 2 došetala je sa svojom 15-mjesečnom unukom Sarom, koja od sreće nije skidala osmijeh s lica.
- Svi nas putevi vode na ovo igralište - kaže nam baka Mirka, koja ni jednog trenutka ne ispušta iz vida malenu Saru.

- Obje smo oduševljene ovim igralištem jer ima toliko različitih sadržaja da Sara od sreće ne zna gdje bi prije. Prepuže ona cijeli park bez problema. Čak i ako je kojim slučajem prije padala kiša, podloga ipak nije mokra ili blatna. Šećemo mi po cijelom gradu, obilazimo i druga igrališta, ali ovo nam je sigurno najdraže - oduševljena je Mirka.
Željko pak s obitelji živi na Gornjodravskoj obali, ali mu nije teško s kćeri i sinom prevaliti put do Sjenjaka.

- Tri puta tjedno sina vodim na trening u dvoranu i kada sam pročitao u Glasu Slavonije da je otvoreno ovo igralište, poveo sam kćer misleći da na njemu ubijemo sat i pol vremena. Kći je bila oduševljena, a sin, koji nam se pridružio nakon treninga, nije htio kući. I tako sada, umjesto da odem na kavu dok čekam kraj treninga, sjednem ovdje na klupu i čekam djecu da se izigraju - kazuje nam Željko.
Razumljivo je da ipak najviše djece dolazi sa Sjenjaka i iz obližnjih drugih dijelova gradske četvrti. Naime, Sjenjak je oduvijek bio privlačan mladim roditeljima s malom djecom jer ima vrtić i dvije osnovne škole, nema prometa kroz samo naselje i bogat je različitim sadržajima, pa i zelenim površinama. Ukratko, idealno okruženje za odrastanje bez straha. Djeca bosonoga trče po igralištu.
Društvo iz vrtića
Dok se trogodišnja Bruna igrala u pješčaniku, tata Mario držao je u naručju četveromjesečnog sina imena Mak.
- Gotovo smo svaki dan ovdje - kaže nam mladi tata Mario, dodajući kako su tu roditelji s djecom koja idu u isti vrtić i zato im je ovo pravo mjesto za nastavak druženja. Mak, međutim, nije pokazivao prevelik interes za poziranje našem fotoreporteru Bruni, čak bi se moglo reći da je negodovao dok mu je sestra Bruna uz tatu savršeno pozirala.

Naišli smo i na poznata sportska lica, dugogodišnji osječki košarkaš, a sada košarkaški trener Zvonimir redovito je u pratnji kćeri u ovoj lijepoj igraonici na otvorenom.
- Ovo je top, lijepo mjesto za odrastanje svakog djeteta - kratko je dobacio Zvonimir, prisjetivši se i svog odrastanja na obližnjim koševima, koji su također dobili potpuno novi izgled i novu podlogu. Za razliku od starog igrališta, na kojemu su generacije Osječana odrastale čekajući svoj red za basket i ne primjećujući grbe na asfaltnoj podlozi, nova je podloga potpuno ravna, a noseće konstrukcije, table i obruči, za razliku od starih - sigurni.

Mama Nataša dovela je svoje dvogodišnje blizanke Lili i Hanu te Erika, koji ima četiri i pol godine. Kako je sve troje razigrano i radoznalo, ovaj je put dobrodošla i djedova pomoć. Nataša objašnjava kako su djeca i prijepodne na igralištu, kada na njih paze bake i djedovi, koji također žive na Sjenjaku.
- Ovo je najljepše naselje u Osijeku, tu sam rođena i drago mi je da djeca ovdje odrastaju - poručila je Nataša tražeći pogledom djecu.
I doista, već od ranog jutra odzvanja dječja graja i ne prestaje do sumraka, koji se nad igralište spušta oko 20 sati. Pali se rasvjeta (s kojom, čini se, ovih dana ima malih problema) i to je znak da oni najmlađi sa svojom pratnjom odlaze kući, često i uz koju suzu i glasno negodovanje. Zamjenjuju ih nešto stariji osnovnoškolci, koji se u pravilu zabavljaju na novom malonogometnom igralištu s umjetnom travom.

U kratkom vremenu, koliko je trajala obnova, samo nešto više od mjesec dana, učinjeno je uistinu mnogo. Staro i dotrajalo igralište s pješčanikom zamijenile su nove i sigurnije sprave na antistresnoj podlozi i s umjetnom travom, 18 novih klupa i koševa za otpad postavljeno je za osobe u pratnji djece. U obnovu i uređenje dječjeg igrališta uloženo je 122.000 eura, a radove su izvele gradske tvrtke Unikom i Športski objekti.
Održano obećanje
No nije sve išlo tako glatko, stoga u cijeloj priči oko ovog igrališta nikako ne treba zaboraviti ulogu bivšeg predsjednika Vijeća Gradske četvrti Novi grad Luke Došena, koji je 2020. godine pokrenuo potpisivanje peticije za obnovu sportskih terena i dječjih igrališta jer su svojim izgledom bila opasnost za sve one koji su na njima provodili slobodno vrijeme. Tada je prikupljeno 1200 potpisa stanovnika koji su tražili obnovu igrališta i sigurnost za svoju djecu, ali tadašnja koalicijska gradska vlast, na čelu s gradonačelnikom Ivanom Vrkićem, nije imala sluha za te zahtjeve stanovnika ovog najmnogoljudnijeg osječkog naselja. Srećom, Došen je uspio provesti inicijativu do kraja, uz veliki angažman aktualnog gradonačelnika Ivana Radića, koji je s preuzimanjem gradske uprave održao obećanje. I bio je u pravu kada je, otvarajući obnovljeno igralište, rekao kako ono dodatno podiže kvalitetu življenja na Sjenjaku.

Obnovljeno igralište danas je sigurnije, ljepše i modernije, a valja podsjetiti da se pri obnovi posebno inzistiralo na zaštiti platana koje okružuju cijeli prostor. Svemu tome svjedoče stotine osmijeha najmlađih koji s uzbuđenjem svakodnevno dolaze i vraćaju se na ovo igralište.
Tomislav Prusina
PRIJATELJI S IGRALIŠTA
”Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće”, zapisao je Voltaire. Na igralištu na Sjenjaku, kao i na mnogim drugim nekada, sada i ubuduće, sklopit će se neka velika, važna, doživotna prijateljstva, ona rođena u igri i bezbrižnosti djetinjstva. Zato je važno da ih ima, jer ona će biti motivacija za izlazak iz virtualnog svijeta u onaj pravi, u kojem prijatelj ima pravo ime i podijelit će s tobom bombone i flips, smijat će se tvojim ludorijama na ljuljački, pomoći ti da svladaš strah od visoke penjalice...

Oni će najmanji promatrati starije klince, kopirati ih u svemu, naučiti kako je, primjerice, jako važno prepustiti i drugima ljuljačku. Zbog toga bake i djedovi, mame i tate i dovode mališane na igrališta. Da budu na zraku, s vršnjacima, razvijaju motoričke vještine i udalje se od ekrana. Za to će vrijeme i oni malo porazgovarati, jer i stariji previše gledaju u pametne telefone, zar ne?
122
tisuće eura uloženo
je u obnovu i opremanje dječjeg igrališta
U “trećoj smjeni” okupljalište tinejdžera
Ima ovo igralište i svoju “treću smjenu”, onu noćnu, kada postaje okupljalište srednjoškolaca, sudenata, djevojaka i mladića koji se druže na sebi svojstven način. Ponekad je to i uz koji jači decibel, glasniju glazbu sa zvučnika ili iživljavanje na sportskim terenima, zbog čega je bilo prijava i policiji.
- Noću tu bude svega i svačega, kao da su mi u susjednoj sobi, a ne izvan zgrade - kaže nam očito ne baš tolerantan stanovnik naselja koji živi u zgradi do igrališta i koji je, priznaje, zbog narušavanja javnog reda i mira već nekoliko puta pozivao policiju. Požalio se da policija iziđe na prijavu, no da se u pravilu ništa ne promijeni, osim baš u tom trenutku dok su policajci blizu.
No i glasni su tinejdžeri jedan segment života u velikom urbanom naselju i valja mu se prilagoditi na najbolji mogući način. Nadamo se samo da će odrasli biti dovoljno pametni da ne uništavaju ono što je na radost većine i u što je, na kraju, uloženo puno truda i novca. Na takve treba pripaziti i spriječiti ih na vrijeme u takvim nakanama.