Dedeki se još ne daju. Poručio je to prošle godine Filip Ude nakon što su on i Robert Seligman odradili kvalifikacijske nastupe na konju s hvataljkama u Gradskom vrtu.

Veliki rivali na konju s hvataljkama, ali i veliki prijatelji izvan dvorane. Prošlogodišnji nastup bio je posljednji Seligmanov u Osijeku, ostao je još Ude, koji se u 37. godini još ne namjerava povući.

- Mislim da je u konkurenciji u svijetu još samo jedan stariji od mene. Svi ostali su mlađi. Dolaze mladi, vrijedni su, trude se, ali i ja se pokušavam nositi s njima - rekao je Ude uoči još jednog nastupa na Dobro World Cupu, na kojem neće više biti njegova vršnjaka i osječkog prijatelja.

- Bez obzira na to što smo se godinama natjecali na istoj spravi, Robert i ja smo si uvijek ostali dobri. Između nas je uvijek bila zdrava konkurencija. On je tjerao mene da ja budem bolji, a ja sam njega, vjerujem, motivirao da i on bude bolji.

Ude si danas, u ovim godinama, ne stvara imperative, pa tako ni sada.

- Uvijek je lijepo pobijediti i to će uvijek ostati cilj, ali prije svega želim uživati u natjecanju. Mislim da nam za to prvenstveno i služi nastup u Osijeku. Pokazati se pred domaćom publikom, malo se međusobno podružiti, posebno kada su cijela reprezentacija i svi ljudi iz gimnastike na okupu. Meni je, recimo, Osijek bitan jer me može na televiziji gledati kćerkica. Nije me još gledala uživo u Osijeku, uvijek se nešto izjalovilo, ali će sigurno navijati za tatu na televiziji.

Je li kći možda krenula tatinim stopama?

- A ne. Ide sa mnom u dvoranu, trči, skače, dosta je spretna, ali, znate, ona vam baš ne voli kad joj drugi govore što da radi.

U Osijeku ima jednu pobjedu, iz 2014. godine. Ima li možda želju ili cilj do kraja karijere još koji put slaviti u Osijeku?

- Bilo bi lijepo, ali ne, kao što sam rekao, nikakve imperative ili stresne situacije više si ne stavljam. Ako bude, bit će, ako ne bude, sigurno neću pretjerano žaliti. Natjecanje na konju s hvataljkama uvijek je u Osijeku, vjerojatno i zbog mene i Roberta, bilo kvalitetno, a tako će vjerujem biti i sada, premda, iskreno, nisam uopće gledao listu prijava.

Prisjetio se te svoje posljednje i jedine pobjede u Gradskom vrtu.

- Na drugom mjestu bio je Talijan Busnari, što mi je bilo posebno drago jer izvodim njegov element, a tu sam ga pobijedio njegovim oružjem. Treći je tada bio Robert, pa je bilo lijepo i zbog toga što smo dva Hrvata bila na postolju. Neću ove godine u Osijeku izvesti Busnari. Ovdje su neki drugi ciljevi, ali na Svjetskom prvenstvu, ako želim biti konkurentan mlađima i sve boljima, onda ga moram ubaciti u vježbu, tako da na njega računajte za Svjetsko prvenstvo.