Dom za starije i nemoćne osobe na Drinskoj otvorio je 16. svibnja 1969. svoja vrata prvom korisniku. U to je vrijeme imao 50 jednokrevetnih i 15 dvokrevetnih soba, a prema odluci osnivača, tadašnjeg Crvenog križa i Općinske skupštine Osijek, nazvan je Domom umirovljenika.

Već 1978. godine Dom se proširuje za novih 116 postelja. Taj dio koji je funkcionalno povezan sa starijim dijelom ima ambulantu, praonicu rublja, frizerski salon, klub, sportsku dvoranu i dvoranu za priredbe. Potrebe za luksuznijim smještajem zadovoljava izgradnjom Depandanse 1987. godine. Dom u tom dijelu ima 23 apartmana, 66 jednokrevetnih i 19 dvokrevetnih soba. U vrijeme Domovinskog rata Dom je bio dislociran, a povratak je bio organiziran 20. lipnja 1992. godine. Ovo su sažeti podaci o povijesti Doma, dostupni na njihovoj mrežnoj stranici.

Potom, kada je u pitanju njegova povijest, ponovnu pozornost javnosti dobivaju u prosincu 2020. godine, kada je ondje cijepljena prva osoba protiv koronavirusa u Osječko-baranjskoj županiji.

Je li vrijeme za nove dobre vijesti vezane uz ovaj dom? Župan Ivan Anušić i gradonačelnik Ivan Radić, kao nositelji izvršne vlasti, odlučili su da je tome tako, najavili su izgradnju novog dijela, novog krila osječkog umirovljeničkog doma!

Na prošlotjednoj sjednici Županijske skupštine, župan Anušić, odgovarajući na pitanja vijećnika, između ostaloga, poručio je kako je postignut dogovor kojim bi Grad Osijek iz vlastitih sredstava izgradio novi dio Doma za starije i nemoćne osobe, a potom ga predao na upravljanje Osječko-baranjskoj županiji. Županija ima osnivačka prava i dužnosti nad ovim domom, kao i na preostala dva doma umirovljenika, jedan je u Belom Manastiru, drugi u Đakovu. Na ovim sjednicama, podsjetimo, redovno se raspravlja i o umirovljeničkoj populaciji.

Dakle, na prostoru na Drinskoj, ocijenjeno je, postoji još dovoljno slobodnog prostora za proširenje. Parcela je u vlasništvu Grada Osijeka, koji bi, dakle, krenuo u investiciju izgradnje objekta. Potom bi ga prepustio na upravljanje Županji, koja bi ga uključila u svoj sustav upravljanja i (su)financiranja troškova održavanja, opremanja, plaćanja novih zaposlenika...

U ovom trenutku u Gradu Osijeku nisu mogli odgovoriti na pitanje o kojem je broju novih postelja riječ, prvo zato što je ovo doista svježa vijest, drugo jer će to ovisiti i količini sredstava koja će Županija u svome proračunu moći osigurati za ovu namjenu. U domovima kojima upravljaju lokalne vlasti sve su usluge subvencionirane, umirovljenici, pa tako i osječki, ne plaćaju punu ekonomsku cijenu svoga smještaja. Država subvencionira iznos pune razlike. Kako bi ipak ostvarili mogućnost da se u Osijeku izgrade novi javni kapaciteti za smještaj umirovljenika, a za što postoji nasušna potreba, Županija će na sebe preuzeti i obvezu tog dijela subvencije cijene smještaja.

Jedan od upita koji godinama zaokuplja domaću javnost je zašto se ne grade novi domovi, jer postoji veliki javni interes. Odgovor je godinama ležao u orijentaciji socijalne politike Europske komisije da se ne grade novi domovi, jer je to svojevrsni oblik getoizacije starijih osoba. Umjesto toga valjalo je o njima brinuti u manjim zajednicama, zato je došlo do osnivanja brojnih obiteljskih domova. Nažalost, pokazalo se kako je u tom modelu bilo dosta manjkavosti i neprofesionalnih odnosa prema potrebama starijih. Zato je prihvatljivo rješenje ono u kojemu se za umirovljenika osigurava dobro organizirana i kvalitetna institucionalna skrb.