Ivana Picek - Pi jedna je od najzanimljivijih glazbenica nove generacije, multiinstrumentalistica i producentica, a nedavno je objavila svoj novi novi album, radnog naziva "E.I. (Evgenia Institut)", u izdanju PDV-a.

Hrvatica s londonskom adresom pod imenom Pi prvi put pojavila se 2017., kad je objavila samostalno snimljen i produciran album "Časna lubanjska". Potom je 2020. objavom singla i spot za pjesmu "Mali android", najavila novi album, čiji je prvi službeni singl bio "Antifragilna". Glazbenu karijeru započela je prije više od deset godina, akustično, pod vlastitim imenom te je objavila dva freak folk albuma koji su oduševili pratitelje domaće kantautorske scene. Njegujući i dalje svoje originalan avangardni stil, album "E.I." jedinstveno je izdanje na našim prostorima koji kombinacijom elektronike i freak popa slušatelju obuzima sva čula i pruža nezaboravno metafizičko iskustvo.

Ispričaj nam ukratko kako je išao tvoj glazbeni put...



- U glazbu sam ušla silom prilika, nisam planirala, i dapače, cijelu adolescenciju sam se borila sa svojim emocijama prema glazbi i tome koliko mi znači, i potiskivala to (uspješno ili ne), da bi se početkom studija dogodio moment gdje si više nisam mogla lagati i ne dopuštati si raditi ono što od malih nogu želim te što kuha i izlazi iz mene, no ne usuđujem se niti izgovoriti. Komplicirana je to priča, no opisala bih to pozivom koji, ako ga ne poslušaš, proganjat će te i uslijedit će jedan dug i tužan život. Otada se mnogo toga promijenilo, od akustične gitare i glasa do eksperimentiranja s produkcijom i stvaranjem svih mogućih zvukova. Veoma je teško sažeti što se sve u svim ovim godinama događalo i koliko me je oblikovalo u ovo što sam sada.

Album "E.I. (Evgenia Institut)" govori o znanstvenici Evgeniji, kako je osmišljena ta priča i odakle inspiracija?



- Još od prethodnog albuma pristupam stvaranju albuma u konceptualnom obliku te me u tome vode teme koje me u određenom razdoblju preokupiraju i zanimaju. Priča o Evgeniji polako se modificirala i oblikovala u vremenu od 2017. do 2020., kada je album već bio skoro pa gotov (samo je završni mix još falio). Inspiracija je bila moja odluka da želim pjevati o nečemu potpuno drugačijem od onoga o čemu sam dotad pjevala, a to su često bile teme i motivi iz prirode te mi je kao najlogičniji odabir došla ideja o nečem veoma artificijelnom i udaljenom od prirode - a što je bliže tome od znanstvenice koja kreira novog čovjeka u svom institutu? U tom sam vremenu malo zabrazdila u transhumanističku i futurističku literaturu, i eto me sad.

Na prvu je teško odrediti kojem glazbenom žanru pripada tvoj futuristički zvuk. Kako bi ti opisala novi album?



- Teško je odrediti žanr kad niti ne stvaram prema nekom obrascu, ili na temelju nekog okvira kako bi nešto trebalo biti oblikovano. Ako već moram opisati žanr kako ga ja vidim, onda volim iskoristiti svoju novotvorevinu za žanr kao: electro-alien-fairy-cyber-hyper-pop.

Multinstrumentalistica si, što to konkretno znači, na čemu sve izvodiš glazbu?



- Kad se taj izraz koristi za mene, ponekad mislim da ga ne zaslužujem. Imam osjećaj da mogu iskoristiti svaki instrument koji mi se nađe pred rukama, a s druge strane imam osjećaj da ne sviram nijedan, jer ne mogu se nazvati dobrom u sviranju nijednog instrumenta. No, instrumenti koje sam dosad koristila u pjesmama i nastupima su: gitara, ukulele, harfa, synthevi, sampleri, frulice, bubnjevi, kalimba, usna harmonika… Ima ih još, tko će se svega sjetiti.

Poznata si po eksperimentiranju s glazbom. Znači li to da nijedan tvoj album neće biti sličan prethodnom?



- Tko zna što nam budućnost nosi, no zasad sam pokazala da mi je teško nastaviti raditi po istoj špranci i da moram sve mijenjati i preokretati bar za 180 stupnjeva. To je pokretano mojom karakteristikom da mi sve veoma brzo dosadi i da trebam stalno neke nove glazbene stimuluse. Tako je sa stvaranjem glazbe, ali i s konzumacijom glazbe, a vjerojatno i s još mnogo drugih stvari.

Koliko tvoj poziv doktorice psihijatrije ima veze s glazbenim stvaralaštvom?



- Na prvu bih rekla nimalo, no kad se dublje zamislim, itekako ima smisla. Sam posao psihijatrije i glazbe jasno odjeljujem, no iza oba stojim ja kao cjelovita osoba, s tim rascijepljenim aktivnostima koje u mnogočemu imaju sličnosti. Psihijatrija i medicina su mi pružili toliko znanja i razumijevanja okoline i svega što se zbiva u nama, i veoma sam zahvalna na tome. Glazba je, pak, neka moja sigurna luka, kutak za igru, skrovište u koje se mogu uvući i stvarati nove svjetove, i veoma mi je teško zamisliti život bez jednog od toga.

London je sigurno plodno tlo za glazbu kojom se baviš? Kakve su tamošnje reakcije na novi album, a kakve među hrvatskim fanovima?



- London će imati promociju albuma 24. lipnja te ću tada prvi put čuti reakcije uživo. Ono što je sigurno ovdje u Londonu, to je golem broj veoma zanimljivih i raznovrsnih ljudi, i kad imaš neki veoma uzak interes ili stil, uvijek će biti netko kome to može biti zanimljivo, što je logično, ako gledamo kroz prizmu zakona brojeva. U Hrvatskoj su reakcije zasad bile super, pozitivne, od komentara koje dobivam od ljudi, do recenzija naših kritičara.

Kakvu glazbu slušaš u slobodno vrijeme i koji glazbenici su te inspirirali do sada, ako jesu?



- U slobodno vrijeme slušam raznovrsnu glazbu, no uvijek se nekako vraćam ekipi iz PC Music Kolektiva te nekolicini genijalnih pojedinaca. Inspiracija je bilo mnogo u prošlosti, mislim da kako vrijeme prolazi manje imam osjećaj da sam direktno inspirirana jednom osobom ili bendom te se kreacija zbiva spontano i autentično, bez direktne inspiracije (no, naravno da smo svi mi inspirirani svime što smo ikad vidjeli i čuli, pa radimo svoj spoj viđenja svega toga što smo već doživjeli i/ili upili).

Planiraš li koncerte u Hrvatskoj i u kojem obliku?



- Naravno! Prvi koncert zakazan je za 9. lipnja, u KSET-u, u Zagrebu, i spremam vam jedno lijepo iznenađenje i naravno, opet nešto novo što dosad nisam radila/imala na stageu, pa evo, tko doleti, pričat će!