Obično se kaže kako život piše romane. U slučaju Osijekova kapetana na odlasku ispisao je i više od romana. Škorićeva nogometna priča mogla bi biti dobra podloga za holivudski blockbuster.

Prošao je s Osijekom u posljednjih deset godina "sito i rešeto". Put od kluba koji je bio na rubu izumiranja do ulaska stranog kapitala i potpune stabilizacije. Moglo bi se reći kako je Škorić odrastao zajedno s klubom, a kroz to putovanje postao je sinonim i zaštitni znak NK-a Osijek. Utakmicom protiv Šibenika završila je jedna era koju ćemo svi pamtiti jer bili smo svjedoci nečega što će teško biti nadmašeno u budućnosti. Škorić se oprostio od bijelo-plavog dresa nakon deset godina neprestanog igranja, a dobar dio tog razdoblja u kojemu je nakupio 337 nastupa proveo je kao kapetan. Mile je ušao u legendu ne samo Osijeka već i cijelog HNL-a, a posebna je priča trnovit put koji je prošao kroz karijeru. Doslovce od samog dna digao se do zvijezda. Jedna nam je scena ostala u neizbrisivom pamćenju. Ljetne pripreme 2010. godine na Pohorju. Mile je tada bio 19-godišnjak i nije mu baš najbolje išlo. Mučio se s tjelesnom spremom. Frustriran zbog toga, sjedio je na podu poluosvijetljenog hodnika, glave među koljenima, i sam sebi govorio:

- Što je tebi? Zašto se ne možeš pokrenuti?

Bio je to na neki način početak njegove katarze jer je godinu dana kasnije otišao iz Osijeka jer mu klub nije produžio ugovor.

- Sjećam se toga. Ni danas nisam drukčiji u odnosu prema sebi. Ponekad u kriznim trenutcima znam si reći "ostavi se, čovječe, nogometa kad ti ne ide". No brzo me to prođe - sa smiješkom se prisjetio Škorić svojih teških početaka.

No možda je baš taj prvi odlazak iz Osijeka koji nije bio popraćen ovacijama, suzama i glamurom bio prekretnica. Tko bi tada rekao da će taj mladić 13 godina kasnije biti klupska legenda koja će biti ispraćena s najvećim počastima navijača i svih ostalih.



Za Osijek je debitirao 22. ožujka 2008. kada ga je Ilija Lončarević uveo u posljednjim minutama susreta protiv Zadra na Stanovima. U sljedeće tri sezone skupio je 25 nastupa, a u ljeto 2011. završio je prvi opus u Gradskom vrtu. Nakon kraćeg lutanja vratio se u ljeto 2013. iako je tada bio na pragu potpisa za Istru 1961. No ipak se vratio kući, što će se pokazati kao sudbinski dobra odluka.

- Da, trebao sam tog ljeta završiti u Puli, ali stjecajem okolnosti nije se realizirao taj transfer, pa sam se vratio u Osijek. Danas to izgleda kao pun pogodak, ali u ono vrijeme sve je bilo drukčije. Situacija u klubu bila je daleko nepovoljnija u odnosu na ovu danas. Teško je bilo tih godina - prisjeća se Mile.

Klub je životario, borba za opstanak bila je realnost koja se u jednom trenutku pretvorila u bitku za opću opstojnost. Osijek je tih godina balansirao na rubu stečaja. I baš iz tog razdoblja dolazi jedan od trenutaka koji će Škorić smjestiti među pet najvažnijih u karijeri.

- Utakmica protiv Hrvatskog dragovoljca u posljednjem kolu sezonu 2013./14. Vodili smo grčevitu borbu za opstanak, gubili s 1:0 i u tom trenutku bili drugoligaši, a onda se ukazao Josip Barišić, izjednačio i ostavio nas prvoligašima. Tko zna što bi bilo s klubom da te sezone nismo uspjeli sačuvati mjesto u eliti. Pitanje je bi li bilo prostora za dolazak mađarskih investitora i kakva bi uopće bila klupska sudbina - kaže Škorić.

Danas će se to nekome činiti možda previše dramatičnim, ali svi mi koji smo bili svjedoci tog vremena jako dobro znamo o čemu Mile priča. I ima potpuno pravo. Osijek je te, ali i sljedeće sezone prvoligaški status sačuvao u posljednjim kolima. Škorić se čeličio kroz te stresne trenutke, ali ubrzo je dočekao novu, daleko ljepšu eru, u kojoj je dao snažan doprinos napretku bijelo-plavih.

Mile je čisti primjer igrača koji je sve postigao zahvaljujući radu i upornosti. Nikada nije imao nikakve "pogurance", borio se, rastao i zato je postao - legenda. Sve je morao napraviti na teži način. I nije mu bilo teško - baš nikada. Čak i kada mu je karijera zbog zdravstvenih problema visjela o koncu. Iako će danas reći kako u to vrijeme stvari nisu bile baš tako dramatične. U ljeto 2016. propustio je prvih 12 utakmica u sezoni zbog komplikacija s krvim žilama oko srca. Oporavio se, a tada je imao i sreću što je na klupi Osijeka bio Zoran Zekić, koji je imao veliko povjerenje u njega i bio je spreman čekati ozdravljenje. Kada se vratio, krenuo je konačni uspon koji je klimaks doživio pozivanjem u A-reprezentaciju Hrvatske.

Debitirao je kod Ante Čačića u prijateljskoj utakmici protiv Meksika u SAD-u. Skupio je ukupno sedam utakmica i bio dio rostera koji je izbornik Zlatko Dalić vodio na Euro 2021. godine (igralo se neparne godine zbog pandemije koronavirusa). S Osijekom je, pak, napravio veliko iznenađenje u ljeto 2017. godine kada je eliminiran PSV u 3. pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu, a to je ljeto do danas ostalo najbliže što je Osijek uspio doći do plasmana u skupine europskih natjecanja. Kasnije je u trenerskom mandatu Nenada Bjelice predvodio momčad u dvije sezone u kojima se borila za naslov prvaka. Malo je igrača koji se mogu pohvaliti takvim spektrom doživljaja u bijelo-plavom dresu. Na koncu, navijači će uvijek reći sve, a način na koji je ispraćen prije, tijekom i nakon utakmice sa Šibenikom najbolje će reći sve. Emocije su radile 300 na sat. Ovacije, suze, pjesma, sve posvećeno njemu, čovjeku koji je definitivno obilježio jedno cijelo desetljeće u bijelo-plavom dresu.

- Hvala navijačima, ljudima iz kluba i vama medijima na podršci u svim tim godinama i na ovako emotivnom oproštaju. Teško mi je bilo donijeti odluku o odlasku, ali došao je trenutak u kojem treba krenuti u nove izazove. U Kini me čeka neizvjesnost i dokazivanje. Motiviran sam i spreman teško raditi kako bih se izborio za svoju poziciju u novom klubu. Jedino mi je žao što u svim tim godinama nismo uspjeli osvojiti nijedan trofej, a i što odlazim sada kada nam je upitan plasman u Europu. No vjerujem kako će dečki pronaći izlaz iz ove krize te sezonu završiti na mjestu koje vodi na europsku scenu - zaključio je Mile Škorić pa dodao:

- Možda se to dogodi kad se i ako se jednog dana vratim. Što se mene tiče, ovo nije zbogom, već samo doviđenja.

Čudna će spoznaja biti da ga više nema. Nedostajat će jer i protiv Šibenika bio je jedan od najboljih igrača Osijeka na terenu. Rastanci od takvih ikona nikada nisu lagani, ali život mora ići dalje. Mirno more, kapetane...