U 73. godini u Amsterdamu je u krugu prijatelja i obitelji preminula hrvatska spisateljica Dubravka Ugrešić, javljeno je jučer poslijepodne iz Multimedijalnog instituta Zagreb.

Dubravka Ugrešić završila je komparativnu i rusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Institutu za teoriju književnosti pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu radila je gotovo 20 godina. Etablirala se kao jedna od najistaknutijih europskih književnica i esejistica. Od ranih postmodernističkih radova preko elegičnog suočavanja s raspadom Jugoslavije i promjenama nakon pada Berlinskog zida do spisa o popularnoj i književnoj kulturi, njezino djelo obilježeno je rijetkom kombinacijom ironije, polemičnosti i suosjećanja. Izložena javnom progonu i medijskom šikaniranju, napustila je Hrvatsku 1993. Stoga se uvijek pozicionirala kao transnacionalna ili postnacionalna spisateljica i zauzimala za pravo autora da ne priznaju i ne poštuju etničke i nacionalne granice.

Ugrešić je u Hrvatskoj najpoznatija po kratkom romanu "Štefica Cvek u raljama života", s podnaslovom "Patchwork roman", u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubićem) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma i savjete. "Štefica Cvek u raljama života" je 1984. uspješno prebačena i na film "U raljama života" Rajka Grlića.

U istom vedrom tonu i postmodernističkom stilu stalnog propitivanja prirode pisanja i književnosti te suprotstavljanja popularne kulture visokoj literaturi, nastale su njezine zbirke kratkih priča "Poza za prozu", "Život je bajka" te roman "Forsiranje romana reke". Problematiziranjem egzila i pitanjima identiteta bave se njezini kasniji romani "Muzej bezuvjetne predaje" i "Ministarstvo boli", a roman "Baba Jaga je snijela jaje" razvija lik Babe Jage, stare vještice iz mitova, bajki i narodnih predanja, od samih začetaka mita do zanimljivih likova starih žena i njihovih suvremenih sudbina.

Dubravka Ugrešić nagrađena je s nekoliko međunarodnih nagrada za svoj esejistički rad, počevši od zbirki "Američki fikcionar" i "Kultura laži", te zbirke eseja, "Zabranjeno čitanje", koja se bavi književnim trivijalnostima, izdavačima, agentima i piscima. Esejističke knjige "Nikog nema doma", "Napad na minibar" i "Europa u sepiji" bave se širokim rasponom tema, od digitalne revolucije do služavki s Filipina.



U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom 1984. uredila je "Pojmovnik ruske avangarde", djelo u devet svezaka. Bavila se prijevodima s ruskoga (Danil Harms, Boris Pilnjak) te uredila antologiju alternativne ruske proze "Pljuska u ruci". Autorica je književno-povijesne studije "Nova ruska proza". Pisala je scenarije za film i televiziju.

U egzilu u Amsterdamu, koji je s vremenom postao emigracija, njezine su knjige prevedene na brojne jezike. Predavala je na više američkih i europskih sveučilišta, uključujući Harvard, UCLA, Columbia i Slobodno sveučilište u Berlinu. Dobitnica je važnih književnih priznanja, između ostalih, NIN-ove nagrade i Međunarodne nagrade za književnost Neustadt.