Prostitucijom, najstarijim zanatom na svijetu, rijetko koja se žena bavi iz samoga hira. Nego uglavnom iz jednog jedinog razloga, a on je ekonomske prirode - zbog golog preživljavanja. No u suvremenom svijetu posao im postaje sve opasniji i prečesto s tragičnim završecima.

Stoga se o prostituciji i u Hrvatskoj, ali samo sporadično raspravlja, i to bez ikakvih pomaka. O potrebi njezine dekriminalizacije raspravljalo se i ovoga tjedna. Treba dekriminalizirati prodaju seksualnih usluga u skladu s međunarodnopravnim standardima, istaknuto je i na završnoj konferenciji projekta “Regulacija prostitucije u Hrvatskoj” Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, prvog velikog istraživanja o regulaciji prostitucije. Voditeljica projekta Ivana Radačić istaknula je da rezultati pokazuju neujednačenosti s međunarodnim standardima, a na koje se Hrvatska obvezala. Što se tiče predstavnika donositelja politika - ministarstava i udruga, istraživanje pokazuje da su tu različiti stavovi - neki su skloniji švedskom modelu (kriminalizacija klijenata) jer smatraju prostituciju nasiljem nad ženama, a neki su skloni legalizaciji radi zaštite javnog zdravlja i ostvarivanja prava osoba koje se bave prostitucijom. Zanimljivo, i provoditelji zakona - policija i sudstvo jako su kritični i smatraju da to ne bi trebalo biti prekršajno djelo jer se osobe ponovno vraćaju tome ako im je to izvor zarade. Drugim riječima, protive se kriminalizaciji, jer je zakon nedorečen, nejasan i zastario, pa im donosi puno problema u praksi. Smatraju da bi trebalo legalizirati prostituciju kojoj uopće nije mjesto u prekršajnom zakonu jer od nje nema velike društvene štete pa bi država jedino trebala zadržati kontrolu nad javnim zdravljem i tijekom novca. Inače, policija je bila usmjerena samo na uličnu prostituciju, no od 2018. nje više gotovo da i nema, prirodno je nestala zbog promjena u društvu, tj. prebacila se online. Ujedno, policija je odlučila da dobrovoljnu i samostalnu prostituciju uopće neće regulirati i provoditi represiju već su više usmjereni na organiziranu.

Seksualne radnice pak poručuju: “Želimo uplaćivati u proračun.” One nuđenje svojih usluga doživljavaju kao posao i zato traže svoja radnička prava. “Mogli bi svoj rad obavljati legalno, biti dio radnog sustava, imati plaćeno bolovanje, imali bi sve riješeno i ne bismo morali biti na margini društva”, istaknula je jedna od seksualnih radnica.