Putovala sam Indiju mnogo puta i posjetila mnoge regije u toj golemoj i raznolikoj zemlji, sedmoj u svijetu po površini. Očarala me od prvog susreta, a sada je i volim. Prije puta u Kalkutu pretpostavljala sam da ću vidjeti već poznato. Međutim, strast za gradom mojih domaćina odvela me je na mnoga nova mjesta.

Grad Kalkuta bivši je glavni grad države, sjedište "britanskog raja" i baza nekadašnje indijske britanske vlade. Današnja Kalkuta glavni je grad indijske države Zapadni Bengal. Poznata je po sveprisutnoj kolonijalnoj arhitekturi, umjetnosti i vrlo živim kulturnim aktivnostima. Dom je to različitih zajednica, mješavina jezika i kultura, od Kineza, muslimana preko Anglo-Indijaca do Parsia (etničko-vjerska zajednica podrijetlom iz Irana). Bila sam zadivljena kada sam vidjela kako tako različite religije i zajednice mirno i zadovoljno egzistiraju u neposrednom susjedstvu.

S iskusnim vozačem, koji fantastično poznaje ovaj grad iznutra, uspjeli smo svaki put "pobijediti promet" i dovesti se do skrivenih blaga Kalkute. Na samom početku mog upoznavanja grada, u srcu metropole najupečatljivije se ističe mramorna palača. Veličanstveni spomenik arhitekture od bijelog mramora, izgrađen za posjeta kraljice Viktorije Kalkuti dok je grad bio prijestolnica Britanske Indije. Viktorija kao kraljica Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije nosila je titulu carice Indije. Palača je postavljena u vrtu površine 57 hektara s prekrasnim kipovima sa svih strana. Danas ova izuzetna geometrijska konstrukcija, izgrađena kombinacijom stilova britanske i mogulske arhitekture, s kupolom na kojoj se nalazi figura anđela pobjede visoka 4,9 metra, plijeni veliku pozornost. Victoria Memorial, kako zovu ovu palaču, ima 25 galerija, muzejski je to prostor ispunjen umjetničkim slikama, nizom portreta kraljice Viktorije i princa Alberta, slikama koje opisuju povijest Indije iz kolonijalnih vremena. Mnoštvo je tu rukopisa, oružja i drugih važnih eksponata iz doba britanske vladavine Indijom. Unutrašnjost je dobro održavana i odličan je primjer kako sačuvati prošlost i nasljeđe.

Uokolo su bujni zeleni travnjaci sa šarenilom cvijeća u cvatu. Vrtovi pružaju vrlo opuštajuću atmosferu i dodatni su užitak za jogu i šetnje usred betonske džungle. U rascvjetanim vrtovima nalazi se golemi Viktorijin spomenik i mirno jezerce nad kojim lete ptice. Pomislila sam, o kako lijepo mjesto za slikanje i zaljubljivanje! Slikovito i tiho. Hladan povjetarac zapuhao je iz smjera obližnje svete rijeke Ganges. Užitak je gledati i upijati mirise prirode.

Iduće jutro, već u 6 sati, uz izlazak sunca zaputila sam se na krstarenje po rijeci. Užurbano je, krcato, bučno i potpuno veličanstveno već od ranog jutra. Dok sam prolazila pokraj raznih gatova, tijekom vožnje nisam se mogla prestati diviti predanosti kojom su vladari i drugi moćnici gradili ove gatove tijekom godina kako bi olakšali ljudsku interakciju sa svetom rijekom. Krstareći malim drvenim čamcem uz ručno veslanje, dodirivala sam vodu rukom kako bih se povezala s prirodom. Uočila sam uz obalu red malih hramova žarkih boja izgrađenih u bengalskom stilu. Veličanstveni spektakl! Dakshineswar Kali Mandir hram je koji ima duhovno, društveno i političko značenje.

Vrlo je zanimljivo kako je hram nastao. Dala ga je sagraditi Rani Rashmani, udovica bogatog čovjeka iz Bengala. Željela je ići u Benaras (danas Varanasi), najsvetiji hinduski grad, na hodočašće u karavani od 24 čamca. Jedne noći, prije njezina putovanja, u snu joj se pojavila božica Kali i rekla da ne treba ići u Benaras, da može sagraditi hram na obalama Gangesa i da će se ona tamo pojaviti. Otkazala je svoje putovanje u Benaras, kupila je zemlju od nekog Engleza. Nakon više godina gradnje, zapisi kažu devet, hram je dovršen i otvoren 1855. godine. Stvoren da bude otvoren za ljude iz svih kasti društva. Hram s 12 tornjeva, s golemim dvorištem, okružen je s 12 malih hramova boga Shive duž obale rijeke. Mirno i spokojno mjesto. Bosa obilazim kompleks i dobivam lijep duhovno nadahnjujući osjećaj.

Uz obalu nalazi se hram Radha Krishne i gat za kupanje. Ljudi se kupaju u hladnoj vodi već rano ujutro, užitak ih je gledati. To je prekrasan jutarnji prizor na obali rijeke Ganges. Ljudi iz cijele zemlje dolaze posjetiti ovaj hram i moliti se. Na hramovima je stotine golubova našlo svoje utočište. Mjesto zrači energijom starih vremena.

Najdirljivije iskustvo bio je posjet dnevnoj sobi Ramakrishne, indijskog vjerskog reformataora i mistika iz 19. stoljeća, u kojoj sam osjetila pobožnu, duhovnu energiju, a osobito su to osjećala moja bosa stopala.

Izvan hrama mala je tržnica. Kupila sam kokos i pijuckala svježu kokosovu vodu iz ljuske kako bih utažila žeđ. Omiljeni dio dana bio mi je susret s obitelji lončara koji neumorno rade s blatom iz Gangesa kako bi stvorili idole, svoje bogove i božice za vjerske festivale hindusa u gradu.

S iskusnim vozačem posjetila sam njihove sinagoge, stare zgrade Kalkute. Vidjela hramove u punom sjaju, mračnu stranu povijesti i proslavljenog dobitnika Nobelove nagrade kao što je Rabindranath Tagore, bengalski pjesnik, dramski pisac… Bilo je i lijepih malih iznenađenja poput kave i okusa indijskih slatkiša u sastajalištu revolucionara i akademika (Kalkuta je poznata po svojoj revolucionarnoj povijesti). U uskim skromnim sporednim ulicama fascinantni su primjerci nasljeđa, koji leže pokraj puta, neoznačeni, zanemareni i zaboravljeni. Stare ulice pune su boja, dobrih vibracija i "koktela kultura" na svakom koraku.

Vrhunac obilaska Kalkute bile su tržnice cvijeća sa svojim mirisima, zvukovima, bojama, slamnatim kipovima bogova/božica i vrtoglavom gužvom. Prolazim kroz zakrčene uličice koje vrve životom. Ovdje možete kupiti gotovo sve, od prženih vrućih hrskavih slatkiša zvanih jalebis do tableta za reguliranje šećera koje ćete trebati ako pojedete previše.

No, nisu ovdje samo stare ulice. Naravno, postoje i rezidencije bogatih poslovnih ljudi, filmskih zvijezda, bogatih imigranata, IT stručnjaka. Ultrabogati Indijci, bengalska elita koja živi u besprijekornoj infrastrukturi s dobro održavanim gradskim sadržajima s luksuzno načičkanim klubovima i restoranima. Zanimljivo je vidjeti indijsku metamorfozu iz siromašne bivše kolonije u globalnu silu. Nejednakost je golema, i to je pitanje o kojem se raspravlja diljem Indije. Kažu mi moji domaćini da je to pitanje od milijun dolara!

Usput rečeno, ali ništa manje važno, jest činjenica da je ukupan broj milijardera u Indiji porastao sa 102 u 2020. na 166 u 2022. godini. Zajedničko bogatstvo sto najbogatijih u Indiji dosegnulo je 660 milijardi dolara. To su pokazatelji koji mijenjaju percepciju stare Indije, od zemlje sveopćeg siromaštva, drevnih tradicija, krotitelja zmija… do suvremenog i moćnog azijskog diva. Vidljivo je da Indija ulaže golema sredstva u proizvodnju automobila, farmaceutskih proizvoda, informacijske tehnologije, start-up kompanija... u sveopću proizvodnju. Ukupno uzevši, Indija se kontinuirano mijenja, a proces pozitivnih promjena započeo je 1947. nakon završetka britanskog imperijalnog razdoblja, dolaskom slobode, neovisnosti i demokracije.