Nakon što je pandemija koronavirusa pokazala brojne ranjivosti sektora dugotrajne skrbi o starijim osobama, a ponajviše je izražen problem manjka radne snage - medicinskih sestara i njegovatelja, Europska komisija u rujnu 2022. predstavila je Europsku strategiju za skrb. Tu se, kao jedno od mogućih ključnih rješenja za manjak radne snage u dugotrajnoj skrbi, predlažu migracije.

Kako bi se u Hrvatsku privuklo inozemne radnike, nužno je unaprijediti sustav priznavanja njihovih kvalifikacija, omogućiti im odgovarajuće stručno usavršavanje i kvalitetno učenje jezika te dobru integraciju, piše u svom tekstu "Imigracija kao rješenje za manjak radne snage u dugotrajnoj skrbi" Marijana Bađun, viša znanstvena suradnica Instituta za javne financije, u nedavnom Osvrtu toga instituta.

Ona ističe kako je pandemija koronavirusa pokazala brojne ranjivosti sektora dugotrajne skrbi o starijim osobama, a ponajviše je izražen problem nedovoljnog broja zaposlenih - medicinskih sestara i njegovatelja. Podsjeća da je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj na to već dugo upozorava, a i Europska je komisija 2021. objavila izvješće o dugotrajnoj skrbi te u rujnu 2022. predstavila Europsku strategiju za skrb. "Cilj je strategije osigurati kvalitetne, priuštive i dostupne usluge skrbi u zemljama članicama EU-a te poboljšati položaj primatelja i pružatelja formalne i neformalne skrbi. U strategiji se kao jedno od ključnih rješenja problema manjka radne snage predlažu migracije", dodaje.

U vezi s tim naglašava kako će, prema procjeni Europske komisije, do 2050. u Europskoj uniji biti potrebno više od 1,6 milijuna dodatnih radnika kako bi njihov broj na 100 korisnika dugotrajne skrbi ostao isti. Preporuke za privlačenje i zadržavanje zaposlenih u dugotrajnoj skrbi, napominje, uvijek se svode na isto - potrebno je povećati njihove plaće, poboljšati uvjete rada, omogućiti profesionalno usavršavanje i jačati socijalni dijalog. No, medicinskim sestrama i njegovateljima koji skrbe o starijim osobama sve je teže čekati provedbu preporuka te se diljem Europe odlučuju na štrajkove ili prosvjede. Mnogi su radnici tijekom pandemije napustili sektor dugotrajne skrbi, pa su oni koji su ostali još više opterećeni, dodaje.

Prema njezinim riječima, Hrvatska je jedna od zemalja članica EU-a koja ima "odljev skrbi", a slično je i u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Sloveniji. Radnici iz ovih zemalja odlaze u bogatije zemlje, pretežito radi većih plaća i boljih uvjeta rada, čime se dodatno produbljuje problem manjka radne snage u zemljama s nižim dohotkom, a čije stanovništvo također stari. Osim toga, kada medicinske sestre odu na rad u inozemstvo, gubi se povrat na ulaganje u njihovo obrazovanje i usavršavanje u matičnoj zemlji. Prema podacima Hrvatske komore medicinskih sestara, iz Hrvatske je od 2013. do sada otišlo 2400 medicinskih sestara, piše Bađun, ističući kako ih u zdravstvu trenutačno nedostaje 4000, a broj za dugotrajnu skrb nije poznat. U izvješću pučke pravobraniteljice za 2021., stoji kako je u većini domova za starije osobe prisutan manjak medicinskih sestara, njegovateljica i socijalnih radnica, ali i da se na crno zapošljava medicinsko osoblje iz susjednih država.



O načinima i mogućnostima privlačenja inozemnih radnika u sustav dugotrajne skrbi javno se raspravlja u zemljama koje već imaju njihov znatan udjel u dugotrajnoj skrbi, primjerice u Austriji, ali i u zemljama koje zbog odljeva vlastitih radnika traže rješenje u imigraciji, kao što je slučaj u Portugalu. U Hrvatskoj je dosad inicijativu za lakše zapošljavanje inozemnih radnika u dugotrajnoj skrbi pokazala Hrvatska udruga poslodavaca, no vrijeme je da Vlada konkretizira neke svoje prijedloge, ne samo za potencijalne inozemne radnike, nego i za domaće medicinske sestre/tehničare i njegovatelje koji rade jako težak, a nedovoljno plaćen posao. Kako su medicinske sestre u dugotrajnoj skrbi manje plaćene od medicinskih sestara u zdravstvu, to bi vjerojatno trebala biti jedna od prvih tema za razmatranje i dogovor.

Čak i ako se u Hrvatskoj poduzmu sve mjere za povećanje privlačnosti ovog posla za domaću radnu snagu te poraste njihov broj u dugotrajnoj skrbi, zbog starenja stanovništva i sve manjeg broja mogućih pružatelja neformalne, obiteljske skrbi, to vjerojatno neće biti dovoljno. Ključno je inozemnim radnicima omogućiti odgovarajuće stručno usavršavanje i kvalitetno učenje jezika, ali i razviti programe njihove integracije. Europska komisija nastojat će uskladiti kriterije za priznavanje kvalifikacija radnika iz zemalja nečlanica, što će im omogućiti i veću mobilnost. Migracije su vođene ekonomskim blagostanjem, radnim uvjetima, geografskim položajem, jezikom, kulturom i drugim čimbenicima, što znači da se Hrvatskoj neće biti lako "natjecati" za inozemnu radnu snagu u bilo kojem segmentu tržišta rada, pa tako i u sustavu dugotrajne skrbi. "I kraće zadržavanje inozemnih radnika na putu prema bogatijoj zemlji bilo bi korisno za sustav dugotrajne skrbi koji je u Hrvatskoj predugo zanemarivan, premda bi trebalo poduzeti mjere da oni ostanu što dulje. Jednostavno, korisnici ne mogu dobiti kvalitetnu uslugu skrbi bez dovoljnog broja ljudi koji će se o njima brinuti", naglašava Marijana Bađun.