Objavljeno 17. siječnja, 2023.
Danas rijetko tko ima fiću, osim ljubitelja oldtimera ili onih koji su ga obožavali, pa su si ga ponovno kupili i osposobili za vožnju
Zastava 750 ili, kako ju svi znaju, popularni fićo, bila je jedan od najčešćih i najkorištenijih automobila 80-ih godina. Puno je onih koji su imali fiću, bio je to auto radničke klase koji je ostao živjeti u sjećanjima. Priču o fići ima svatko, a ovako je svoju ispričao Orahovčanin Damir Najmenik:
- O njemu su ispjevane pjesme, bio je prisutan u kinematografiji, u njegovu je čast napisano nekoliko knjiga, a u Domovinskom je ratu postao simbol otpora. Danas živi u muzejima i romantiziranim sjećanjima te budi neku vrstu nostalgije za onim vremenima kada smo bili djeca. Kad se samo sjetim što se u njemu sve prevozilo i koliko nas se znalo utrpati u njega vraćajući se iz noćnog života... - kaže Najmenik.
Fićo i 24 učenika
Orahovčanin posjeduje i zanimljivu fotografiju koja je stara gotovo 50 godina. "Na njoj je moj pokojni otac, pokojni nam susjed Vlado i ja kako ponosno sjedim na haubi fiće. Otac je također vozio fiću krajem 80-ih, pa je to bio auto na kojemu sam naučio voziti s nekih 15-ak godina.
Iako ga se rijetko danas može vidjeti na cesti, ljubitelji fiće i danas se okupljaju na raznim susretima i manifestacijama. Kada govorim o legendarnom fići, uvijek se sjetim pjesme Darka Rundeka u kojoj ga spominje: ‘Otkada idemo na more svake godine uvijek nove stvari su potrebne, al‘ na kraju svašta fali jer naš fićo je premali‘ – priča Najmenik, koji je profesor i knjižničar u orahovačkoj Srednjoj školi "Stjepan Ivšić", koja također ima iznimno zanimljivu anegdotu baš s fićom.
- Časopis "Start" 1967. godine objavio je natječaj u kojemu daruje automobil onom razredu koji uspije natrpati najveći broj učenika u fiću, pod uvjetom da svi učenici budu iz istog razreda. Da je to tako, potvrdit će razrednik svojim potpisom. Naša škola u Orahovici utrpala je u fiću 24 učenika i došla do finala gdje ju je pobijedila škola iz Travnika koja je uspjela utrpati dva učenika više - priča Najmenik koji je svoju priču o fići objavio i na društvenim mrežama te dobio zanimljiv odgovor baš na priču o školi i fići:
- Fićo koji je bio dio natjecanja za taj časopis bio je od mog tate i znam priču. Naime, ta škola iz Travnika pobjedu je odnijela zbog dva učenika više, ali njima su ljudi "virili" van iz auta, nama nisu, kod nas su sva 24 učenika bila unutra, tako da smo mi ipak moralni pobjednici – napisao je Krunoslav Andelfinger iz Orahovice. I autor ovog teksta ima svoju priču o fići.
Auto za sva vremena
Fiću je imao moj otac i baš njime smo nas dvojica išla na moju prvu Dinamovu utakmicu, i to u Suhopolje gdje se igralo protiv tadašnje Mladosti 127. Završilo je 1:1, ali put u fići s ocem ostaje nezaboravan. Poslije je i majka položila, pa se sjećam kada smo išli fićom tražiti gljive u šumu iznad sela Humljani. Bilo nas je petero, nekako smo se zgurali i stigli. Nakon nekoliko sati traženja, izišli smo iz šume s pet gajbi vrganja, nekako svi sjeli i tada primijetili da je svjetlo od jutra ostalo upaljeno. Bilo je tu guranja i šlepanja do sela, punjenja akumulatora i na kraju ponovno smo svi sjeli i dovezli se u fići sretno kući!
Danas rijetko tko ima fiću, osim ljubitelja oldtimera ili onih koji su ovo vozilo toliko voljeli da su si ga ponovno kupili i osposobili za vožnju. Jedan od takvih je i Milan Mihaljenović iz orahovačkog prigradskog naselja Duzluk, koji je svog Fiću uredio da i danas izgleda kao nov.
- Fićo je bio automobil koji je bio za sve. Trgovinu, pijac, izlaske, a, naravno, njime se išlo redovno na more, onda preko Bosne, i nije bilo važno koliko je sati trebalo da se stigne. Tako je mene povukla nostalgija i odlučio sam kupiti jednog starog fiću i uredio ga. Baš ovih dana moram uzeti nove svjećice i još nešto dijelova promijeniti da radi normalno i mogu vam reći da se danas djeca jako vole voziti u njemu. Naravno, uglavnom u toplijim danima jer zna se da fićo nema grijanje pa je zimi hladno, ali ja ga redovno vozim, i da, bez obzira na sve, pali uvijek od prve - kaže Milan.
I tako, svatko ima svoju priču jer fićo je doista poseban i sigurni smo da će se svatko u jednoj od ovih i pronaći. Bilo kako bilo, Zastava 750, popularni fićo, definitivno je auto za sva vremena i jedan od onih koji nikad neće nestati. n
Vladimir Grgurić
CRVENI JE FIĆO RATNI SIMBOL OSIJEKA
Fićo, i to onaj jarko crvene boje, jedan je od ratnih simbola Osijeka. Crveni fićo u ratu je raskrinkao JNA, a u miru podsjeća na hrabre građane nepokorenog grada. Toga 27. lipnja 1991. tenkovi tadašnje Jugoslavenske armije, ničim izazvani, izišli su na ulice Osijeka demonstrirajući njegovim stanovnicima silu, snagu i moć, valjda im već tada jasno dajući do znanja koju su, u još uvijek “šahovskoj partiji” politike i oružja, mira ili rata, stranu odabrali. Fiću je na raskrižje Trpimirove (tada Klajnove) i Vukovarske ulice dovezao Branko Breškić pokušavajući zaustaviti tenk. Branko je na vrijeme izišao iz auta, a fićo je nekoliko sekundi potom pretvoren u hrpu lima. Danas je crveni fićo umjetnička instalacija, u kojoj on sada gazi tenk.
ZASTAVA GA JE PROIZVODILA 30 GODINA
Zastava je počela s proizvodnjom fiće 1955. po licenci Fiat 600 i proizvodnja je trajala do 1985. godine. Prvo je proizveden 600D, s motorom od 633 ccm, kao pokusna verzija u sklopu suradnje Fiat - Zavodi Crvena zastava u Jugoslaviji. Godine 1962. počinje serijska proizvodnja Zastave 750, automobila gotovo identičnog kao Fiat 600D. U tom trenutku produktivnost i tehnološki razvoj u tvornici Zastava identičan je Fiatovim pogonima. Razlike nastaju 1970. godine, kada Fiat prestaje s proizvodnjom ovog modela. Posljednji fićo s proizvodnih traka silazi 1985. godine.