Nakon pedesete godine rizik od razvoja bolesti više je određen vašim godinama i okolinom nego genima koje ste naslijedili od roditelja, pokazala je nova američka studija. Kada ljudi uđu u određenu životnu dob, njihove individualne DNK različitosti imaju mnogo manji utjecaj na to jesu li skloni bolestima povezanim sa starenjem, poput raka, demencije ili dijabetesa. Naš osobni genetski sklop bez sumnje je koristan za procjenu zdravstvenih rizika u mlađoj životnoj dobi, tvrde znanstvenici, no rizici od bolesti u starijih osoba više su povezani s njihovom dobi i okolinom. Proces starenja u ljudi ima odstupanja čak i među jednojajčanim blizancima starijim od 55 godina koji imaju potpuno iste gene. Starenjem organizam postaje podložniji kancerogenim mutacijama. Rizik od razvoja bolesti među osobama starijim od 50 godina više je povezan s njihovom životnom dobi, vodom koju konzumiraju ili zrakom koji udišu nego s njihovim obiteljskim DNK. Na području ljudske genetike obavljena je golema količina posla koja je omogućila da se shvati na koji način genetske varijacije uključuju i isključuju gene. Čini se da su rezultati studije s Berkeleya u skladu s referentnom brazilskom hipotezom biologa Petera Medawara po kojoj je genetska povijest važna samo kada se govori o zdravstvenom statusu mladih ljudi, a ne i starijih. Varijacije gena koje dobivamo od svojih roditelja, davatelja sperme i jajašca, uže su povezane s evolucijom: te su nam karakteristike zajamčile da preživimo dovoljno dugo da bismo i sami bili spremni za reprodukciju. No kada ljudi prijeđu određenu životnu dob, geni koje su naslijedili postaju sve manje važni kada su bolesti posrijedi.

Gotovo sve najčešće ljudske bolesti su bolesti starenja: Alzheimerova bolest, rak, bolesti srca, dijabetes. Prevalencija svih navedenih bolesti povećava se s godinama. Studija je pokazala da su zapravo, kako starite, geni manje važni za vašu gensku ekspresiju (ostvarenje genske informacije proizvodnjom funkcionalnoga proteina ili ribonukleinske kiseline (RNK). I zbog toga bismo možda upravo to trebali imati na umu kad pokušavamo identificirati uzroke bolesti starenja. Autori studije otkrili su da je utjecaj starenja na tkiva puno veći u odnosu prema relativnoj ulozi genetike. Istraživači kažu da se ljudska tkiva, uključujući i ljudsku krv, redovito regeneriraju i moraju se neprestano obnavljati da bi čovjek preživio. No, kako ljudi stare, ti geni postaju podložniji kancerogenim mutacijama. Svi starimo na različite načine, dok su mlađi pojedinci sličniji jedni drugima u smislu obrazaca genske ekspresije, stariji su pojedinci u tom smislu udaljeniji.