Objavljeno 3. siječnja, 2023.
Rapidno u Njemačkoj raste broj registriranih Trabanata i Wartburga, a pogodovala je i činjenica da je sada riječ u pravim oldtimerima
Trabant, nekadašnji automobilski ponos Istočne Njemačke, još uvijek nije umro, a uskrsnuo je i njegov "zemljak" - Wartburg. Njemačka se posljednjih godinu dana suočava sa zanimljivim trendom - raste broj registriranih Trabanata i Wartburga, iako su posljednji primjerci s tvorničkih traka sišli sada već davne 1991. godine. Prema pisanju Spiegela, pošle godine u Njemačkoj su registrirana 39.342 Trabanta, 5000 više nego 2010. godine. S druge strane, tehnički pregled prošlo je 8726 Wartburga, tisuću više u odnosu prema 2010. godinu.
Prljav i bučan
Razlog je jednostavan, svi ovi auti su stariji od 30 godina i mogu se registrirati kao oldtimeri, za što se plaća manji porez. Najviše registriranih automobilskih ikona bivšeg DDR-a (Istočna Njemačka), dolazi, naravno, s istoka Njemačke. I zanimljivo, ekološke norme po Trabanta nisu problem, jer njegov dvotaktni motor ispušta samo 99 g/km CO2, pa vozač može s njim u središte grada.
Pradavnog 7. studenoga 1957. s tvorničke trake u istočnonjemačkom gradu Zwickau sišao je prvi "Trabi". Dana 30. travnja 1991. posljednji je napustio tvornicu. Povijest između ta dva datuma taj je simpatični minijaturni automobil pretvorila u megazvijezdu. "Trčeći karton", "plastični bombarder" ili "saksonski Porsche" – samo su neki od mnogih nadimaka koji su dani Trabantu. I u svakoj šali ima zrno istine: automobil, proizveden u Zwickauu u Saskoj, napravljen je od tvrde plastike poznate kao duroplast, izrađene od recikliranih materijala uključujući prešana pamučna vlakna, sintetičke smole i krpe iz Sovjetskog Saveza. Metala je u DDR-u nedostajalo, pa je Trabijev proizvođač koristio sirovine koje su bile dostupne u to vrijeme - bar automobil nije mogao potpuno zahrđati…
Iako su postojali planovi za daljnji razvoj - a istočnonjemački inženjeri su čak osmislili i prototipove - čelnici DDR-a zaustavili su proizvodnju novih, poboljšanih modela. Neizbježno, istočnonjemačka automobilska industrija nije mogla držati korak sa zapadom, pa je Trabant 601, koji je u prodaji bio od 1964., time osuđen da ostane dvotaktni prljavi i bučni zagađivač zraka iza kojeg je ostajao trag dima kao s iračkog naftnog polja. A takvog ga poznajemo do danas.
Budući da Trabantu u DDR-u nije bilo alternative, nije bilo problema s pronalaženjem kupaca. Ljudi su čak bili voljni godinama čekati na svog ljubimca jer je potražnja daleko nadmašila mogućnosti tvornice. Dok je 1989. u Istočnoj Njemačkoj živjelo oko 16,4 milijuna ljudi, od 1959. do 1991. proizvedeno je samo oko tri milijuna Trabanta. Automobil je postao svjetski poznat kada je 1989. godine srušen Berlinski zid i kad su se tisuće Trabija postrojile da slobodno prijeđu granicu od Istočne do Zapadne Njemačke, što ga je učinilo svojevrsnim "automobilom godine".
Kultni auto
Ipak, unatoč nabijenoj simbolici, Trabant je ubrzo nakon toga nestao s njemačkih cesta. Zapadni automobili bili su uglađeniji, a moderni automobili bili su privlačniji ponovno ujedinjenoj naciji nego kompaktna, manje udobna staromodna vozila. Posljednja šansa bila je ugrađivanje Vokswagenova 1,1-litrenog 4-cilindričnog motora s 41 KS. S njime se proizvodio od svibnja 1990. do kraja travnja 1991., bio je precijenjen (10,887 DEM) i nije privukao mnogo kupaca.
Stoga je 1991. stoga proizvodnja prekinuta. Regija u kojoj se proizvodio, međutim, ostala je važno mjesto za njemačku automobilsku industriju. Volkswagen se nastanio u Zwickauu, Chemnitzu i Eisenachu te tamo razvio modele Golf i Polo, a u Zwickauu danas proizvode električne automobile. Opel tamo proizvodi automobile od 1992. godine, zajedno s brojnim novim dobavljačima koji Sasku, Tiringiju i Sasku-Anhalt nazivaju svojim domom.
Dok su Nijemci poznati po ljubavi prema luksuznim automobilima, u očima mnogih Trabi ostaje kultni automobil. Prema podacima Savezne uprave za motorni promet, u Njemačkoj ih je još uvijek registrirano oko 30 tisuća. Vlasnici Trabanta okupljaju se na različitim okupljanjima ljubitelja ovih automobila koja se svake održavaju diljem Njemačke, a u Berlinu je turistima i danas vrlo popularan "đir" gradom u Trabiju.
Milan Bugarić/Mato Pavličević
ZVIJEZDE DDR-a NA VELIKIM IZLOŽBAMA
Trabant je automobil s dvotaktnim motorom i dijelovima karoserije od plastike ojačane vlaknima, ponešto slične tzv. fiberglasu. Dvotaktni motor koristio je mješavinu benzina i motornog ulja, tako da je imao razmjerno nečist ispuh u usporedbi s četverotaktnim motorima. Izrada karoserije od plastičnog materijala izazivala je podsmijeh u nekim krugovima, premda se zapravo radilo o prilično čvrstom materijalu. Samo u Njemačkoj danas postoji više od 50 klubova u kojima članovi voze Trabante. Na sajmu se mogu vidjeti i drugi ponos istočnonjemačke autoindustrije - Wartburg, koji se od početka proizvodnje, 1966. godine, znao pojaviti i na cestama bivše nam države. Osim istočnonjemačkih vozila, brojni su posjetitelji mogli pogledati i ruske Moskviće te rumunjsku Daciu koja je imala prepoznatljivu socijalističku crtu prije nego što su je kupili Francuzi.
TRABANT BIO JEFTINIJI OD FIĆE
Šezdeset i pet godina nakon što je prvi P50 Trabi sišao s proizvodne trake tvornice u Zwickauu, 7. studenoga 1957., u mali automobil s okruglim svjetlima i dalje ima mnoštvo zaljubljenika. Do ujedinjenja Njemačke i prestanka proizvodnje 1991. godine proizvedeno je oko tri milijuna Trabanata. Bio je i najjeftiniji automobil koji se našao na tržištu bivše države. Od fiće (Zastava 750) bio je deset posto jeftiniji, no u bivšoj Jugoslaviji nije pronašao plodno tlo. Ipak, pravo tržište Trabant je pronašao u susjednoj Mađarskoj, pa su zbog brojnosti tih automobila mnogi mislili da ih proizvode Mađari, a ne Istočni Nijemci.