Nikome od nas nije drago što se suočavamo s kriznim situacijama. U Ukrajini bjesni rat koji je nakon dugog razdoblja mira iznova aktualizirao prijetnju upotrebe nuklearnog oružja. Usto je doveo do energetske krize i inflacije, a recesija je podjednako i u Europi i u Hrvatskoj gotovo izvjesna - kaže prof. dr. sc. Goran Milas s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, te dodaje:

- Život je malo kome jednostavan i bezbrižan, čak i u vremenu bez krize. Svatko od nas prolazi kroz svoje, manje ili veće, životne krize, pa nam ovakva globalna situacija predstavlja dodatni izazov. Ipak, treba naglasiti da je protekla godina Hrvatskoj donijela i dobre stvari. Čini se da smo se napokon riješili pandemije bolesti COVID-19, zbog čega se život uglavnom vratio u normalu. Hrvatska je usto dobila zeleno svjetlo za uvođenje eura i ulazak u šengenski prostor. Prema tome, ne treba biti previše pesimističan, u svakom kriznom trenutku postoje i naznake optimizma. Mi stariji uostalom pamtimo različite krize još od vremena bivše Jugoslavije, pa potom Domovinski rat sa svim užasnim posljedicama, potom ratove u široj regiji, pa veliku ekonomsku krizu, i da ne nabrajam više. Malo je koja generacija pošteđena takvih potresa i čini se da ih ne možemo izbjeći. Preostaje samo da se naučimo s njima nositi i suočavati, jednako kao što se suočavamo sa svojim svakodnevnim problemima i krizama. Uostalom, mnogo puta je potvrđeno i u praksi da je Nietzsche bio u pravu tvrdeći da ono što ne ubije, ojača osobu.

Čuveni austrijski psihijatar Viktor E. Frankl rekao je da "život nije ponajprije potraga za užitkom, kako je vjerovao Freud, ili potraga za moći, kako je učio Alfred Adler, nego potraga za smislom. Najveći je zadatak svake osobe pronaći smisao u svom životu". Može li se i u kojoj mjeri takvo razmišljanje primijeniti i na ovodobni blagdanski konzumerizam, potrošnju, hedonizam koji iznova, krizama unatoč, obare sve rekorde?

- Blagdanski konzumerizam zasigurno nije ono nešto što odražava istinski duh Božića, a teško je vjerovati da u potrošnji netko može naći svoj egzistencijalni smisao. Međutim, treba biti svjestan kako je konzumerizam postao važan element u izgradnji identiteta. Nažalost, u društvu površnih kontakata koji se uvelike odvijaju preko društvenih mreža, identitet se gradi na predmetima koji se kupuju i posjeduju - odjeći, automobilima, mobitelima i drugim vidljivim statusnim pokazateljima koji trenutačno signaliziraju nečiji socijalni položaj. Emocije se također izražavaju putem materijalnih predmeta, pa se oni označavaju kao znaci pažnje. Rekao bih da je riječ o krizi komunikacije. Ljudi imaju sve manje vremena jedni za druge, pa kontakte sve više zamjenjuje komunikacija putem materijalnih surogata.

Potpuno se slažem s Franklovim mišljenjem kako je pronalaženje smisla temeljna zadaća svakog od nas. Treba, međutim, imati na umu da su ga na takvo razmišljanje potaknule stravične okolnosti u kojima se našao tijekom Drugog svjetskog rata - zatočeništvo u koncentracijskom logoru u kojem je izgubio najmilije. Većina nas, srećom, nije suočena s takvom ekstremnom situacijom u kojoj je nužno zapitati se "koji je smisao svega ovoga?". Današnje vrijeme većinom ne nosi sa sobom dehumanizaciju kakva je bila prisutna u koncentracijskim logorima, ali svakako postoji opasnost da životni smisao zamijeni ispraznost, odnosno da prave vrijednosti budu zamijenjene površnima.

Uzimajući sve u obzir, kako su Hrvati izdržali sve izazove u 2022., jesu li mentalno postali snažniji, ili su pucali po šavovima? Drugim riječima, kakva je bila mentalna slika nacije, da se tako dramatično izrazim?

- Svjedoci smo zabrinutih apela psihijatara i psihologa koji upozoravaju na sve veću učestalost ozbiljnih psihičkih poteškoća u populaciji. Siguran sam da bi na pitanje o suočavanju s izazovima oni sigurno bolje odgovorili od mene. Iz onoga što sam sam mogu vidjeti i čuti, vjerujem da je većina građana ipak došla do ruba, jer se ovogodišnja kriza nastavila na godine u kojima smo se suočavali s izazovima pandemije i potresa. Ono što je krize prethodnog razdoblja učinilo težima jesu komunikacijske barijere nametnute zbog pandemije i socijalna izolacija koja je zahvatila velik dio populacije. U kriznim situacijama u kojima sami teško vidimo izlaz, važno je imati socijalnu podršku. Samoća i izolacija za mnoge su ionako nepovoljnu situaciju učinile još mračnijom, što je zasigurno u velikoj mjeri narušilo mentalno zdravlje značajnog dijela populacije.

Kraj godine donio nam je treće mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu, pa smo makar tih dana, i nedavno na dočeku reprezentacije, zaboravili sve probleme i pali u hedonistički trans, većina, iako ne baš svi. Vaš komentar? Dojam je da nam za beskrajnu sreću treba tako malo...

- Nogometna reprezentacija priredila nam je mnogo lijepih trenutaka i ispunila nas ponosom. Mislim da je dobro da smo se svi, ili bar većina nas, mogli malo odmaknuti od svakodnevnih problema i zajednički proslaviti uspjeh nogometne vrste. Posebno je važno da smo, nakon svih svađa i podjela u javnom prostoru, ponovno doživjeli zajedništvo kojem dugo nismo svjedočili. Nažalost, učinci nogometnih uspjeha neće biti dugoga vijeka. Ljudi će se ubrzo morati iznova suočiti s vlastitim problemima na koje su nakratko bili zaboravili.

Za kraj, Vaša poruka za preživljavanje u 2023. godini?

- Uvijek treba zadržati optimizam, čak i kad se čini da trenutačne okolnosti ne nude razloge za to. Moramo biti svjesni da će se na globalnoj (jednako kao i na pojedinačnoj) razini uvijek odvijati krizne situacije i da će nas one pratiti kroz cijeli život. Na njih uvijek moramo biti spremni i s njima se redovito moramo suočavati. Teško je naći neki univerzalni recept koji bi vrijedio za sve, ali vjerujem da bi većini koristilo da unaprijed planiraju i budu spremni na krizne situacije već i prije same krize, tijekom razdoblja blagostanja. Važno je također biti dijelom zajednice, pružati i primati pomoć u kriznim trenucima, što može ojačati društvene spone i pomoći ranjivim skupinama u prevladavanju teškoća. Krize, osim toga, nisu nužno loše, one mobiliziraju naše unutarnje resurse i čine nas otpornijima na buduće slične izazove. (D.J.)