UN-ova agencija za izbjeglice u svom izvješću o globalnim migracijskim trendovima navodi da je danas jedna od 78 osoba na svijetu prisiljena napustiti svoje prebivalište zbog nasilja ili progona. Trenutna ukrajinska izbjeglička kriza na tlu Europe broji više od 7,3 milijuna prelazaka granica. Naime, te su osobe registrirane u svim državama članicama Europske unije, dok ih četiri milijuna ima privremenu zaštitu.

U zemljama članicama, kako navodi UNHCR, nalazi se 12,3 milijuna ukrajinskih izbjeglica. Osim ukrajinskog izbjeglištva, pitanje sirijskog dugogodišnjeg izbjeglištva još nije riješeno. UNHCR navodi kako 13,4 građanina u Siriji još uvijek treba humanitarnu pomoć jer je interno raseljenih osoba 6,7 milijuna, dok se 6,6 milijuna sirijskih izbjeglica nalazi diljem svijeta.

Sandra Cvikić, znanstvenica s Instituta "Ivo Pilar", tvrdi da je pitanje izbjeglištva ne samo gorući društveno-politički problem nego je suvremeno izbjeglištvo postalo način života za gotovo 100 milijuna raseljenih osoba, što je presedan u ljudskoj povijesti. "Izbjeglištvo kao način življenja iz godine u godinu postaje sve kompleksnije jer je praksa pokazala kako izbjeglice dugi niz godina provode kako u ilegalnom tako i u legalnom statusu pod međunarodnom zaštitom. I jedni i drugi su osobe bez državljanstva, dok samo manji broj ostvaruje zakonom zajamčena građanska i ljudska prava u zemljama privremenog boravka i zaštite ili zemljama tranzita", navodi Cvikić. Na upit kakav to može imati utjecaj na Hrvatsku podsjeća da su upravo Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija bile direktno uključene u sirijsku izbjegličku krizu 2015./2016. Iako je Hrvatska tada za većinu izbjeglica bila zemlja tranzita, Cvikić naglašava da ne treba zaboraviti i činjenicu da su hrvatski građani imali živo iskustvo vlastitog progonstva i izbjeglištva iz Domovinskoga rata. "Uzmite samo primjer da se Hrvatska 1992. godine, dok je bila još uvijek pod svjetskim embargom, skrbila o izbjeglicama iz BiH i prognanicima iz hrvatskih okupiranih područja najvećim dijelom samostalno i vlastitim sredstvima", podsjeća.

Nakon ovog novijeg iskustva sa sirijskim izbjeglicama u tranzitu kroz Balkansku rutu, u Hrvatsku se doselilo preko EU programa preseljenja/premještaja 400 osoba. Prema riječima znanstvenice Cvikić, te su osobe dragovoljno izabrale Hrvatsku kao zemlju u kojoj žele živjeti, dobile potrebnu međunarodnu zaštitu, zakonit i siguran boravak u članici EU-a. "Prema podatcima MUP-a od 2017. godine, sirijske izbjeglice, većinom obitelji, doselile su se u Hrvatsku u sedam navrata te je njihova integracija u hrvatsko društvo započela u Slavonskom Brodu, Zadru, Zaprešiću, Zagrebu, Velikoj Gorici, Karlovcu i Sisku", kaže ona. Nasuprot ovakvom legalnom dolasku, boravku i integriranju u hrvatsko društvo, situacija s ukrajinskim izbjeglicama i ratnim sukobom za kojega se ne zna koliko će dugo trajati dodatno usložnjava rješavanje pitanja velikoga broja sirijskih izbjeglica kojih najviše još uvijek ima u Turskoj.



Cvikić drži da njihov status u Turskoj još uvijek nije riješen. "Hoće li oni dobiti državljanstvo i biti konačno naturalizirani, ili će se pokušati s njihovim povratkom u Siriju, ili će se otvoriti put za njihov odlazak prema EU-u? Ono što je brutalna realnost sirijskog izbjeglištva u Turskoj jest činjenica da su ljudi 10 godina zamrznuti u stanju kojemu se ne vidi izlaza i da ne postoji primjer u praksi koji bi poslužio za kreiranje i implementiranje projekta povratka tih izbjeglica svojim domovima čak i da za to postoje uvjeti", pojašnjava Cvikić.

Postavlja se pitanje kako će u tom kontekstu ulazak Hrvatske u Schengen zonu utjecati na rješavanje problema izbjeglištva. Pogranična područja bit će pod snažnim utjecajem migracijskih procesa koje je iznimno teško kontrolirati unatoč pojačanom nadzoru preko najnovijih tehnologija i militarizacije granice uporabom specijalne policije. "Kako će te činjenice, ali i zakonodavstvo utjecati na izbjeglice, tako će neupitno utjecati i na svakodnevni život hrvatskih građana. Rješavanje sigurnosnog pitanja granica uz pitanje prihvata, registriranja i integriranja migranata svih kategorija i statusa od ključne je važnosti ne samo za Hrvatsku nego i Europsku uniju. EU do sada nije pronašao funkcionalna rješenja koja bi omogućila ostvarivanje ljudskih prava migranata te njihovo integriranje u društva zemalja prihvata koja u velikoj mjeri pružaju otpor pridošlicama", tvrdi Cvikić.

Mišljenja je da ako u skorije vrijeme ne dođe do značajnijih pozitivnih promjena u implementaciji migracijskih politika unutar i izvan EU-a te poboljšanja sustava prihvata i integracije migranata, onda će rješavanje svih problema vezanih za suvremene migracije, nažalost, krenuti u pravcu povećane militarizacije, nadzora i legitimne uporabe sile kroz institucije države, što posljedično neće biti dobro kako za migrante tako i za domicilno stanovništvo.