Roditelji male djece često se nalaze u situacijama u kojima se dijete pred okolinom neželjeno ponaša. Dijete u ranoj dobi često gubi kontrolu nad svojim emocijama i počinje vikati, plakati, dobiva napad bijesa koji njegov problem udvostručuje. Dijete u tome trenutku uči svoju važnu životnu vještinu učenja o vlastitim emocijama i najbolje mu možemo pomoći tako da ostanemo mirni. Vrlo je važno da se dijete već u najranijoj dobi nauči nositi s osjećajima frustracije, ljutnje ili tuge. Djetetu koje je u tome trenutku izvan kontrole potreban je strpljiv i miran roditelj i odgojitelj.

Djecu je u najranijoj dobi potrebno pripremiti za sve ono što ih kasnije čeka u životu, a na prve će probleme naići već s polaskom u prvi razred osnovne škole. Pred psihu djeteta tada će biti postavljeni novi izazovi i zadatci, te ako oni za njega budu prezahtjevni ili nezanimljivi, mogu postati prepreka s kojom će se dijete teško nositi u budućnosti. Svakom malom djetetu bitno je da roditelj zna kako se ono osjeća, te su njihove reakcije često glasne, bučne i “teatralne” kako bi privukli pažnju odraslih na ono što se njima događa. Pri postavljanju granica potrebno je voditi računa o djetetovim potrebama, onome što mu je važno te kako se osjeća. To znači da ćemo mi odrasli prvenstveno izgraditi osjećaj povezanosti s djetetom kako bi ono znalo da smo na njegovoj strani i da mu time dajemo potporu. Potrebno je postaviti se u poziciju djeteta i pružiti mu iskreno suosjećanje, ali pritom voditi računa da postavljanjem granica dijete usvaja i određene lekcije. Većina roditelja svjesna je da su granice nužne, no paralelno žele da su djeca uvijek sretna i zadovoljna. Tada popuštaju postavljene granice i kada vide tužno dijete, udovoljavaju mu i rješavaju njegov problem umjesto njega.

Roditeljima je teško prihvatiti da su i neugodni osjećaji sastavni dio djetetova života i da se ono s njima treba moći suočiti. Pomaganjem djetetu i ispunjavanjem zadataka umjesto njega činimo mu “medvjeđu uslugu”.



Potrebno je voditi računa i da se u postavljanju granica ne pretjeruje. Bitno je s djetetom održati povezanost i obostrano suosjećanje. Imati na umu da su sukobi i različita razmjena mišljenja s djecom važni, te da kroz njih također upoznajemo jedni druge. Djeca kroz sukob upoznaju granice koje je postavio roditelj, odgojitelj i vlastite granice. Bitno je istražiti zbog čega je do sukoba došlo i kako će se on riješiti. Djeca vrtićke dobi trebaju vodstvo odraslih koji znaju poštovati pravila i uvažavati druga mišljenja. Odgojitelji postavljanjem granica u skupini doprinose razvoju empatije i suradnje unutar skupine, a idealno je kada se i kod kuće mogu održati isti ciljevi i pravila. Često nije lako vidjeti život djeteta njegovim očima, ali je za njegovu zdravu budućnost nužno njegov život usmjeravati k povezivanju i istraživanju.