Emir Al-Thani te još neki šeici, navodno su pokrenuli špijunsku operaciju "Projekt bez milosti" s ciljem peglanja imidža Katara u vezi s optužbama koje ih terete za nepridržavanje radnih propisa i općih ljudskih prava stranih radnika zaposlenih na gradnji stadiona Svjetskog prvenstva u nogometu 2022.
Prema švicarskoj radioteleviziji SRF, šeici su platili američkoj PMC tvrtki Global Risk Advisors (G.R.A) 387 milijuna dolara za srednji paket špijunaže koji je jamčio 40-postotnu pokrivenost projekta. Usluga je, osim medijskih i inih operacija, uključivala i metode kojima se utjecalo na promjenu negativnih stavova i predrasuda pojedinaca i organizacija, poput Međunarodne konferencije sindikata (ITUC). Baza projekta nalazila se u Švicarskoj, a uhode su bili indijski hakeri, razni nogometni dužnosnici te drugi koruptivni slojevi "najvažnije sporedne stvari na svijetu".
Podsjetimo, Katar je, u neposrednoj blizini glavnog grada Dohe, za Svjetsko prvenstvo u nogometu izgradio osam veličanstvenih stadiona koji simboliziraju njihovu svjetovnu tradiciju, a djelomično i kulturu. Uz stadione je izgrađena i impozantna infrastruktura te objekti obuhvaćeni strategijom Qatar National Vision 2030, koja će inovativnom tehnologijom i jakom ekonomijom definirati novu kulturnu maticu Katara. Projektu se protive razne interesne grupe predvođene moćnim američkim klanovima i pripadajućim paraneovisnim organizacijama koje godinama uporno optužuju Katar za nehumane radne uvjete prekarnih radnika pridošlih iz jugoistočne Azije. Domaćini i FIFA optužbe opovrgavaju, navodeći kako su to zlonamjerna pretjerivanja i da su gotovo svi smrtni ishodi, kao i ozljede na radu, bili predviđeni procjenom rizika. Što se tiče zaštite od fizikalnih štetnosti, Katar je tu nadmašio većinu zemalja s provjereno dobrom radnim zakonodavstvom. Tako su kroz iskustvo stečeno na gradnji nogometne infrastrukture postali pokretač pozitivnih promjena u radnim propisima i tehničkim rješenjima koja će se u budućnosti primjenjivati pri radu u ekstremnim uvjetima kao što su visoke temperature, relativna vlažnost zraka, pješčane oluje i sunčeva radijacija.
IZOLIRAN I BOGAT
U svezi s okolišem podsjećamo kako su ljeti temperature zraka na Arapskom poluotoku ekstremno visoke, pa je do otkrića nafte u toj pustinji obitavao samo mali broj izuzetno prilagodljivih ljudi. Bilo ih je toliko malo da je kroz povijest poluotok Katar bio pod perzijskim Sasanidima, zatim pod Osmanlijama, pa Bahreinskim vladarima. U vrijeme dok se Europa "zabavljala" galicijskim i zapadnim frontom u sklopu I. svjetskog rata, Katar je postao Britanski protektorat, što je ostao do neovisnosti 1971. Britanski povjerenici bili su i ostali dinastija Al-Thani, koja je 2000-ih Katar pozicionirala među vodeća strateška uporišta SAD-a u Perzijskom zaljevu. Pri brutalnim ratovima na području Bliskog i Srednjeg istoka, katarska je televizijska kuća Al Jazeera (hrv. poluotok) odigrala jednu od najvažnijih uloga u slamanju sekularnih režima Iraka, Egipta, Libije i dr. Međutim, sredinom 2017. došlo je do pogoršanja, a zatim i rekonponiranja politika na Arapskom poluotoku. Saudijska Arabija je Katar optužila za vođenje protusaudijske politike kroz suradnju s Iranom i Turskom, pomaganje Muslimanskog bratstva, financiranje protusaudijskih naoružanih skupina na ratištima u Siriji, Jemenu i drugdje. Saudijskim sankcijama protiv Katara priključili su se Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat, redom saveznici američkih konzervativaca tada sputanih od Trumpovih suverenista. Nakon nekoliko godina vještog balansiranja s nepredvidivim trumpovcima, Katar je redefiniranom vanjskom politikom i sjajnim osjećajem za trenutak opet odskočio od susjeda i glavnih rivala Saudijske Arabije i UAE-a, koji su zbog tromosti sustava nalaze u nemilosti Bidena. Važno je napomenuti da su se Katarski diplomati na svjetskoj sceni iskazali i kao pouzdani posrednici u pregovorima oko prepuštanja Afganistana talibanima.
Preduvjet za sklapanje Sporazuma u Dohi 2020. bilo je uzajamno povjerenje Katara i talibana koje datira od 2013., kada su Katarci dali utočište i potporu talibanima. Danas Katar, kao jedan od nekoliko glavnih dionika u "Velikoj igri", zajedno s Turskom upravlja Međunarodnom zračnom lukom Kabul u ime talibana, a odnosi Zapada i talibana oslanjaju se isključivo na odluke Dohe. I u vezi palestinskog pitanja Katar igra važnu ulogu između Hamasa, s jedne strane, i SAD-a i Izraela s druge strane. Sve u svemu, osim diplomatskog talenta i malog, ali okretnog političkog sustava, najveća snaga Katara dolazi iz nepresušnih izvora petrodolara. Naime, Katar posjeduje velike količine nafte, ali i 13 % svjetskih ležišta prirodnoga plina (2016.), po čemu je na trećem mjestu u svijetu, iza Irana (18 %) i Rusije (17,3 %), a četvrti je u svjetskoj proizvodnji plina (udjel od 5,1 %), iza SAD-a (21,1 %), Rusije (16,3 %) i Irana (5,7 %).
PRIRODNI PLIN
U analizi "Katar - najveći svjetski proizvođač ukapljenog prirodnog plina", Safi Hajjo piše: "Katar ima najveće kapacitete za ukapljivanje. Također je osigurao i samostalnost u svim dijelovima cjelokupnog lanca proizvodnje i transporta ukapljenog prirodnog plina, UPP-a. U tom smislu posjeduje postrojenja za proizvodnju prirodnog plina na moru, jedinice za ukapljivanje, brodove za transport prirodnog plina te postrojenja na terminalima za uplinjavanje. Osim golemih kapaciteta za ukapljivanje, Katar se može pohvaliti i s najvećom flotom brodova za prijevoz UPP-a na svijetu koji, ne samo da mogu transportirati velike količine plina, nego to čine uz minimalne gubitke plina i maksimalnu sigurnost plovidbe. Godine 2010. Katar je postigao željeni kapacitet jedinica za ukapljivanje od 77 milijuna tona godišnje".
Zanimljivo je da u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba Katar proširuje kapacitete na postojećim i novim plinskim poljima na čak 126 milijuna tona godišnje, ali tek od 2026. U prvoj i najvećoj fazi proširenja, koja iznosi 30 milijardi dolara, Kataru su partneri međunarodne tvrtke poput francuske korporacije Total Energies, talijanskog Enija, nizozemskog Shella, američkih Exxon Mobil Corp i Conoco Phillips, koji će još više osnažiti katarsku poziciju najvećeg svjetskog izvoznika LNG-a.
Glavni gubitnik čitave priče je kontinentalna Europa, najviše Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, koja zbog Ukrajine očajničkom diversifikacijom pokušava nadomjestiti ruski uvoz energije. U svibnju je njemački ministar gospodarstva Robert Habek posjetio Katar, kako bi pregovarao uvjete budućim isporukama plina kao alternativi obustavljenim ruskim. Habek je nakon turneje izjavio da će njemački kancelar Scholz sigurno potpisati nekoliko ugovora za ukapljeni prirodni plin (LNG). Na nižim razinama pregovori njemačkih komunalnih distributera plina RWE i UNIPER su u zastoju, jer Qatar Energy izvoz plina uvjetuje ugovorima na 20 godina uz vezanje plina na referentnu cijenu nafte. "UNIPER trenutačno naporno radi na diversifikaciji svojih izvora opskrbe plinom. Katar također igra važnu ulogu u tome", kazali su, dok je RWE dodao kako su u "dobrim i konstruktivnim razgovorima s Katarom".
LJUDSKA PRAVA
Kao što vidimo, jedno od sredstava političkog pritiska na cijenu katarskih energenata je sentimentalno i nekontekstuirano nametanje pitanja radnih i ljudskih prava azijskog prekarijata. Za Njemačku bi bilo preporučljivo da suštinski preispita svoju politiku prema Kataru, kaže Sebastian Sons, koji je nedavno objavio i knjigu o aspektima ljudskih prava u odnosima Njemačke sa zaljevskim državama ("Ljudska prava se ne mogu kupiti: zašto Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru i kod nas mora dovesti do nove politike"). "Nužno je utvrditi što je dopušteno, a što nije. Gdje su crvene linije koje ne smiju biti prekoračene", kazao je Sons za medijski servis Deutsche Welle.
Daklem, suštinska pitanja poput redistribucije energije i radne snage te poštivanja osnovnih ljudskih prava, od nedjelje pa sve do 18. prosinca, bit će bačena u drugi plan zbog “najvažnije sporedne stvari na svijetu”. Prema procjenama u mjesec dana Mundijala preko futurističke Međunarodne zračne luke Hamad Katar te Doha u državu će se sliti 1,5 milijun navijača iz čitavog svijeta. Za domicilno šerijatsko i bogobojazno društvo to će biti velik moralni, zakonodavni, kulturni i svaki drugi šok. Problem navijačke žudnje za alkoholom, drogom i lakom zabavom, rješavat će se u posebnim zonama, kampovima i selima sagrađenim isključivo za navijače i klijente. Za potpuno zastranjene hedoniste u lukama poluotoka su, između ostaloga, usidrena i tri kruzera od kojih svjetsko čudo predstavlja potpuno novi 22-katni brod na LNG pogon MSC Svijet Europa, ploveći hotel koji odjednom može primiti 6700 gostiju...
Dario Majetić
Čudesni stadioni
Svjetsko nogometno prvenstvo igrat će se na osam stadiona: Al Wakrah (kapaciteta 60.000 mjesta), Al Bayt (60.000), Al Rayyan (40.000), Education City (40.000), Al Thumama (40.000), Ras Abu Aboud (40.000), Lusail (80.000) i Khalifa International (40.000). Svi stadioni imaju ugrađene rashladne uređaje kako bi mogli biti u uporabi tijekom cijele godine. Neki su građeni tehnologijom koja omogućuje njihovo rastavljanje i premještanje na druge lokacije. Primjerice, stadion Rasd Abu Aboud bit će prvi stadion u povijesti SP-a koji se može potpuno demontirati. Katarci planiraju neke od svojih objekata pokloniti državama s nerazvijenom sportskom infrastrukturom. Samo 55 kilometara iznosi najduža udaljenost između dvaju stadiona, od Al Bayta do Al Wakraha. Najkraća udaljenost između dvaju stadiona je samo pet kilometara (od Al Rayyana do Education Cityja). (D.Ma.)
Moćni emir Al-Thani
Prema Ustavu od 9. VI. 2005., Katar je nasljedna monarhija. Šef je države monarh (emir) koji ima svu vlast u državi. Po povratku iz Engleske, gdje je završio Kraljevsku vojnu akademiju Sandhurst, i nakon abdikacije oca 2013., emir Katara postaje Tamim bin Hamad Al-Thani. On se, za razliku od oca koji je previše pažnje posvećivao razvoju međunarodnih odnosa, usredotočio na poboljšanje unutarnjih pitanja svoje domovine. Poboljšao je prometnice, srezao administraciju, pojeftinio hranu i općenito uzdigao Katar na razinu važnog regionalnog lidera. Šeik Tamim bin Hamad Al-Thani, čije se bogatstvo procjenjuje na dvije milijarde dolara, svjetske organizacije za ljudska prava deklariraju kao djelomičnog diktatora. Naime, u Kataru se kažnjavaju građani zbog izražavanja političkih stavova koji su u suprotnosti sa službenim državnim stavom. Emira također optužuju da sponzorira radikalne islamiste, a osobito sirijske pobunjenike. Posebno se Al-Thaniju spočitavaju uvjeti rada emigranta koji su, prema nekim medijima, potpuno obespravljeni i bespomoćni ljudi. Al-Thani u lošim je odnosima sa susjedima Egiptom, Bahreinom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskom Arabijom..., koji traže prekid odnosa Katara s Iranom, prestanak financiranja terorista, ukidanje Al Jazeere, prekid vojne suradnje s Turskom, prekid financiranja opozicije i neuplitanje u unutarnja pitanja susjednih zemalja. Tamim bin Hamad Al-Thani rođen je 1980., visok je 196 centimetra, ima sedmero djece s tri žene. (D.Ma.)
Stanovništvo Katara
Prema popisu stanovništva iz 2010. u Kataru živi 1.699.435 stanovnika, a prema procjeni za 2014. godinu - 2.116.400 (muškarci 74,3 %). Stanovnici su Arapi (40 %), Indijci (10 %), Pakistanci (18 %), Iranci (10 %), Nepalci, Filipinci i dr. Po vjeri su uglavnom muslimani (83 %, pretežito suniti, islam je službena religija). Prema popisu stanovništva 1970. godine, u Kataru su živjela 111.133 stanovnika, 1986. god. 369.079, 1997. god. 522.023, a 2004. god. 744.029. U posljednjem međupopisnom razdoblju (2004.-2010.) broj stanovnika porastao je za čak 128 % (18,3 % prosječno godišnje), pa se Katar ubraja u zemlje s najvećim porastom broja stanovnika. To je rezultat prije svega velikog useljavanja radne snage, uglavnom muške, a u manjoj mjeri i prirodnog priraštaja stanovništva (10,8 ‰ ili 1,1 %, 2011.). Ekonomski su aktivna 1.341.193 stanovnika (2012.; od toga 82.813 ili 12,5 % državljani su Katara, a ostalo su stranci). Postoje tri klase - bogati i super bogati domaći Katarci, strani specijalisti, poput doktora koji zarađuju od 10 tisuća dolara pa naviše te prekarijat s plaćom do 400 dolara mjesečno. (Hrvatska enciklopedija/D.Ma.)